Peter Schmeichel je napisao/la:
Jebeš muda bez znanja. Kapetam mora bit neko ko je kvalitetom ispred i na koga se igrači mogu oslonit na terenu. A onda ako se poklopi da je taj i karakterno čvršći, dobro se poklopi. U svlačioni uvik autoritet ima lik(ovi) koji je kvalitativno ispred ostalih, jer krdo se ne osjeća sigurno ako on ne istrči.
Jučer je Kožulj uša skoro u fizički obračun radi jednog faula na centru. Čini mi se ovako općenito neloš materijal. Kapetanski.
Naše linije kretanja - to je ridikulozno, barem jedno 10 puta dva naša u razmaku od metra čekaju balun.
Naša dica i doselektirana dica najgora na terenu, kvalitativno.
Futač je znanstvena fantastika za sve ,,naše napadače'' tamo od Vukušiča, ako ne i dalje. Čak i ovako mrtav.
Godine nerada, nereda, stavljanje glave u pijesak prvenstveno u mlađim selekcijama došlo po svoje.
Nisam kompetentan za pratit rad mlađis selekcija, niti ga ocjenjivat, mogu samo rezultat istoga ocijenit što nije pravedno, ali ovo je najgora situacija od kad pratim klub s mladim igračima koji bi trebali ulazit u prvu.E i za ono Pozerovo o Ismailiju - u pravu 100%, ka i za cilu detekciju stanja.
Za kraj - Tudor, jadnik gurnut u sredinu. Bože moj.
Vezano za boldano jel i dalje misliš da je perspektiva bolja sad ili prije pet godina. Govorin o postu kojeg san napisa prije pola godine:
Ovo uspoređivanje s Leicesterom nema nikakvog smisla. Leicester je nešto šta se desi jedan put u 100 godina. U istoj toj ligi je West Ham, klub koji je među 20 najbogatijih na svitu pa ne može ništa osvojit. Već iduće godine Leicester će bit engleski prosjek. Nešto slično ka šta je i Zagreb bija prvak Hrvatske. Kad se već uspoređujemo tribamo se uspoređivat sa klubovima koji su konstantno prijetnja bogatijima ka šta su npr. Borussia u odnosu na Bayern ili Atletico u odnosu na Real i Barcu ili meni najdraži primjer o kojem san već pisa, a to je Rangers u odnosu na Celtic.
@mandrak, pare nisu jamstvo trofeja, sigurno da je lakše kad se ima para, ali ništa ne garantiraju, a pogotovo u našoj ligi. Sićaš se sezone kad smo krenili u sve ovo. Kad se treniralo bez prijateljskih, prijetilo je gašenje kluba, a Tutaša se optuživalo za
pretreniranost. Ljudi su prihvatili da se borimo za opstanak kluba, niko nije očekiva trofeje i ekipa je imala podršku, i ona na katu, i ona na terenu. Svi smo samo očekivali čišćenje od uhljeba, ustroj kluba počevši od temelja tj. omladinske škole i nadu u bolje sutra. Ja osobno san još očekiva da ćemo se povezat sa dalmatinskim klubovima i da ćemo imat saveznike u par klubova iz HNL-a s kojima ćemo rušit sustav iznutra i ojačat svoje pozicije u HNS-u. Gledajući danas u odnosu na tu sezonu, ja san onda vidija bolju perspektivu nego danas. Zna san da dolaze mladi talentirani momci ka šta su Radošević, Kalinić, Caktaš, Mikanović, Bašić, Vukušić, Pašalić, Milić, Elez, Prce, Vlašić, Balić, Kiš......i nada san se da ću za pet, šest godina gledat generaciju koja će se borit za prvaka unatoč Mamiću i močvari u kojoj nastupamo. Umisto toga dobija san Hajduk kroz koji je profiliralo miljon stranaca upitne kvalitete koje se ipak moralo platit. Neke više, neke manje, al svi su bili bar na spizi, plaći i smještaju. Generacija mladih talenata koja se potrefi jedan put u 100 godina (isto ka šta je i Leicester prvak) je ili poklonjena, ili nije ništa konkretno dala Hajduku, ili od njih nismo napravili igrače, ili su prodani ispod njihove tržišne cijene (neke mogu opravdat ka šta su Radošević i Pašalić jer je tribalo za priživit, al kad pogledan ostale koji su skoro pa pušteni mukte i lovu koja se bacala na strance ili odštetu za Maglicu ili novi ugovor Maloči moglo ih se skoro sve zadržat). Klub nije očišćen od uhljeba, omladinska škola je na istom nivou ka i onda, sa istim ljudima u njoj, odnos sa dalmatinskim klubovima je i dalje nikakav, utjecaj u HNS-u nam je i dalje nikakav, klubova saveznika i dalje nemamo tj. ka šta san napisa na početku perspektiva nije ništa bolja nego kad je klub bija prid gašenjem. Samo šta sad imamo 40 iljada članova i 4 iljade navijača koji će doć na utakmicu. I ono najbitnije, danas nemamo generaciju talenata koju smo imali prije pet godina i ljudi sve manje viruju u bolje sutra.
Da zaključin, po meni je perspektiva gora danas nego prije pet godina, a za to smo krivi mi i niko drugi.