Čitam malo s odmakom ove komentare subotnje utakmice i mislim se, može li se donekle hladnih glava i bar minimalno objektivno pokušati sagledati utakmicu Rijeka - Dinamo, ali ništa. Definitivno, uopće nisam mislio ništa napisat, jer sve što bi napisao, ne bi imalo nikakvog smisla i tekst i rječnik bi bili sve, samo ne primjereni jednom javnom forumu, ali... Kada nakon protoka vremena i dalje čitam komentare simpatizera i navijača Dinama, kako su u stvari oni u subotu oštečeni, dođe mi da se zapitam dokle seže klupska zasljepljenost i jesam li ja stvarno onaj koji vozi u krivom smjeru autoputom, a ne njih dvjesto drugih (i kad god sam sebe uvjerim da su ipak drugačiji od svojih klonova sa juga, razočaranje). Smatram se objektivnim i "relativno" dobrim poznavateljem nogometa i u pravilu sam poprilično kritičan prema mojoj Rijeci, ali sada bi stvarno bilo malo dosta. Ako ćemo rezimirat sva događanja i razvoj situacije na terenu, Dinamo ne bi zabio gol u subotu da se igralo do drugog Uskrsa. Tako su oni izgledali na terenu. Bio sam, gledao i znam o čemu pričam. Uopće neću pričat o igri Rijeke, jer je to u ovom kontekstu čak i potpuno irelevantno. Stvar je u tome da u utakmici u kojoj ta ista Rijeka ima potpunu kontrolu događaja i stanja na terenu, kada Dinamo igra upravo onako kako Rijeci paše i kada drugi gol Rijeke visi u zraku, kada je moral i atmosfera domaćina na vrhuncu, događa se "On" (po meni najbolja reakcija nakon onakvog penala je situacija kada se Vrdoljak ekspresno diže i miče sa mjesta događaja uz lagani osmjeh i čestitke suigrača). Zatim kreće lagana kartonijada, živci ti definitivno pucaju, trener u visine na tribine, a ionako labilno samopouzdanje se stropošta na dno. Pojas za spašavanje je bačen. Sve ono dalje više nema veze sa nogometom, jer ovakva Rijeka nakon toga, nije sposobna ni psihički, ni fizički, ni mentalno vratiti se u igru, (pa isto tako gledam i na onaj start Matka, za kojeg bi ga ja nakon snimke kaznio sa 6. mjeseci zabrane igranja). I onda isti ti Dinamovci posprdno spominju Barbarićevo igranje rukom u šesnajstercu i podsmjehuju se kako nema veze s penalom. U potpunosti se slažem, samo ne u ovoj ligi (btw. dobro im je znana utakmica s Werderom i kako se sudi). Zaleđe Stepčića. Čisto, samo ne u ovoj ligi (95% sam uvjeren da se u Zagrebu ne bi sudilo). Šamaranje Ibanjeza Pamića. Neprikazano (u suprotnom bi vjerojatnjo jedna od pomoćnih nakaza sigurno reagirala, a mi bi objektivne "primorske trubile" rekli kako je isključenje čisto). Ako išta mrzim, onda je to neobjektivno plakanje kako te pokrao sudac i zaista nisam ni jednom spomenuo, niti sam mislio, niti bi ikada isključivo u tome tražio razlog za loše igre i rezultate Rijeke. Međutim, u obje utakmice prije Dinama na Kantridi, suđenje je bilo, najblaže rečeno objektivno, a znamo i kako se, npr. tretirala ruka Parackog u Karlovcu, gdje se nitko nije previše žalio, a mogao je. Pokušajmo samo zamisliti takvo igranje rukom nekog od igrača Rijeke i da Dinamo iz te akcije dobije gol. Pa onaj krokodil bi prozvao i UDBU i SUZUP i Jugogenerale i majku Hrvatsku i cigane s tamburicama... I što se onda dogodi. Ti isti Dinamovci odu u Europu i onda imaju suđenje (samo suđenje) pa nastanu austrijski zlikovci, engleski pederi itd. Meni je kristalno jasno da nije Dinamo u subotu kupio suca, jer je svakom iole normalnom jasno da za to nema potrebe, ali taj uvlakački mentalni sklop naših sudaca koji je taj isti Dinamo (uz naravno koorelaciju s Hajdukom) stvorio, je nešto sa čime mi, bojim se više nećemo moći raskrstiti. Ako u jednoj bezvrijednoj utakmici, jedan sudac onako ponižavajuće sudi, što bi se onda moglo očekivati da dođe do neke utakmice koja bi o nečemu odlučivala. No dobro, sreća i bog da je u srijedu nastavak horora, samo ovoga puta kuhari kuhaju u istoj kuhinji i s istim kuhačama, pa je ostatak "stoke sitnog zuba" jedno dva tjedna na miru. A Dinamu želim puno sreće u Europi i jednog Marića da im sudi samo ovako objektivno u Zagrebu, kao što je ovaj sudio nama u Rijeci.