Na momente se činilo kako Vlašić i Said namjerno ostaju visoko u polju čekajući šansu za kontru, ali bez njihove prisutnosti u fazi obrane čitava postava Hajduka bila je razvučena preko čitavog terena. Posebno je to bolno dolazilo do izražaja u sredini terena, gdje je slovenski trener svakog od svojih veznih igrača "zalijepio" za jednog Dinamovog, ali brzo pucanje na bokovima zbog čega su bočni veznjaci morali izlaziti iz bloka uvijek je ostavljalo jednog Dinamovog veznog igrača kao viška u sredini – inače bolno usporena osovina Machado-Antolić djelovala je poput Duracellovog zeca na baterije, posebno na mokrom terenu na kojem igrači s nižim težištem dobivaju dodatnu prednost u brzini.

S prednjom trojkom na 70 metara od svojeg gola i zadnjom  linijom na vrhu šesnaesterca, Hajduk je bio osuđen na razbijanje. O tome dovoljno govori podatak kako je Antolić imao čak 8 (osam) udaraca prema vratima Hajduka, sve unutar kaznenog prostora. Petev mu je dao potpunu slobodu u igri, a lakoća dolaska Dinama s loptom duboko u Hajdukovu poziciju omogućavala mu je utrčavanja iza leđa vezne linije gostiju. Postalo je nevjerojatno kako Dinamo odjednom s tolikom lakoćom nalazi okomita rješenja u svojoj igri, a svaki put kada bekovi na vrijeme ne zatvore Soudanija i Fernandesa te im dozvole da se okrenu prema golu, šansa visi u zraku.Malo Kalinić, malo vratnica, a malo nepreciznost sačuvali su goste od toga da na poluvrijeme ne odu s 3 komada u svojoj mreži.

Prema naprijed Hajduk nije pokazao baš ništa – tek je fizički moćna prednja linija bila sposobna zadržati loptu duže nego bi mogli drugi, ali kašnjenje s dolaskom ostatka ekipe urodilo je totalnom sterilnošću. Drugo poluvrijeme, druga utakmica.

Pušnik radi logične izmjene

Na poluvremenu je Slovenac uvidio besperspektivnost ovakvog sustava – Juranović i Hamza umjesto Ismajlija i Ohandze značili su prelazak na 4-4-2 u rombu, što je Hajduku u Hamzi na poziciji desetke donijelo prirodnu spojku prema naprijed i bolju zaštitu defenzivno. Sada je trojka iza njegovih leđa morala braniti jednog igrača manje, s obzirom da je povučeniji Hamza stalno blokirao jednog od dva najdublje postavljena Dinamova veznjaka.

Čista igra brojeva u sredini terena bitno je promijenila dinamiku igre i oduzela Dinamu inicijativu. Petev je pokušavao zamjenama osvježiti ekipu koja i dalje teško drži dobar tempo dulje od 45 minuta, ali broj šansi znatno se smanjio i do izražaja je došlo koliko Dinamo u ovom sastavu teško stvara i povezuje igru u sredini terena ako mu se sam ne ponudiš. Hajduk nije stvorio mnogo, dapače, jedina prava šansa ne računajući slučajan odbijanac za Jeffersonov zicer stigla je na prepad, kada je napokon timskim pritiskom potisnuo Dinamo i gurnuo ga u krilo Livakoviću.

Bebek potvrdio da je najgori sudac

Postoje plaćeni suci u HNL močvari, oni koji kontinuirano oštećuju samo određene klubove, ali baš niti jedan nema ovakvu tradiciju užasno odsuđenih partija zbog kojeg je persona non grata svakom klubu kojem je sudio u Hrvatskoj ili Europi. Sve je počelo nesankcioniranjem Machadove i Jonasove grube igre, što je za sobom povuklo Kožuljevu „osvetu“ i mladi BIH reprezentativac može zahvaliti kupovanju socijalnog mira što nije poslan u svlačionicu nakon krvoločnog starta već na početku utakmice.

Masa krivo dosuđenih prekršaja, propuštanje davanja kartona, očita tendencija pomaganja domaćem sastavu sitnim odlukama doživjela je vrhunac sumnjivo poništenim pogotkom Hajduka zbog zaleđa, te jednim duelom u drugom dijelu u kojem je mogao bez problema pokazati na bijelu točku za gostujuću ekipu. I dok su kardinalne odluke bile "u centimetar-dva" i može se shvatiti i kad se krivo dosude, njegovo vođenje utakmice u kojem se mora promovirati u glavnu zvijezdu odvede igru u sasvim krivom pravcu i unosi dodatnu nervozu, ovoga puta na štetu gostiju. Daleko najgori i

Pouke za dalje

Petev je odradio solidan debi na klupi, uz malo više znanja u samoj završnici donio bi klubu prijeko potrebnu pobjedu protiv najvećeg rivala. Rijeka je na plus šest, ali sve "male utakmice" pobjeđuje suvereno i kao nikad u posljednjih šest sezona Dinamova titula postaje upitna. Drugo poluvrijeme, mnogo racionalnije odigrano od Hajduka, pokazalo je koliko se Dinamo muči protiv malo organiziranijeg bloka i kako ključ ovosezonskog stanja na tablici nisu bitno bolja Rijeka ili Hajduk, već slabiji Dinamo, koji se i lani dosta provlačio. Livaković na golu kao prva točka na dnevnom redu bila je pogodak i izgleda kako je prošlogodišnje otkriće HNL-a barem u psihološkoj prednosti nad mladim Šemperom kojeg su suigrači ostavljali na streljani.

Posla je puno, a vremena malo. Pušnik je odradio najlošije poluvrijeme svojeg mandata, da bi zatim vrlo dobro i uspješno uvidio i ispravio svoje greške, dočekavši jednu priliku koja je mogla sva tri boda odnijeti u Split. Najveće razočaranje s njegove strane svakako je Vlašić – premda je operirao protiv spore Dinamove obrane koja je u svakoj dosadašnjoj utakmici ostajala izdominirana, količina krivih odluka u predaji lopte i upitan voljni moment u obrani bile su ispod svake kritike. Hajduk je na putu da ponovi prošlogodišnju sezonu i završi ju tamo gdje kvalitetom i pripada, iza vodećeg dvojca, a ispred svih ostalih. Jedino je pitanje hoće li Pušnik provesti selekciju i ugraditi sustav koji će funkcionirati tada kada klubu bude najviše trebalo – sredinom ljeta.

najslabiji pojedinac na terenu, kako obično i završavaju recenzije skoro svake utakmice njegove karijere.