24 sata Gabelic

Dojam koji prosječni navijač Hajduka ima nakon upravo završenoga prijelaznog roka je da je isti odrađen traljavo te da se u klubu ne zna tko pije a tko plaća. Što je poprilično porazna konstatacija za klub koji je ustrojen na demokratskim principima i koji se diči transparentnošću poslovanja i jasno posloženim procesima. Kako je moguće da taj i takav klub mjesecima ne uspijeva navijačima i članovima, štoviše dioničarima, dakle suvlasnicima kluba (!?), barem donekle precizno iskomunicirati što je istina oko financija, pogotovo nakon svega što se događalo u upravo završenom prijelaznom roku, opterećenom upravo problemima financija.

Pitanje je jednostavno da ne može biti jednostavnije, ima li Hajduk novca za redovno poslovanje i pojačanja, prijeti li klubu financijski kolaps te tko ga je u takvu situaciju doveo? Nema dugo da je bivši predsjednik Jakobušić kazao kako je "Hajduk najstabilniji hrvatski prvoligaš", nema dugo ni da je aktualni predsjednik Bilić javnost uvjeravao kako će klub "zadržati postojeći budžet", a nakon toga i kako su "financije stabilne ali na njima treba raditi". Da bi na koncu cijele priče saznali da "novca za pojačanja nema" te da do kraja prijelaznog roka neće biti kupovine novih igrača.


Očito je da netko nije govorio istinu, pa je i prirodno da navijači iskazuju nezadovoljstvo po društvenim mrežama i traže krivca za šlampavo odrađeni posao. A u cijeloj priči upravo je jasna komunikacija oko financija ključna. Jer ako trener i sportski direktor krenu u realizaciju transfera Šotičeka, Miereza i Selahija, čime bi ne samo osnažili momčad nego i oslabili konkurente, a onda naiđu na crveno svjetlo zbog suše u blagajni, ako im propadnu posudbe Newertona, Tome Bašića i Jana Mlakara, pa angažman Juana Mate, da i Mata je ponuđen Hajduku i tko zna tko sve još ne, onda se mora znati zbog čega su poslovi propadali. Je li krivac sportski direktor koji nije do kraja odradio posao, je li u pitanju predsjednik koji nije uklopio sve nove ugovore u financijske gabarite kluba, ili pak Nadzorni odbor koji u strahu od dodatnih minusa i financijskog posrtanja kluba nije dozvolio nova zaduženja...

Da bi navijačima bilo lakše pratiti poslovanje kluba, pojasnimo kako Hajduk može potrošiti na momčad onoliko koliko zaradi u Europi i na prodaji igrača. Ni euro više. Dakle ne treba biti posebno dobar matematičar da bi se došlo do zaključka zbog čega novca za pojačanja nema. Tri ljeta zaredom Hajduk je ispadao rano iz Europe, tri ljeta zaredom na izlaznim transferima nije zarađen novac koji bi pokrio izostanak prihoda iz Europe, a trošilo se šakom i kapom. I zbog toga je trenutna situacija takva kakva jest novca nema, da nije bilo privatnog kapitala ni Rakitića ne bi uspjeli dovesti...

Je li sportski direktor kriv što nije od prodaje igrača zaradio planiranih desetak milijuna eura, od kojih bi jedan dio novca mogao reinvestirati u pojačanja, ili se zatekao u situaciji da mu je netko zacrtao tako ambiciozan plan koji je bilo nemoguće ispuniti, pogotovo nakon što je Pukštas odbio jedinu konkretnu opciju transfera? Je li kriv predsjednik koji nije doveo nijednog novog sponzora i nije proizveo novu vrijednost, pa mu je nemoguće uskladiti rashodovnu i prihodovnu stranu budžeta, jer prihodi mu izostaju a investicije mu blokira Nadzorni odbor. Je li na koncu priče kriv Nadzorni odbor, koji ne dozvoljava nove investicije koje bi mogle ugroziti budućnost kluba, a nešto slično su dozvoljavali Jakobušiću koji im je obećavao trofeje, europske skupine, rekordne transfere..., pa sada pušu i na hladno i stežu remen.

Svatko snosi svoj dio krivnje, no najveći problem je što ništa od navedenoga navijačima/članovima/vlasnicima nije jasno prezentirano. Kad bi čelnici kluba jasno iskomunicirali kakvo je stvarno financijsko stanje kluba, niti bi navijači tražili nemoguće, niti bi sportski direktor gubio vrijeme u pregovorima s kapitalcima koje ne može dovesti, niti bi predsjednik gubio vrijeme planirajući rashode koji mu neće biti odobreni, na koncu, ne bi ni nadzornici u javnosti bili "baba roge" koje iz nekog razloga blokiraju transfere i pojačavanje momčadi...

Jasna i precizna informacija o financijskoj situaciji u kojoj se klub nalazi zaustavila bi glasine i optužbe te otklonila svaku sumnju oko onoga što se realno moglo napraviti, a što nije, no iz nekog razloga ta informacija ne pronalazi put do javnosti, uz opravdanje kako Hajduk želi očuvati dobar image kod potencijalnih prinova i sponzora. Da nije tužno, nakon svega što se događalo u zadnjih mjesec - dva dana,  bilo bi smiješno. Na kraju cijele priče dolazimo do apsurdne situacija da su svi radili svoj dio posla, da posao nije odrađen, i da na koncu nitko nije kriv.

Kalinić će kazati kako je doveo Gattusa, Rakitića, Biuka i Bambu, bio je u ozbiljnim pregovorima s Šotičekom, Mierezom, Selahijem, pa s Tomom Bašićem i Mlakarom, ranije su mu nuđeni Edin Džeko i Juan Mata.., što je za jednog početnika na funkciji sportskog direktora hvale vrijedan angažman. Bilić će kazati kako je bio spona između sportskog direktora i Nadzornog odbora, kako je pomagao cijeli proces i pokušavao držati balans između prihoda i nabujalih rashoda koje je naslijedio, a Nadzorni odbor kako su morali reagirati jer bi transferi koje su zaustavili ugrozili dugoročnu financijsku stabilnost kluba.


Sve se moglo izbjeći da se jasno iskomuniciralo ono što je prije desetak godina priznao tadašnji predsjednik Josip Paladino: "Novca nema, niti će ga biti..." Hajduk nikad nije plivao u novcu, pokrivali su se s onim što su imali, i navijači su to prihvaćali kao realnost sve dok im netko nije prodao "šarenu lažu", lijepo upakiranu priču o uspješnom klubu koji pliva u novcu i toliko dobro posluje i zarađuje od prodaje majica, dresova, ulaznica... da uopće ne mora prodavati igrače. Možda jednom, kad Hajduk bude zarađivao novac redovitim igranjem skupina europskih natjecanja, do tada...