Najporaznije od svega je onaj izgubljeni duh Hajduka kojeg pamtimo mi koji smo ga gledali davnih dana
Izgubili smo taj klub, zivimo paralizirani u nekom beskrajnom danu ciji kraj iskreno uz najbolju volju i rozocvikaske cvike ne mogu vidit
30 god pratim Hajduka svaku utakmicu i ja osobno nemam snage za jos 1 novi pocetak i novi 4-godisnji ciklus kako ce se vjerojatno najaviti krajem ove i pocetkom iduce sezone
Danas mi je 1.utakmica u zivotu koju nisam mogao gledati zbog zdravstvenih razloga i nakupljenog velikog stresa oko Hajduka, dao sam pretplatu drugom da ne propadne mjesto
Mora se mijenjati iz korijena, samo sta je 20 godina baceno u vitar i mislim da smo zadnje 3 sezone dosegnuli limit kakvi mozemo bit s ovim nacinom vođenja kluba i ne vidim da se uopce razmislja o mijenjaju iz korijena
Fali nam bek, fali nas defanzivni vezni, krilo, napadac, golman, trener,...
Uvik nam nesto fali i bolnog srca moram napisati da nastavimo li ovako uvik ce nam nesto falit
Ljudi moji dragi, potrosili smo Livaju, a da nismo bili prvaci ni usli u europske skupine
Moje misljenje je da nas to nece opametiti i da ce klub nastaviti raditi na isti nacin i da ne mozemo ni u godinama koje dolaze ocekivat nesto puno bolje
Hajduk ce uvik bit najvoljeniji klub i imati vojsku navijaca koja ga prati, ja nemam vise energije, ni zdravlja, a ne vidim ni smisla opet iznova zavaravati sebe 'to je ta iduca sezona', kad se sitim koliko smo pratili turske twitterase i osvajali i gubili prvenstva u 5.kolu hnl-a i prozivljavali emotivno te utakmice...
Muka mi je i najvise mi je žao vas dobrih ljudi koji i sad pisete i prozivljavate sve to, niste vi izgubili, izgubila je skupina ovih imena i trenera zadnjih nekoliko sezona koja to sve vodi
Vi svi ste puno bolji od njih
