Pokušao sam izbjeći debatiranje, ali moram. Ovo što se događa sa N.K. Rijeka, kako u H.N.L-u, tako i u Europi je sramota za klub tradicije i renomea Rijeke i to je ono što će svaki pošten i objektivan navijač ovog kluba i priznat. Rezultata nema, financije u rasulu, dugoročna sportska politika je S.F. "navijači" se međusobno mlate i to su činjenice. Isto tako je činjenica da nam moralna predavanja o "blaćenju hrvatskog ponosa, sramoćenju hrvatske opstojnosti, tisućljetnom snu ..." drže oni koji su nedvojbeno, najprozvaniji pozivati se na obraz i moral. Mene prije svega izuzetno smeta pokušavanje dokazivanja određenih stvari od strane navijača Rijeke, koji nešto pokušavaju dokazati na forumu od N.K. Rijeka, a pišu dva ili tri simpatizera Rijeke i 10-ak ostalih. Na svim drugim forumima bi obrazloženje bilo vrlo jednostavno. Pedala na svoj forum. Mi smo i ovdje najtolerantniji. Nedvojbena je činjenica da se oni koji  se najviše "mrze", ovdje nešto najviše ližu, (zmija zmiju ne ujeda). Simptomatično je da jedan klub u jednoj drugoj ligi koja je bila malo kvalitetnija od ove žabokrečine ima gotovo identičan omjer pobjeda i poraza od 1970 do 1990 sa jednim drugim klubom kojeg, gle čuda, nije 22. godine mogao niti slučajno pobijediti na njenom travnjaku (no dobro, ipak su oni bili ugnjetavani od socijalističkog režima, a mi smo bili mezimci koji smo kupovali Mladenoviće, Škerjance, Peršone...), a onda, gle još većeg čuda, preko noći od 1990 ovaj drugi klub više nemože pobijediti ni na svom stadionu, a u zvjerinjaku da i ne govorimo. Onda idu daljnja nabrajanja uspjeha i velebnih pobijeda, ali uz sva silna nabrajanja, kratkih dresova u Europi nema. Pritom, zbog neatraktivnosti domaćeg natjecanja, zna doći do tolikog opuštanja (jer normalno je da kad nemaš dostojnog protivnika, da nema ni sportske motivacije) da se na proputovanju na jedno od brojnih, kako domaćih tako i inozemnih gostovanja, toliko prejedeš štrudli sa sirom u Severinu na Kupi, da te ulove opasne smetnje u probavnom traktu, ali onda ne ideš na pregled u bolnicu u gradu u kojem su postojale bolnice i sveučilišta dok u jednom drugom gradu još nisu čuli ni za kotač (izuzetak je onaj kvart Veruda u starom Zagrebu). Stoga, stisnimo palčeve za hrvatski koeficijent u sutrašnjem mega-dvoboju sa prapotomcima hrvata, a mi ostali glođimo kosti i borimo se protiv šljakera iz luxemburške željezare