Stadion Maksimir je jedan od važnijih razloga zašto se kmeči. Ne kmeči se zbog penala, nego zbog toga što bi znatan novac mogao otplesati prema Poljudu. Jedan stadion nema veze s drugim i gradnja jednog ne utjeće na obnovu drugog i obratno. Radi se o nečem drugom. Hajduk i Dinamo imaju gradske stadione, samo što onaj Dinamov više ne može ni dana, a Poljudu se može produžiti životni vijek. Druga stvar, trošak obnove Poljuda neće pasti na leđa Hajduka, a Dinamo nema nikakvog izbora, stadion mora graditi sam, a uz to je pitanje i na kojem mjestu. Da bi gradili na Maksimiru, trenutna vlast im uvjetuje promjene na koje klub i gazda u egzilu nisu spremni. Treća i najvažnija stvar, ako Hajduk krene s titulama i evropom, financijski kolač će se bitno drugačije rezati, a u toj igri novca, Dinamo neće biti u prilici graditi stadion svojim sredstvima. Grad Zagreb nema novaca za održavanje sportskih objekata, a kamoli za gradnju novog Maksimira. Tako da ovo kmečanje za penalima ima svoju pravu i dublju tamnu stranu medalje.