Moje emocije su pomiješane.

Ali prije svega prevladava ponos jer se osjetio miris nostalgije i nekih starih vremena.

Klinci su odigrali veliku utakmicu, dali sve od sebe.

Netko hrabrije, netko uplašenije, ali u glavnom ovo je vrhunac tog uzrasta u svijetu nogometa, a dečki su Hajduk prikazali kako mu dostoji.

Bradarić i Prpić sad bolji stoperski par od većine nekih koji su prošli kroz seniore.

Ostale pojedince neću.

Igrala je cijela ekipa odgovorno i na velikoj razini.

Na žalost to neko prokletstvo nas prati i uvijek na ovakvim velikim predstavama izostane rezultat.

Ljubičić se mora kontrolirat jer je pokazao da zna igrati nogomet i može, ali otkako je prešao u seniore svaki put izgori od želje.

Kad je igrao za juniore bez tolikog pritiska je zabijao na traci i riješavao situacije u kojima se vidi klasa, sam na obranu i zabije gol, to su situacije na kojima je dokazao da zaslužuje u prvu ekipu jer ima nešto.

Ne razumijem uspavanost sa tribina, čemu ovdje nije atmosfera kao na seniorskim europskim utakmicama, ne znam, nisam bio.

Danas se pjeva sve pijano, drogirano.....???a ne pjesme poput ruke ćemo skupa za bile dići, ja ne mogu drugo, zbog jedne ljubavi....

Istok na "mute". Mislim da se mogla napraviti bolja atmosfera. Veličanstvena, onako kako samo Split može.

Ali eto, na kraju svega ponosan sam i nadam se da ovi dečki mogu donijeti revanš za koju godinu protiv Atletica, a i klubova sličnog ranga, Borussie, Ajaxa, Juventusa,Chelseaja, Reala, Barcelone.....

Dečki su pokazali da su pojačanja za Hajduk jedino i samo igrači klase ovih naših "senatora", a ovo sve drugo ima u našoj akademiji.