Ne znam za vas, ali ja sam po ovom pitanju optimist, jebi ga, puno je lakše i ljepše tako razmišljati i sanjati. Da se sve odvijalo po racionalnom i realnom razmišljanju dragih forumaša, već bi sada zaostajali 15 bodova za prvim, promijenili dva trenera, u ovoj ekipi bi igrali neki novi Fomitschowi itd. Jebi ga, razmazili su nas ovim neočekivanim transferima i imamo svako pravo nadati se i sanjati, pa ako i ne dođe sad, doći će kasnije. Ne treba odgađati ove slatke brige. Vjerujem u njegov dolazak sve dok se službeno ne objavi nešto drugo. I njemu je ovo jedinstvena prilika, jaka ekipa, mali bodovni zaostatak i 3 direktne utakmice s Dinamom (2 na Poljudu) + velike šanse u kupu. Kada bi se to osvojilo, o čemu opet imamo potpuno pravo sanjati, vjerujem da bi Perišiću bilo puno više žao što nije bio dio te ekipe nego što će biti dio ekipe koja potencijalno može osvojiti Serie A koju je već osvojio prošle godine. Ako ovosezonska ekipa donese titulu, Perišić će i dalje imati status legende kada dođe, ali mislim da neće imati status Livaje, Kalinića i ekipe koja je uspjela doći do tog uspjeha. Proslaviti titulu u Splitu koji će gorjeti mjesec dana ili proslaviti Interovu titulu uz skupi šampanjac i kavijar, hmmmm.

EDIT: da ne pišem sto postova kao Ante Slipčević, za sve vas koji to gledate s financijske strane, jasno je da Hajduk ne može Perišiću ponuditi ono što Inter ili neki drugi klub može i da se tu igra na emociju, a ne na novac. Emocije ne možeš kupiti. Nama je teško pojmiti koliki su to iznosi, ali u ekonomiji postoji nešto što se zove paradoks sreće, a on govori da sreća i novac rastu samo do određene razine, nakon toga novac može rasti beskonačno, ali razina sreće se neće povećavati. E sad, nadajmo se kako je Perišić već dosegao tu razinu i kako je ostvarenje dječačkog sna motiv koji ga može učiniti sretnijim i zadovoljnijim.