S moje strane ja uvik biran maslinik i vinograd, pa i uvatiti bar sparica za pofrigati nego visiti u kaficu cili dan.

Hajduka cu voliti uvik, ali nadan se da cete vi u Splitu konacno svatiti da treba napraviti zaokret od 360 stupnjeva u vodenju kluba, ako se mislimo vratiti na ono di smo bili prije 20 godina. 

Ako ne, a ljudi biti cemo vjecno treci/cetvrti i to je ok. Amo dalje i bez nervoze

Zašto nemamo obrazac igre od najmlađih do najstarijih, jel to tako teško napraviti?

Npr od danas i sljedećih 15 godina igramo "catenaccio" igramo ružno i šporko nikome nećemo zabit 3 gola ni u seniorima ni u pionirima ali bogami će oni teško i prvi zabit, naprid bit Stoke City i amen. evo baš me zanima u zadnjih 15 godina koji stil igre je ima najdužu konstantnu, koji je bia najuspješniji koji je prima najviše golova itd? Al u biti san se sitia dok san ovo pisa da je te podatke nemoguće nać jer oni ne postoje zbog minimalno dva trenera po sezoni, i to dva trenera koji niti nisu slični niti smo ih mi doveli zbog neke naše vizije šta bi sa njima

Budžet kluba nikad veći, a pazite rezultate: pioniri, kadeti, juniori, seniori NI JEDAN JEDINI TROFEJ ove sezone ni u prvenstvu, ni u kupu.

Apsolutno nitko me/nas ne smije više uvjeriti da su krivi suci, HNS, politika, već totalna neodgovornost ljudi u klubu.

Jednostavno smo počeli sličiti na općine u Hrvatskoj, godišnji budžet je osiguran, odgovornost nikakva, a plaća kapa svaki mjesec.

Izvedi kontra Rijeke na teren momčad:

                             SILIĆ

ĐOLONGA - SKELIN - PRPIĆ - HRGOVIĆ

           SIGUR - ŽAPER - PUKŠTAŠ

           DURDOV - LIVAJA - ŠEGO

I neka to bude 'okvir' i priprema za narednu sezonu uz normalnog trenera, pa kako ispadne da ispadne. 

Mislim da bi ovo svakom hajdukovcu bila najbolja TERAPIJA!

Nemojte me krivo shvatit ali kunili su se mnogi u Budimira kada ste igrali LP cistu bunkericu u juniorskim kategorijama. Malo shizofreno trazit i rezultat i odgajat napredan stil igre. 

To je i Dinamov problem zato Lokomotiva sisa Dinamo u proizvodnji igraca u zadnjih par godina. 

Ako je tako kako ti kažeš, da nam je Hajduk još jedino u životu osta, e bome smo onda u ozbiljnom problemu. Ali eto ja se ne slažem s tobom. Postoji još milijun stvari koje čovik može radit, počevši od onih zdravih navika, uvođenja sportske aktivnosti u svoj život. Bar je to danas lako, ima mali milijun malonogometnih liga, a di su drugi sportovi. Imamo u Splitu Marjan, otiđi tamo trčat. Imamo kazalište i Hrvatski dom koji imaju ovu sezonu poprilično kvalitetan program. Imaš košarku, futsal, rukomet, odbojku, ako baš želiš gledat neki sport. Tu i tamo bude i neki kvalitetan koncert. Ma svak sebi može nešto nać šta nema veze sa Hajdukom i kafićima.

Znan da su šanse male, al brate mili, dok i trunka postoji – triba virovat! Nije Hajduk klub koji spušta glavu kad je najteže, baš suprotno – tad pokažemo koliko smo jaki i koliko smo svoji.

Od kad je Gattuso doša, vidi se red, disciplina, svaki igrač zna di mu je misto i šta triba radit. Nema više hodanja po terenu, nema alibija, svi grizu – i tako triba bit! Čovik je unija mentalitet ratnika u svlačionicu, ono šta je Hajduku falilo godinama. I kad izgubiš, znaš da si da sve od sebe. A to navijač Hajduka zna cijenit.

Čuja san Uremovića kako govori da idu po tri boda protiv Rijeke, da su napaljeni i motivirani – i to mi je ulipšalo dan. E to oćemo čut! Takvi triba bit svi – napaljeni ka lavovi, bez straha, bez rispekta. I zato kapa do poda Uremoviću. On i Gattuso pokazuju šta znači bit karakteran, imat m… i stat za grb.

Ne smimo zaboravit ni našeg team managera Stipana Barlova – čovik gura hajdučku priču i iznutra, živi za klub, sve bi da za Hajduka. Takvi ljudi tribaju bit uz momčad – iskreni, borbeni, puni emocije.

Ajmo ljudi, ne dajmo da se izgubi ono šta Hajduk je – a Hajduk je borba, inat, vira! I kad izgubi, i kad padne – ne kleči, već se digne još jači!

Još nije gotovo. Tribamo bit svi ka jedno, tribamo pokazat da smo uz klub i kad je najteže. Jer to nas čini Hajdukom – ta vira kad niko drugi ne viruje.

Ajmo bijeli! Za Gattusa, za Uremovića, za Barlova, za sve one šta još nisu izgubili ono hajdučko u sebi, uostalom, za sve nas koji kroz ovo prolazimo 20 godina. Idemo do kraja!