Protiv Bilogore se stvarno nadam da nema potribe za Markanove minute: Trajk i Antunovic, Biuk, Bemba i Skoki minute..smrtno ozbiljan pristup do 3:0 i dalje festica i trening..to su nadanja..a očekivanje muka i na mišiće 😉

Simptomatično je kako pojedinci ne znaju uživat u pobjedi nego in smeta izjava Rina...

Nije to slučajno, jebiga nije im uspija plan miniranja kluba prije derbija. 

U ratu Rina i ekipe protiv sociologa i biciklista jasno je na čiju je stranu tko sta.

Čestitke ekipi na lavovskoj partiji i velikoj pobjedi!

Filip Uremovic i Ivan Lucic

Jako znakovite i nedvosmislene poruke na instagramu. Nadam se da ce ih ostatak popratit

Pobjedom u derbiju Hajduk je dokazao da razlika u kvaliteti među rivalima uopće nije toliko velika - M. Topić

Dinamo je u derbi ušao kao veliki favorit. Momčad je ušla u Ligu prvaka, dovedena su pojačanja koja trebaju ubrzati igru i dati dodatne opcije u kontranapadima, a nijedan od nositelja igre nije prodan, tako da Sergej Jakirović još uvijek može računati na Brunu Petkovića i Martina Baturinu. Dok su se ostali klubovi na početku sezone preslagivali, Dinamo se pojačao i kroz medije se počela provlačiti teza da je prvenstvo već gotovo, pa čak i da Dinamo ima potencijal za odraditi sezonu bez poraza.

Nekako se u toj priči zanemarilo to što je Hajduk bio samo dva boda od tog Dinama.

Jasno, Hajduk nije baš u idealnoj situaciji. Kvalifikacije za Konferencijsku ligu su se otvorile povoljnim ždrijebom, ali Hajduk je izgubio od Ružomberoka. Za Rokasa Pukštasa nije došla očekivana ponuda i mladi Amerikanac nije prodan, što je ostavilo značajnu rupu u financijskoj konstrukciji, nakupilo se nekoliko ozljeda, a ni sama igra nije nešto impresivna. Hajduk je ove sezone do derbija s Dinamom odigrao devet službenih utakmica. U svih devet je bio favorit, ali je zabio samo devet golova, a šlag na tortu bio je skandal nakon otkaza Nikoli Kaliniću, koji se obratio javnosti i temeljito protresao klupsku upravljačku strukturu.

U Dinamu je prije okršaja s Hajdukom cvjetalo cvijeće, a Hajduk je bio u još jednoj krizi o kojoj se pričalo ne samo u sportskim minutama Dnevnika, nego i u onim političkim, u prvim minutama nakon uvoda. Međutim, derbi je uvijek derbi.

Jakirović je postavio utakmicu upravo tako: za derbi. Izašao je u formaciji 4-2-3-1 s Petkovićem u napadu, a na krila stavio Marka Pjacu i Juana Córdobu kako bi dobio direktnost u završnici napada i opasnost u tranzicijama. Nije mogao računati na Josipa Mišića, a u vezni red je postavio Petra Sučića i Arijana Ademija kako bi dobio snagu u duelima i kontrolu drugih lopti. Sandro Perković je u izjavama prije utakmice za MaxSportove kamere rekao kako Dinamov stručni stožer od igrača očekuje da ovoj utakmici s trkačke, energetske i taktičke strane pristupe kao da se radi o Ligi prvaka. A Dinamo je to i učinio.

Jakirović u Europi igra oprezno; uglavnom prepušta posjed suparniku i pozicionira se u srednji blok iz kojeg vreba priliku za kontranapade. Dinamo je čak i u domaćoj utakmici protiv Qarabağa u prvom poluvremenu imao manji postotak posjeda lopte od suparnika. Slično je ušao i u derbi. Hajduk je tijekom prvih 20-ak minuta bez velikih problema kontrolirao posjed lopte preko Ivana Rakitića i Filipa Krovinovića. Fokus Dinamovih napada bio je na lijevoj strani, gdje su bili pozicionirani Ronaël Pierre-Gabriel i Pjaca, a ondje su se otvarali Petković i Baturina.

Dinamo je imao rupu koju je Jakirović zatvorio

Gennaro Gattuso je zaključio da bi se Šimun Hrgović teško mogao fizički nositi s takvim suparnicima, tako da je poziciju desnog beka popunio Darijom Melnjakom; on je trebao donijeti dio obrambene stabilnosti i čuvati leđa mladom Brunu Durdovu.

Nakon uvodnih 20-ak minuta kontrola je počela prelaziti na Dinamovu stranu i Jakirovićeva je momčad sve više vremena provodila na suparničkoj polovici stvarajući pritisak na lijevoj strani, ali nije ulazila u šanse. Nominalno, Baturina je imao pet točnih dugih lopti iz pet pokušaja, što je odličan učinak za igrača na njegovoj poziciji. Međutim, u stvarnosti su te lopte putovale predugo i, bez obzira na to što su pogađale Córdobu i Stefana Ristovskog na desnoj strani, Hajduk se mogao dovoljno brzo pomicati sa strane na kojoj je Dinamo otvarao napad na stranu na kojoj ga je pokušavao završiti.

Dapače, Hajduku se nakon zatvaranja Pjace, Baturine i Petkovića često otvarala prilika kazniti suparnika i otići u kontranapad.

Na slici gore vidimo ostatak prethodnog napada u veznom redu obiju momčadi. I Rakitić i Krovinović su na desnoj strani terena jer su ondje zaustavljali Dinamov napad koji se pokušao otvoriti kroz trokut Pjaca-Baturina-Petković. Baturina, Ademi i Sučić su također pozicionirani na toj strani i tek se pomiču na stranu prema lopti. Zbog toga što su Rakitić i Krovinović bili fokusirani na obrambene zadatke, Hajduk u ovoj situaciji otvara napad preko Dominika Prpića; on iznosi loptu i koristi prostor koji se otvara na suprotnoj strani terena od one na kojoj je Dinamo pokušavao stvoriti višak.

Ismaël Diallo je u nekoliko situacija ima prostor iza Córdobinih leđa (označen plavom strelicom). Prpić bi povukao napad, Anthony Kalik bi krenuo prema sredini i odvukao Ristovskog, a Diallo je ostajao u situacijama u kojima može prenijeti loptu sve do završnice napada.

Diallo to nije baš dobro koristio. Pokušao je nekoliko puta, ali imao je problema s kontrolom lopte i osvajanjem prostora. Jasno je da Gattuso cijeni Dialla, da on dobro odrađuje obrambeni dio posla, nalazi se u puno duela (14 u ovoj utakmici, najviše od svih Hajdukovih igrača) i da donosi čvrstinu, ali je nejasno zašto Gattuso nije pokušao zamijeniti Melnjaka i Dialla kako bi pokušao iskoristiti prostor koji se otvarao.

Jakirović je na poluvremenu zatvorio tu rupu. Izvadio je Córdobu, uveo je Sandra Kulenovića i iz 4-2-3-1 prešao u 3-5-2 s Pierre-Gabrielom na desnom boku te Ristovskim na desnom stoperu u formaciji s trojicom natrag. Promjenom formacije Jakirović je dobio više igrača visoko na terenu, a samim tim i puno bolji presing. Kulenović i Petković pritiskali su suparničke stopere, Baturina je markirao Krovinovića, Ademi Rakitića i Hajduk je imao problem s izlaskom iz svoje polovice jer gotovo ništa nije dobio od bekova — Diallo ima tehničkih problema u izlasku, a Melnjak je bio na ‘krivoj’ strani.

Hajduk je mogao unakazati Dinamo

Dinamo nije stvorio previše prilika. Dapače, Kulenović je već u prvoj minuti drugog poluvremena imao tranzicijsku situaciju u kojoj se odlučio na udarac s 35 metara i još jedan pokušaj glavom, a udarac Marka Roga bio je jedini zicer koji je Dinamo imao. Zapravo, omjer udaraca u drugom poluvremenu bio je 12-9 za Dinamo, a od tih 12 je pet došlo u sudačkoj nadoknadi nakon što je Hajduk ostao s igračem manje. To znači da je Hajduk u drugom poluvremenu nakon Dinamova prelaska na 3-5-2 i pritiska na obranu itekako imao svoje šanse.

Mogao ih je imati i više da je znao iskoristiti ono što se nudilo.

Još pri rezultatu 0:0 Dinamo je sa sedmoricom igrača na suparničkoj polovici. Kako se Krovinović rješava pritiska trojice igrača i provlači loptu na Dialla, na Dialla iskače i Ristovski kao osmi Dinamov igrač na suparničkoj polovici. Diallo iz prve ostavlja loptu Stipi Biuku koji je može unijeti na suparničku polovicu gdje su Marko Livaja i Kalik ostavljeni dva-na-dva iza žute crte.

U normalnim uvjetima, takve situacije momčadi moraju pretvarati u zicere. Hajduk to jako slabo radi. Nekoliko puta su Rakitić, Krovinović i odlični Prpić probili prvu liniju suparničkog pritiska i okomitim dodavanjem izbacili petoricu ili šestoricu suparničkih igrača. U ovom slučaju je izbačeno osam suparnika, a Hajduk je previše griješio u primanju i predaji, previše je oklijevao i bio je generalno užasno spor u tranziciji, što je segment na kojem Gattuso mora ozbiljno raditi jer bilo je nekoliko situacija iz kojih je Hajduk mogao unakaziti Dinamo.

Kada se podvuče crta, ovo je utakmica jako slična onoj s kraja ožujka prošle sezone kad je Dinamo pobjedom na Poljudu izbacio Hajduk iz utrke za prvaka. Otprilike izjednačena utakmica solidnog tempa u kojoj je domaćin imao veći posjed, veću inicijativu i više udaraca, ali bez jasnih šansi. Onaj put je otišla na Dinamovu stranu nakon Petkovićeva šuta, a ovaj put na Hajdukovu stranu nakon Livajine majstorije. Bio je to dokaz da prvenstvo ipak nije još gotovo te da razlika između kluba u kojem cvjeta cvijeće i onog koji je u nepopravljivoj krizi uopće nije toliko velika.

Sad tek vidin kako Rino ljubi Livaju..obožava ga je i Valdas ali ovo je ljubav dva mangupa..respekt na istoj valnoj razini..ne bi me čudilo da njih dva organiziraju neku konobu sa Kalom ka skrivenim gostom..prkos moćnome ;)

Stavio Uremovic objavu uz pjesmu,Alke Vuice LAŽI ME... 😆😆😆😆😆Nakon ohoho cijela momcad je stala uz  trenera...I odmah vidiš kako svi ginu jedan za drugoga..