Ajmo jednu mudrost vezanu za Perišića.

Priča ide ovako.

Od moga kuma punac je sa Šolte. Njegova pokojna mater je živjela s njima u Splitu

u stanu gdje je imala svoju sobu. Stan je bio veliki, pa nije bio neki veliki problem.

Čovjek je imao dvije sestre. Jedna je živjela u Koprivnici, a druga u Osijeku ako se

dobro sjećam. Sve je to bilo super dok nije baba odlučila da kuću na Šolti, radi se

o staroj kući u Gornjem Selu ako se ne varam, ostavi sinu. Sestre popizdile da to ne

može tako da nije pošteno da dio pripada njima. On jadan kuhao, kuhao dok nije

prokuhao i lijepo jedan dan spakira mater s njom u auto i pravac starija sestra u

Koprivnicu. Došao joj na vrata od stana bez da se najavio stavio kufere od matere 

pred vrata i pozvonio. Izašla sestra i ništa joj nije jasno. Pred vratima mater i brat.

Da šta je bilo od kud njih? A on joj mrtav hladan kaže da je kuća na Šolti njena i da 

on neće ni milimetar kuće ili zemlje uzeti ali da joj predaje mater nakon što je kod 

njega bila mislim preko 15-ak godina. Poljubi mater i kaže joj kad joj god bude nešto

trebalo da ga zovne i on će doći. Niz stepenice u auto i natrag za Split. Sestra stala

zapomagati da se vrati da će se dogovoriti, da one nisu tako mislile ali kaco. Čovjeku

se slomilo srce isto kao i babi koja je mislim čak nedugo nakon toga i umrla.

Jednom prilikom pričam ja to svome pokojnome ćaći i kažem kako ja to ne mogu shvatiti

da se ljudi kolju radi zemlje. Da ja ne bih grumen zemlje uzeo ako bi me to posvađalo sa

bratom i da takvo nešto ne postoji što bi me moglo natjerati na to. A kaže meni moj ćaća,

Bog mu pokoj dao, sine lako je kad se svađaju kad se ima što dijeliti da vidiš kako je to 

kad se svađaju, a praktički i nemaju što za podijeliti? Ovo sam napisao a propos Meminog 

posta. Razumijem ja da je teško staviti uopće u glavu koje su pare u pitanju za Perišića i

London ali da ga jebeš mislim da je na kraju ipak ona Isusova za onu udovicu ovdje mjera.

Ona je dala sve što ima, a svi ostali su dali od svog viška. Tako i Perišić iz naše perspektive

se mogao odreći ovog "viška" u Londonu doći ovdje i postati mit i ikona ali ponovit ću Ivan

Perišić je oženjen čovjek i ne donosi takve odluke sam.

P.S. Kako je meni brat fratar kad je polagao vječne zavjete morao je potpisati da se odriče 

sve zemaljske imovine koju ima i na koju polaže pravo i napisati u čije ime se odriče. Naravno

on je to napravio u moje ime, iako sam mu prije svega rekao da sve što smatra da je njegovo

i da njemu pripada što se mene tiče može prodati ili darovati Crkvi ili kome god hoće? Kaže on

meni jesi li ti budala ili šta?