kakav pad? Proračun je veći danas nego kad je vladao Batman

Dok se konkurencija međusobno casti i pojacava/oslabljuje, mi se koljemo, nije dobro.
Znam da smo svi umorni, nervozni, nezadovoljni, ali mozemo li za ostatak sezone ostavit sve sa strane i stati iza kluba. 

Preuzeo sam dio vlasništva nad svinjogojskom farmom.

Farma je poznata u Hrvatskoj, nekada je imala najbolje pršute u Hrvatskoj koji su bili cijenjeni i po restoranima s Michelinovim zvijezdicama po Francuskoj, Italiji, Španjolskoj ali zadnjih eto 30 godina je zapuštena.

Nije se bilo ulagalo, infrastruktura je zastarjela i neadekvatna, nema se para pa se kupuje lošija hrana za svinje i jefitinija sorta svinja i poslijedično, eto, već 20 godina nije dobila prvu nagradu na Hrvatskom festivalu pršuta.

Dakle, dogovorio sam s jednim likom da ću uzeti njegovih 25%. Drugog, većinskog vlasnika, koji ima 65% sam prozvao lopovom, istjerao ga iz odlučivanja o bilo čemu vezanome uz klub i on mi je dao upravljanje uz uvjet da ga ne dolazim pitati za pare.

Kako ne znam ništa o vođenju farme, nito o uzgoju svinja, odlučio sam sve ljubitelje pršuta u selu skupiti da mi da svatko po malo love da ja otplatim tih 25% farm. Za uzvrat oni će moći birati 5 ljudi, koji isto ne znaju ništa o vođenu farme, niti uzgoju svinja, a još manje o sušenju pršuta - da izaberu čovika koji također ne zna ništa o uzgoju pršuta (ali je eto ovi predzadnji kojega su izabrali prethodno uspješno bio vodio farmu kravi gdje je pravio sireve koji su osvajali nagrade i na svjetskim festivalima) da mi vodi farmu svinja i da mi osvoji nagradu za najbolji pršut u Hrvatskoj.

Jedan od glavnih problema, koje mi je svatko od tih voditelja bio rekao da je jedan od vecih problema farme, je sto je svinjac premali. Jednostavno je pretijesno, pa kad se krmače okote, tijesno je i u spavanju zgnječe odojčad i da imamo velike gubitke.

Treba nam nova farma, ali nemam zemlju na kojoj bi je mogli izgraditi. 
Ja nemam prebijenog centa u džepu, pa ja od voditelja očekujem da ode do onog lopova koji ima zemlju ali nema para, da nagovori svog brata u Zagrebu (jos veći lopov) koji radi za dobru plaću u Belgijskoj firmi, da da pare da se izgradi svinjac, kojega bi onda meni dali džabe.

Već 13 godina jednostavno, koliko god voditelja promijenio, nema pomaka. Ne znam zašto je nemoguće pronaći sposobnog čovjeka koji će to odraditi.

Drugi problem je kako vječito fali para, koji puta trebamo prodati najbolje prasce od kojih bi mogli napraviti najbolje pršute, žive, jer još nisu dosegli težinu potrebnu za klanje. To moramo koji puta da bi mogli isplatiti plaće. Kad kažem koji puta to je možda svake godine. I to ne samo jednoga.

Pričao sam s bivšim zaposlenicima koji su na farmi bili radili u vrijeme dok su naši pršuti osvajali nagrade za najbolje pršute u Hrvatskoj, a neki od njih su još bili radili i po farmama svinja u inozemstvu na kojima su se radili vrhunski Prosciutto de Parma i Jamon Iberico i San Daniele, i oni mi kažu da bih trebao uložiti svoje pare, i dovesti dvije, tri top sorte svinja koje bi onda trebao hraniti top hranom, ili barem uložiti svoje pare da od ta dva odojčića napravim bolji pršut nego najbolji Jamon Iberico.

Kako za to nemam love, a da pred kolagama iz sela koji vole pršut ne ispadnem neozbiljan, optužio sam ih da su u talogu s lopovom koji neće već godinama da mi da besplatno svoje polje da mi njegov brat može izgraditi od svojih novaca novi, veći, bolji, moderniji i bolji svinjac nego ovaj kojega imam sada.

Ne znam zašto moji konkurenti u Zagrebu, čiji pršuti zadnjih 20 godina redovito osvajaju nagrade za najbolje pršute u Hrvatskoj i dobivaju vrlo dobre ocjene na europskim festivalima pršuta, svoje pršute prodaju po premium cijeni restoranima s Michelinovim zvijezdicama po Parizu, Rimu, Madridu, dok ja trebam prodavati svoje pršute po akcijskoj cijeni diskontima.

Zadnjih 15tak godina osim konkurentske farme u Zagrebu, farme u Rijeci i Osijeku su dobile nove vlasnike koji su njima izgradili nove svinjce koji su bolji sad nego naši svinjci, i čak zadnjih godina i pršuti iz Rijeke su ispred naših pršuta. To me čini samo još frustiranijim činjenicom da u Hrvatskoj nedostaje kvalitetnih vođa farme svinja koji zna napraviti kvalitetan pršut.

Ne znam ni sam gdje je problem.

Oprostite na dugom postu, ali barem se osjećam bolje jer sam svoje frustracije izbacio anonimo na internetu.