Obično se predsjednike, premijere pita o dojmu nakon prvih sto dana vlasti. Mi smo isto upitali trenera Hajduka Marijana Pušnika nakon prvih sto dana na klupi.

- Na početku sam kazao da neću biti političar niti tražiti sto dana. Ha, ha... Utisci su vrlo pozitivni. Ostaje žal što nismo imali sreće s Maccabijem. Razočarao me remi protiv Intera. Kazao sam to otvoreno igračima, bilo je previše sebičnosti, egoizma i nepoštovanja uputa. Inače sam zadovoljan odnosom igrača. U svim segmentima kluba imamo još mnogo prostora za napredak. Trebamo bolje uvjete za što nam treba više novca, s više novca stižu i bolji igrači. Trenutni rezultat je samo dio cijele slike koja bi zbog tradicije, navijača trebala biti bolja.

Kakvu ste sliku o Hajduku imali prije dolaska?

- Ne puno različitu. Ali sretan sam i ponosan što sam trener Hajduka iako to ljudi možda drugačije shvaćaju jer sam vrlo kritičan. Hajduk je institucija iznad svih i želim uvijek i svugdje naglašavati klupske, a ne privatne interese. Imam golemo poštovanje prema Hajduku pa upravo stoga što je preveliki klub želim ukazivati i popravljati one stvari koje se mogu popraviti. Namjere su mi uvijek iskrene i poštene, nije mi cilj nikoga učiti pameti, smatram samo da neke stvari treba reći otvoreno kako bi Hajduk napredovao. Zatvaramo li oči činimo štetu klubu. A ja sam ponosan što sam dio svega i želim učiniti sve što je za Hajduk dobro.

Nije lako biti trener Hajduka?

- Ne, baš je dobro biti trener Hajduka. Treba se nositi s pritiscima, no najviše me pogodi kada znam da smo nešto dobro napravili, a neki ljudi sa strane to umanjuju. Mnogi čekaju samo da susjedu crkne krava. Najviše me zasmetala nesuradnja između ljudi i previše privatnih interesa. Bio bih najzadovoljniji ako bismo osvojili deset bodova više nego prošle sezone, to bi značilo da smo napravili korak više. 

Koliko ste dosad uspjeli napraviti od zacrtanog?

- Malo. Ipak sam mislio da će neke stvari krenuti brže, ali sustav je takav da ne može. Ako bih ja i htio povući neke promjene one povuku neke druge.

Na što mislite?

- Prvo na financije, ali znao sam da nećemo imati 500 tisuća eura kao neki drugi naši klubovi da platimo za odštete. Znam kada to kažem da to ljude vrijeđa, ali smatram da treba reći istinu. Nemamo trenutno novca da kupimo igrače koje mogu kupiti neki drugi klubovi. Vidio sam u nekim medijima iznos plaća svih momčadi lige i potrošeni novac za odštete.

Po plaćama je tu Hajduk treća momčad lige?

- A po izdvajanju za odštete mislim četvrti. Bez ulaganja nema ni rezultata. A ulaganje nije samo kupnja igrača, nego je to i infrastruktura, ulaganje u ljude, prije svega u školu nogometa.

Je li vam teže pao poraz od Maccabija ili subotnji remi s Interom?

- S Maccabijem smo izgubili Euroligu, novac kojim bismo mogli dobiti bolje igrače, ali teže su mi pala izgubljena dva boda s Interom. Zbog toga što smo protiv Maccabija dali sve od sebe, a uz više dodavanja i neegoističkog pristupa mogli smo pobijediti Inter.

Osvojen je u osam kola bod više (14) nego lani u istom periodu?

- Da smo pobijedili Inter, uz subotnju pobjedu nad Belupom bilo bi to 19 bodova, bio bi to bod više nego što sam u idealnom scenariju zamislio. Što ne znači da nisam želio osvojiti svih 27. Naravno da želim da budemo ispred Rijeke, ali u tom trenutku bili su bolja momčad od nas. Mom timu, predsjedniku, direktoru i svim ostalima, trebaju tri prijelazna roka da napravimo što želimo. 

Jeste li onda u ovom prijelaznom roku uspjeli napraviti zacrtano?

- Samo djelomično. To ne znači da sam nezadovoljan nekim igračima. Ja ću reći htio sam tog, tog i tog igrača, ali to ne znači da i ove druge nismo htjeli. Govorimo stalno pojačanje, a kako pojačanje može biti igrač za nula kuna. Ali pošto se u zadnja dva desetljeća zaista mnogo toga mijenjalo, u upravi, školi, treneri, nije bilo kontinuiteta... u mnogo stvari moramo krenuti od nule, da ne kažemo s minusom. 

Dosta je kritika na broj stranaca, njih čak 12?

- Mi smo htjeli hrvatske igrače, a u školi nije dovoljan broj kvalitetnih igrača. Bio bih najsretniji da ih u B momčadi imam 12 pa da biram. Ali što i kada igrač sa 17 godina kaže da ne želi igrati u Hajduku... Ne želim o imenima, ali to je istina. Tražili smo pet-šest igrača. Nismo imali šanse. Za nas je igrač koštao 400 tisuća eura, za drugi je klub bio 250 tisuća. To je realnost Hajduka. Koji bih ja bio kreten da želim igrača iz Gambije, Gane ili Kameruna, a da ne želim nekoga iz Sinja, Zadra ili Zagreba, koji zna jezik, prilike, veličinu Hajduka. Ali što kada ih prvo zanima novac, što Hajduk u tom trenutku nema. Ali ima i druga priča, Ante Erceg. Primjer igrača koji je ostavio veći ugovor samo kako bi igrao u Hajduku. 

Jesu li vas zasmetali nedavni poljudski grafiti u kojima se i vas spominjalo?

- Proziva se jednog igrača (nap.a. Memollu) koji je čak u zadnjih pet utakmica bio jedan od najboljih. To je totalno smiješno. Znate zašto sam došao tu? Zato što su me stoput provjeravali. Nikad u životu nisam ni dao, ni uzimao, ni radio s menadžerima. Poštenje, rad i sve ostalo. Nemam  nikakvih iluzija, ima sto većih trenerskih imena od mene. Neko tako povlači moje ime, ime Branca, ali baš su te igrice pale na neplodno tlo. Nije me to uopće pogodilo, ali me smeta jer je pogodilo igrače. A to je bila namjera tih ljudi koji ne vole Hajduka, koji se vode privatnim interesom. Koje treba tužiti. Mi radimo transparentno. Možda nismo mogli nekome platiti odštetu, pa smo nekom dali deset posto od transfera, a to ćemo jasno i kazati javnosti. Zbog tih optužbi mirno spavam.

Dosta je kritika i na igrača za kojeg se smatra da ima najteži ugovor u svlačionici Marka Futacsa?

- Zasad ne daje svoje, ali to ne znači da neće dati. Period prilagodbe igrača na novu sredinu je šest mjeseci. Znali smo da se vraća nakon teške ozljede, da nije tako ne bi ni došao tu. Imali smo nesreću da se ozlijedio. Mislim da je već protiv Intera nagovijestio što bi mogao. Može zadržati loptu, ima izvanredan šut lijevom nogom, dobar skok.

No, Maganto koji je zdrav uz sve izostanke u Zaprešiću je ostao na klupi?

- Dao sam priliku Vojkoviću jer se zaista trudio na treningu. Maganto bi sigurno ušao. Htio sam ga na poluvremenu uvesti, ali Nižić je tada povraćao pa je on morao izaći. Stalno se priča o Magantu i još tri-četiri igrača kao o pojačanjima, to se spočitava Brancu i meni. Ne, to su igrači koji su uopće htjeli doći za neki ne veliki novac, koji nisu imali odštete. Naši hrvatski nisu htjeli. Odnosno htjelo ih je puno za koje nismo imali novac.

Rekli ste ako ostanete duže da ćemo gledati brzi i moderan Hajduk?

- Ništa ne može preko noći.

Bilo je i neugodnih domaćih poraza, 0:4 s Dinamom, 2:4 s Rijekom?  

- Bilo je s Rijekom 2:3, a onda smo ostali zbog ozljede s igračem manje i primili i četvrti gol. Susret s Dinamom je s jedne strane sramota, na drugoj velika realnost koja je možda dobra da se netko otrijezni. Do 45. minute Dinamo nije šutirao, nakon toga se sve razbilo. Bit će drugačije kada dovedemo četiri-pet igrača uz još tri-četiri koji su već tu. Igrače koji će biti karakteri, borci, imati pobjednički mentalitet, možda i neće toliko kvalitetom biti jaki jer nemamo novca.                 

Treće mjesto vodi u Europu, četvrto ovisno o raspletu kupa. Koliko vas zabrinjava što je i Osijek pobjegao pet bodova?

- Ne zabrinjava me to. Još nije gotov ni prvi od četiri prvenstvena kruga. Već sam najavio da će gubiti i Dinamo i Rijeka, samo što smo i mi nažalost kiksali s Interom.

Što je prava pozicija Nikole Vlašića?
- Krilni igrač, polušpica, vezni. Ovisno o taktici.

Gdje ga najviše vidite?

- Svugdje. A neki ga vide samo na jednom mjestu, naopako. A momak je super. Svi su se okomili na njega, što ne da gol, kad ćete ga prodati, a sjajno je počeo sezonu, imao je i četiri asistencije. Meni je to sve smiješno. Momku nije još ni 19 godina. Rekao sam mu Nikola nasmij se, zvijezda si Hajduka, igraš kod kuće, reprezentativac si, imaš dobru plaću, a iz Hajduka imaš priliku otići u dobar inozemni klub i dobro zaraditi. On je previše zabrinut nečim što ne bi trebao biti. Neka još malo mora proteče, bit će on svakako pravi.

Obitelj nije sa vama u Splitu? Govorili ste kako ih i kada su tu od posla baš i ne vidite previše?

- Baš je tu supruga bila sedam dana. Treninge dobro planiramo, obiteljski život baš i ne ha, ha. Radi u državnoj upravi, ne može dobiti godišnji odmor. Došla je opet kada smo imali pripreme, navečer smo se viđali. Otišli smo dva-tri puta na dobru večeru, jednom na tenis, šetali smo oko Marjana... Raduje me što će kćerka doći za tri-četiri dana.

Opuštate se igrajući tenis, šah...?

- I košarku. Tenis ne igram loše, tražim sparing partnera, trebam se i ja opustiti.

Imamo vam jednog potencijalnog protivnika u redakciji za dobru partiju šaha?

- Čuo sam za njega, taj je predobar za mene