Redovito na proljeće jedva čekamo da završi sezona, a da ću isto tako razmišljat i sada, kada nama prvoplasirani klub biži 3 boda, e to mi je najgore od svega. Toliko propuštenih prilika, ali ovo što se dogodilo u zadnjih mjesec dana je nešto što sam iskreno i očekivao. Ja kao vječni optimist sada nisam u sebi pronalazio niti trunke tog istog optimizma. Ubilo me ovo sve, dovelo do ravnodušnosti, a to je ja mislim najgore što se može dogoditi. Depresija, tuga i te sve tzv. negativne emocije su uvijek bolje od obične ravnodušnosti, od ravne linije koja ide u beskonačnost. Akumuliralo se ovih godina svega, velika očekivanja se nikada nisu ostvarivala, ali na kraju dvije ponajbolje sezone u zadnjih 20 godina su ostavile gore posljedice od svega onog lošeg što je bilo prije njih. Svega onog što na papiru izgleda gore od ovoga sada, ali nije bilo ni približno loše zapravo.
I dalje mislim da imamo najbolju ekipu i najbolje igrače u ligi i onda je jasno koga vidim kao glavnog krivca za ovako lošu sezonu. Dojma sam da bi svaki drugi trener iz lige ostvario jednak ili bolji rezultat od Rina. Nema potrebe puno spominjati koliko bi financijski uštedili samim tim. Meni bi on nakon ovoga poraza bio bivši, prosuti ovakvu priliku, e jbg prijatelju, nekada su glave padale i za manje stvari. Isplatit mu otpremninu i možda nešto naučiti iz ovog gorkog iskustva.
Ekipa iz NH-a je po meni ispucala sve svoje kredite, očito je da su promjene nužne i do njih mora doći. Praktički imaš sve poklonjeno, a ti napraviš sve krivo tako da to izgubiš. Svakoj eri u jednom trenutku dođe kraj, hvala vam za sve što ste učinili, ali očito ste došli do kraja svojih mogućnosti, klub je narastao i sada mora dalje drugačije. Budite veliki i povucite se.
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.