Da Jurić nije bio opcija, ne bi valjda Blaž Duplančić navukao bijes na sebe i na novine za koje radi.
Pa svaki dan živi sa cilim gradom.
Necu postat pljucač, nisam taj tip.
Svima nam mora bit napokon nešto jasno.
Velika neozbiljnost našeg svita i naših ljudi se ogleda kroz Hajduk.
Ne znamo šta znači donošenje odluka i težina življenja sa njima samima.
Koliko truda i strpljenja i ozbiljnosti zahtijevaju odluke i putovanje ka cilju.
Prvo od puka koji je u većini slučajeva impulzivan, nelojalan, emotivan, i na kraju krajeva divlji, pa do struktura kluba koje su rađe sklone, isto tako, danas sutra rješenjima, brojanju sitniša, davanjem otkaza zbog poraza od lokomotiva.
Jedina istina koja se vidi je da više ljudi živi vlastitu sliku nego zajednički cilj(stvarnost)
Ja san iskreno umoran.
Puna mi je kapa neozbiljnosti.
Puna.
I bolje da je Jurić taj koji je napravio jer on ima potpuno pravo nešto ovako napravit.
On je netko tko je sam sebe izgradio i zna tko je i što je.
Ako netko treba otvorit oči ljudima koji vole Hajduk, baš mi je drago da je on to napravio.
Baš pankerski.
Ne tako davno san čita intervju sa rođenom splićankom, koja je dobar dio svoga života provela po svjetskim velegradovima, radeći nešto vezano za modu(možda se varam).
Na pitanje o svome rodnom gradu, samo je rekla sljedeće:"Split je grad kojem treba ljubav".
Jbg, sve je postalo mutnije pa san mora filozofirat.
