Hajduk je tad bio na valu optimizma nakon odličnog Oreščaninovog proljeća gdje se nadoknadio veliki zaostatak i uhvatio zadnji vlak za Europu (zbog čega se i moralo startati od prvog pretkola).

Neki od tadašnjih igrača Hajduka:

Posavec - došao kao golman koji je branio standardno u Serie A, kasnije propao psihički

Juranović - kasniji standardni hrv. reprezentativac

D. Bradarić - kasnije prodan za 7 milijuna

Nejašmić - tada slovio za igrača na kojem će se utržiti 6 mil. eura, kasnije cijelu priču zeznuo sukob ludih glava Neje seniora i psiho Tuše

Jurić Stanko - kasnije prodan za 2 mil. €, neki i danas plaču za njim

Ismajli - kasnije prodan u Italiju za 3 mil. €

Caktaš - tada slovio za jednog od najboljih igrača lige

Jairo - isto bio odličan dok nije kasnije potonuo, pa živnuo nakon odlaska na Cipar

Bila je to sasvim solidna ekipa s kojom je Brbić planirao napasti 2. mjesto koje je tada vodilo u kvalifikacije LP, međutim u uzvratu se Oreščanin prekalkulirao i krenuo s rezervama, mada ni to nije opravdanje za onakav raspad u drugom poluvremenu, s tim da su istini za volju Maltežanima ulazili nevjerojatni golovi, a mi smo gađali stativu i promašivali.