Za početak, ovo kako je kolega free2le ukratko opisao tu staru novinarsku gardu je savršeno da bolje ne može biti. Ja bih to razdužio na 100 rečenica, a on je lijepo sažeo u par. Bravo kolega!
Svi mi koji smo se godinama sizifovski suprotstavljali argumentima da "Matošić, Jerković i Šurjak nisu otišli sa 20 i šta ovi danas imaju prodavat Vlašića, Pašalića i Bradarića sa 20" znamo kakva pokora može biti bilo kakav pokušaj preobraćenja nekoga tko još nije shvatio da danas u svijetu nogometa, a i općenito, vrijede potpuno drugačija pravila nego nekad. Da se pohvalim, svog starog sam preobratio. Pametan je on, u mnogočemu sigurno i pametniji od mene, ali teško se prešaltati s kluba koji je igrao četvrtfinale LP-a protiv prvaka Europe ili digao onaj kup u Beogradu na ovo danas. Još ako su u sjećanju slavne sedamdesete... Čini se kao borba protiv vjetrenjača.
Danas Reićeve članke preskače, kad se Pezzi i Vlahov pojave na HRT-u prebaci program uz komentar "šta ovi klaun (čitaj: Vlahov, frizura 😁) opet dovodi ovog prdonju da sere", a SN čita radi Lige prvaka ili košarke. Prije 10 godina nije bilo tako. S druge strane, njegov brat je još uvijek na postavkama da je "Štimac bolji od svih ovih danas", da "Hajduku treba jedan Mamić" i da "šta oni komunisti doli vode klub". Jbg, njega nisam stigao obraditi i obratiti. 😁
Teško je, ali isplati se. Mi se danas radujemo svakom golu i pobjedi, čak i ako znamo da to ne znači da ćemo dogodine tući Uniteda 6-0 kao Ivić nekad. Stric bi najradije da sve izgube samo da ispadne da je on u pravu. Prije je bio hardcore Torcida (domaće, gostovanja po Jugi, klasična priča koju ste svi čuli), ali to su bila vremena kad su se po sobama vješali posteri tada mlađahne Ane Sasso. Neki koji su se tada rodili danas šalju djecu na fakultet. Vrijeme leti i mijenja gotovo sve tako da svaka čast onome tko je svih ovih desetljeća ostao ukorak i sam uspio shvatiti neke stvari. Vidim da vas ima i ovdje i skidam vam kapu. Nama mlađima je sigurno lakše gledati neke stvari nego vama.
Ono što nam je svima drago gledati je dizanje kluba na svim razinama u posljednje vrijeme. Dugo smo se mučili s kadrom u kancelarijama misleći da je najveći problem u kadru na terenu. Danas, kad su u kancelarijama pravi ljudi, promjene se vide od terena što je glavno, do sitnica poput videa predstavljanja igrača. Oni koji to danas ne priznaju ili poput moga strica nisu izašli iz nekog prošlog vremena ili poput mnogih na našoj sportskoj i medijskoj sceni imaju vlastite interese za gurati takvu retoriku. Najbolji način za preobraćenje prvih i pišanje po drugima su 3 boda u subotu.
