Lukas Grgić: "Klub je tri godine zaredom bio u europskim natjecanjima, igrali smo i finale Kupa protiv Salzburga. Izgubili smo, ali Salzburg je svijet za sebe, klasa iznad svih u Austriji. Imao sam ponuda iz Njemačke i Belgije, ali rekao sam sebi, ako dođe ponuda Hajduka, to je šansa koja se pruža jednom u životu. Želja mi se ostvarila i nisam razmišljao nijednog trenutka. Prihvatio sam ponudu Hajduka."
"Pričao sam s upravom LASK-a, s trenerom. Objasnio sam im moju situaciju, shvatili su da me put zove. Da moram ići za sudbinom. Rastanak je bio iznimno korektan sa svima, jer i navijači su me obožavali. LASK mi je ponudio ugovor na pet godina, ali morao sam odbiti zbog Hajduka."
"Svi mi suigrači pomažu, prvenstveno da pronađem stan. Supruga je spakirala stvari, čekamo da se smjestimo. Dobio sam milijun poruka od prijatelja i navijača, nisam svima ni odgovorio."
"Profesionalac sam, ali imao sam odavno tu želju zaigrati za Hajduk, za klub za koji navijam. Moji prijatelji u LASK-u znaju da smo pobjede slavili uz hajdučke pjesme. Kad bismo igrali utakmice u 15 sati, a Hajduk u 17 sati, nazvao bih ženu i rekao “upali mi Arenu i čekaj me”. Krsni kum je veliki hajdukovac, njegovi imaju kuću u Primoštenu. Svaku utakmicu je gledao, stalno je bio Hajduk. Otac je isto bio sretan kada sam potpisao u Splitu, zaplakao je, i moram reći, strahovao sam da ga srce ne izda. Eto, ispunila mi se želja i svi su sretni. I supruga je rekla “idemo u Split”. Bila je u tijeku s ponudama, jer i ona zna što je za mene Hajduk. Uostalom, stvara se prava momčad, vjerujem upravi i treneru, zato nije bilo dvojbi."
"Nismo supruga i ja došli na godišnji, nego sam se preselio u Split da bih na terenu pokazao da vrijedim za Hajduk. I ne plašim se tog izazova. U Hrvatskoj sam nepoznat, ne prati se ovdje toliko puno austrijska liga, ali ne moram se sakrivati. Niti ću se sakrivati. U meni je spoj hrvatske želje za pobjedom i austrijskog, germanskog radnog mentaliteta."
"Otac me puno toga naučio u životu, a za jednu stvar sam mu najviše zahvalan. Naučio me kako je teško raditi i zarađivati. Imao je otac svoju građevinsku firmu, ali nije mi dopustio da radim kod njega. Rekao mi je “neka te Austrijanac nauči što je život”. Nisam u prvi tren shvaćao, ali onda sam vidio da nema izvlačenja, nego je sve u radu. Druga stvar je vezana uz nogomet. Kada bi društvo došlo po mene kući da izađemo navečer vani, otac bi mi rekao “odluči se, možeš piti s prijateljima, a možeš istrčati traku i poći na spavanje”. Naučio sam što mi je potrebnije i kako mogu uspjeti. Zato se ne bojim novog izazova u Hajduku."
"Znao sam reći mom prijatelju Igoru Pavloviću “daj vidi ima li što za Hajduk”. Ali, bolje da mi to nije tada riješio. Možda u to doba nisam bio ni spreman za taj izazov. Danas sam spreman. Samo da nas zdravlje sve posluži i muški ćemo se potući za trofeje."
"Znam što me čeka, veliko žrtvovanje u sredini terena. Ali isto znam da ne možeš ljude prevariti. Onaj tko pruža maksimum, ljudi ga lako prihvate. Zato držim da će me prihvatiti, jer ću pokazati što je hajdučko srce. Ne izbjegavam dvoboje, volim ući u borbu. Ali, igram i s loptom, zadnju utakmicu u dresu LASK-a postigao sam pogodak i asistirao u pobjedi 3:2 protiv bečke Austrije."
"Pratio sam sve detaljno, ekipa je dosta kvalitetna, ali uvijek je malo nedostajalo za pravi rezultat. Nadam se da ćemo odraditi dobre pripreme i ako budemo pravi, rezultati neće izostati. Vjerujem da možemo do trofeja premda je konkurencija jaka. Ali, ne bojim se ja konkurencije niti za mjesto u momčadi, niti u utakmicama."
"Jasno je da su me odmah svi pitali za Livaju jer dobro se pamti ona euforija od prošlog ljeta kada je potpisao za Hajduk. Znam i ja što Livaja znači Hajduku i kakav je igrač. Ja ću trčati za Livaju, samo da on zabija golove i Hajduk pobjeđuje."
"S trenerom sam se dogovorio da ću zaigrati protiv Širokog Brijega, ali ne znam koliko će biti velika minutaža. Idemo polako, jer odradio sam nekoliko treninga s Hajdukom ovaj tjedan, a prethodno sam prošao dva dana testiranja s LASK-om i jedan dan treninga prije dolaska u Split. Ali, bitno je da igram u nedjelju."
"Svi igrači LASK-a su mi čestitali, znali su koliko mi je stalo i držali su mi fige da prijeđem u Hajduk. Zovu me svaki dan, kažu “svaka čast, to ti je bila želja, pokaži još više rada i truda i bit će sve u redu”. Raguž je hajdukovac, Marešić također, a Filipović nije navijački opredijeljen. Pričao mi je Filipović o svom iskustvu u HNL-u kada je iz St. Paulija došao u Cibaliju. Bilo mu je teško iz Njemačke prijeći u Vinkovce, kasnije u Koprivnicu. Moja je priča drukčija, došao sam u veliki klub, a imam i više iskustva."
"U omladinskoj školi Welsa igrao sam stopera, ali na kraju juniorskog staža procijenili su stručnjaci da sam premalen za obrambenog igrača i prebacili su me u vezni red. Podmladak sam prošao uz Welsu, ali to nije bila akademija. Usporedo sam završio školu za zidara. S 15 sam krenuo, s 18 dobio zanat. Nisam bio neki učenik, više sam volio raditi nego učiti. Prethodno sam otišao u Rapid na probu, ali u njihovoj Akademiji nisam prošao. Zato sam morao krenuti s poslom, morao sam raditi. Međutim ubrzo sam shvatio da želim biti nogometaš, a ne zidar."
"Dao sam otkaz u firmi gdje sam radio rekavši mom poslodavcu “želim biti nogometaš”. Ismijavali su me na poslu, govorili mi “za godinu dana si natrag”. Ali, nisam se dao zbuniti. Dapače, te riječi su me još više potaknule, pružile mi motiv za dokazivanje. S 19 sam već imao prvi profesionalni ugovor u LASK-u i znao sam da se ne vraćam na građevinu. LASK je tada bio u Drugoj ligi, a sportski direktor je u građenju ekipe za Prvu ligu primarno tražio karakterne igrače."
"Talent je božji dar, ali svaki igrač mora prije svega biti profesionalac. I to ne dva sata dnevno, nego živjeti tako svaki dan."
Čuvam za tebe jednu pjesmu što je nikada ne pjevam, vjeruj mi sve bi još za tebe da i nema noći u kojoj titulu ne sanjam...