Da dočaram još par stvari jer su ljudi ovdje ludi za pojmom "dug".
Uzmimo za primjer da poduzeće digne dugoročni kredit na 100 milijuna kuna. Kredit nije ni prihod ni rashod, ali je obaveza. Poduzeće dakle u trenutku dizanja kredita ima dug 100 milijuna kuna, no to ne utječe na financijski rezultat, on je na nuli, nema gubitka. Također, taj dug nije dospjeli dug jer je kredit dugoročan. Poduzeće dakle unatoč dugu od 100 milijuna kuna nema kratkoročnih problema, dapače opastat će bez problema jer ima 100 milijuna kuna keša na žiro-računu.
Ajmo reći da je to isto poduzeće zaključilo poslovnu godinu s dobitkom od 10 milijuna kuna. To je super za pohvaliti se na skupštini, ali poduzeće svejedno još ima 100 milijuna kuna duga za kredit. No i dalje nema problema s poslovanjem jer je izrazito likvidno.
Ili, uzmimo da neko poduzeće ima dosta dugotrajne imovine nabavljene u prethodnim razdobljima. Redovnim stopama trošak amortizacije na razini godine bi bio 8 milijuna kuna. Poduzeće ostvaruje dobit bez amortizacije 10 milijuna kuna, na što bi trebalo platiti 1,8 milijuna kuna poreza na dobit. No, da bi izbjeglo plaćanje poreza poduzeće se odlučuje koristiti udvostručene stope amortizacije te namjerno završava poslovnu godinu u gubitku od 6 milijuna kuna. "Dug" poduzeća na 31.12. je u obe situacije identičan, neovisno o tome je li završilo 10 milijuna kuna u dobiti ili 6 milijuna kuna u gubitku.
Ovo su naravno jako simplificirani primjeri čisto da pospiješe razumijevanje pri čitanju nekih stavki financijskih izvještaja.
