Navest cu 1 primjer od prije 15tak godina.
U to vrime 2 napadaca hajduka, oba vrhunski talenti sa različitim karakteristikama.
Jedan klasična špica šta se zna gradit i pozicionirat i ima odličnu suradnju sa suigračima a drugi nevjerovatno brz i ima dugi neuhvatljivi korak
Jedan je dolazija sam potpisivat ugovor sa Hajdukom bez da gleda sta mu piše, a drugog su dovodili manageri.
Jedan je otiša ka gotov igrač za najveci transfer u povijesti kluba do tada a drugi je otiša ka p...a u Grcku pa posli u mordor.
Jedan je osim Hajduka igra za Fiorentinu, Milan, Atletico Madrid, Romu i neke manje klubove a najveci klub za koji je drugi zaigra u karijeri je osta Hajduk.
Jedan je jasno igra i za reprezentaciju dok joj drugi nikad nije primirisa unatoc boljoj startnoj poziciji (sklapanje ugovora s vragom)
Jedan ima razvoj karijere kako bi triba imat svako ko zaigra u juniorima Hajduka, prvo posudba(Istra) pa dokazivanje na posudbi, povratak u Hajduk, dokazivanje igrama, veliki transfer, velika zarada u karijeri, najveci klubovi,igranje za reprezentaciju a drugi je zaradija instant novac u rangu ovoga sta Brkljaca trazi i nije napravija nista u karijeri.
Jedan u 34toj godini odlucuje utakmice u serie A i dok igra s Juventusom sanja o utakmici Hajduka sa Belupom a drugi je zavrsija karijeru u 29toj i pije sa Brunom Marićem.
Velik si Nikola Kaliniću.
Nek tvoja karijera bude primjer svakom junioru Hajduka.
