Sense and sensibilty, ili ti ga, razum i osjećaji.
Tako se zvala knjiga Jane Austen, pa je po njoj napravljen i film.
Odakle ćemo krenut? Oćemo li slušat šta kaže razum ili ćemo virovat osjećajima?
Ajmo prvo o osjećajima.
I feel good!!!
Dobar je osjećaj dobit i izdominirat Dinamo u Zagrebu.
Dobar je osjećaj otić prid Božić na utakmicu i uživat u punom stadionu i cilom šušuru kojeg jedan takav događaj nosi.
Dobar je osjećaj znat da, u baš svakoj utakmici Hnl-a, najbolji igrač na terenu igra za nas.
Dobar je osjećaj tri puta u jednoj kalendarskoj godini dobit Rijeku na Rujevici u zadnjim sekundama.
Dobar je osjećaj isčekivat proljetni dio sezone, jer imamo šansu napast titulu.
Sve su to dobri osjećaji i ako se prepustimo emocijama i odjebemo trezveno razmišljanje, onda je zbilja sve super.
A razum?
Eh razum. Razum kaže, ajmo mi to malo analizirat, a onda, nakon trezvene analize, osjećaj nije više tako sjajan.
Al o tome u slijedećem postu, da ne kvarimo ovaj.
