Izgleda da je opet vrijeme za malu školu ekonomije, ovaj put na primjeru cijena ulaznica.

Hrvati naime imaju u prosjeku veoma socijalistički mentalni sklop. Pri tom je ironija da dobrim dijelom oni kojima su najpunija usta anti-komunizma u praksi najviše zagovaraju socijalizam, premda toga vjerojatno nisu ni svjesni.

Ovdje se sad radi o tome da su pojedincima ulaznice preskupe pa se žale i zagovaraju pristupačnije cijene jer su ove trenutne "neopravdane". Ajmo se zadržati na tom izrazu "neopravdane". Po logici onih koji to ističu, taj termin bi, pretpostavljam, trebao značiti da cijene ne prate omjer uloženog i dobivenog, a pritom se argumentira time da ekipa na terenu ne igra u skladu s očekivanjima, usluga za matchday je manjkava itd itd. U redu je isticati te manjkavosti i na njima svakako treba raditi, no da li one zaista znače da ovakve cijene nisu opravdane? Hmmm...

Realnost je zapravo takva da za utakmice Hajduka trenutno postoji ogroman interes. 17.500 prodanih pretplata govori za sebe, a ta brojka bi bila još i veća da prodaja nije prisilno ograničena. I tu je ključ. Dok je god potražnja visoka cijena mora ići gore, bez obzira kakav bio naš subjektivan dojam o pruženoj usluzi i omjeru uloženog i dobivenog.

Ajmo se poslužiti jednim malo banaliziranim primjerom:

Pretpostavimo da pri cijeni ulaznice od X € postoji potražnja za određenu utakmicu (ajmo reći da je europska) od 40.000. Dakle, 40.000 ljudi bi htjelo otići na utakmicu, ali kada umanjimo kapacitet stadiona za gostujući sektor u prodaji je samo oko 30.000 ulaznica. To znači da u startu 10.000 ljudi neće moći doći na utakmicu, bez obzira kolika je cijena karata. Ono što bi klub u idealnim uvjetima trebao napraviti je dodatno podići cijene do razine kada će potražnja biti točno 30.000, jer na taj način će se prodati maksimalni kapacitet, klub će maksimizirati zaradu, a nitko tko je spreman kupiti ulaznicu po cijeni Y neće morati ostati kući.

Sad će kritičari reći, to je korporativno razmišljanje, ubija se nogometna romantika, klub cijedi navijače itd. Međutim, ajmo sada okrenuti primjer. Pretpostavimo da su u klubu prihvatili tu kritiku i rekli, istina, ne možemo držati ovolike cijene karata koje priječe običnom čovjeku iz naroda da ide na utakmicu, spuštamo cijene ulaznica na 8 €. Međutim, ono što se u tom trenu događa je da će potražnja porasti na recimo 55.000, što znači da će čak 25.000 ljudi koji su spremni otići na utakmicu morati ostati kući. I vrlo je moguće da bi se baš kritičari cijena našli među nesretnicima koji ne bi uspjeli kupiti kartu i svejedno ostali kući, iako bi si po novim cijenama bez problema mogli priuštiti da odu na utakmicu i možda još povedu obitelj.

Možda će netko na ovo još i odgovoriti, u redu, to je kada je u pitanju europska utakmica, međutim u HNL-u protiv Šibenika stadion svakako neće biti pun. U redu, ali imajmo na umu da imamo 17.500 pretplatnika i da pola kapaciteta stadiona u startu nije u prodaji (jednostavnosti radi zanemarit ćemo sidi na moje misto). Tu se opet može dogoditi da bi preradikalnim spuštanjem cijena potražnja mogla narasti iznad kapaciteta stadiona, pa bi pojedinci opet morali ostati doma protiv svoje volje i opet im jeftinija cijena ništa ne znači.

Tu bi zapravo bilo idealno kad bi klub prilagođavao cijenu od utakmice do utakmice na način da si maksimizira zaradu. Svakako će veća potražnja biti u 8. mjesecu dok još živimo u iluziji da s eborimo za titulu nego u 5. mjesecu kad budemo u dvoznamenkastom zaostatku (daj Bože da ne bude tako!) i adekvatno tome cijene karata bi trebale biti drukčije za takve dvije utakmice. Naravno u praksi je teško točno naštimati cijene da se baš izvuče maksimum, ali na temelju iskustva će se lakše moći procijeniti neka relativna razina koja je prikladna.

Imajte na umu da cijene ulaznica godinama nisu puno rasle, dok su cijene praktički svih svakodnevnih proizvoda otišle gore puta dva. Tržište uvijek regulira samo sebe i ako velika većina navijača procijeni da su karte preskupe da bi išli na utakmice i stadion stalno bude zjapio prazan onda će se i cijene ulaznica korigirati prema dolje. Druga stvar je što Hrvati imaju mentalni sklop da oni "imaju pravo" konzumirati određene neesencijalne proizvode. Na primjer, dam se kladiti da većina vas koji žugate na cijene nekoliko puta tjedno ide na kavu, na pivu, u izlazak, okrene rundu ili dvije s ekipom, praktički u jednakoj mjeri u kojoj ste radili i prije inflacije. Prvo se zapitajte koliko para trošite na to i koliko biste smanjivanjem tog konzumiranja mogli uštediti za platiti razliku za ulaznicu, a kao drugo prihvatitie činjenicu da ste time što niste promijenili svoje potrošačke navike unatoč rastu cijena dali svoj blagoslov ugostiteljima ne samo za prethodno podizanje cijena, već ih motivirate i za podizanje cijena u budućnosti.

Ako je istok lani bio 15 eura, a sad je 24 to je 9 eura razlike. Prosječno u mjesecu nek se igraju dvije domaće utakmice, to je 18 eura razlike. Pola litre pive u kafiću se trenutno ne može popiti ispod 3,20 €, znači to je nekih 5,5 piva kojih se mjesečno trebate odreći da biste otišli na dvije domaće utakmice, a nemojte lagati ni sebe ni mene da dobar dio vas samo u jedan vikend s ekipom ne popije više. Da ne govorim o cigaretama i drugim glupostima na koje bacate pare.