Daleko od Splita, bez ikakvih interesa i veza s osnivačima zbog kojih bih bio za ili protiv modela, vjerovao sam da se demokracijom može voditi klub i da se uvijek može naći kritična skupina ljudi u NO koji imaju i kompetencije i ljubav prema klubu da nadziru, paze gdje i kamo se goni i kako se raspolaže resursima. I tu bi bila točka njihovog angažmana.
Izgleda da ipak ima puno manjkavosti, kako u izboru tih ljudi, tako u podložnosti istih vanjskim utjecajima, kako nekih konkretnih ljudi, tako i pritisku svjetine.
Plusevi su svakako da se izvadilo klub iz govana i da je solidnim tempom financijski rastao, izdigao se iz minusa i došao do sasvim pristojnog budžeta.
Zato ne stoji priča o 20 godina činjenja istog s istim rezultatima jer je ta udruga kroz NO u tih 12 godina dvije trećine vremena dizala klub, doprinijela tome da se koliko-toliko racionalnim poslovanjem i bez Europe dođe do ovakvog proračuna. A 8 i više anijih godina znamo što se događalo.
Problem je nastao kad se krenulo preuzimati preveliki rizik s kratkoročnim ciljem nauštrb dugoročnijeg planiranja, žureći da se uzme titula, premda ni najveći dopustivi rizik ne daje dovoljno veliku šansu da se skine konkurent koji je višestruko financijski moćniji.
Sad smo se vratili koji korak nazad, financijski barem nekoliko godina.
Koje su alternative, e to je dobro pitanje. Po meni sigurno ne neki privatnik bez poveznice s klubom osim financijskog interesa.
Preinake u modelu su primarne, kao i aktivnije sudjelovanje drugih suvlasnika, primarno većinskog vlasnika.
