Lokomotiva - Rijeka 3:0
29.11.2009.

Trening za umiranje. Tako se može opisati stanje, biti navijač Rijeke. Nakon što smo se ponadali da će barem u ova tri zadnja kola prije pauze igrači pokazati da imaju muda i osvojiti nekoliko bodova da se imamo čemu nadati oni su pokazali suprotno. Malo našom greškom, malo sporošću policije koja odjednom staje u pratnji na crveno svijetlo po starom običaju na tribinu smo stigli sredinom poluvremena taman da gubimo 1:0. Tek u drugom poluvremenu bili smo kompletni na tribinama gdje nas se skupilo 70-80, a to je bila polovica ukupno okupljenih na cijelom Maksimiru. Moćno smo nadglasali domaću navijačku masu te nam je ovoga puta sjever uzvraćao jekom naših pjesama. Kada je vrag uzeo šalu na terenu i gubili smo 2:0 uz nešto što kažu da je nogomeT onda smo i mi uzeli šalu te je svaka osvojena lopta bila proslavljena kao da smo postigli gol, a igra nas je inspirirala da se ori Brazil, na na na... Na trenutke zaista je euforično navijanje odzvanjalo Maksimirom ali to našim hrabrim momcima na terenu ne pomaže. Svakakvih dosjetki je bilo tijekom utakmice da ih je teško svih se sjetiti. Povicima Nino Bule kukavica nije i Vrati se očito smo motivirali da nam zabije gol i asistira našim igračima za autogol. Dok su izgubljene duše išle prema svlačionici zaorilo se: Vratite nam našu Rijeku zbog ove nam suze teku! A nekoliko puta ironično: Hvala na trudu!

Kada smo mislili da gore ne može, subota je postala još crnija. Kombi mlađih pripadnika Armade prevrnuo se na povratku u Rijeku te je 11 navijača završilo u bolnici u Karlovcu. Nakon stupanja u kontakt s njima uspostavilo se da nitko nije teže i ozbiljnije ozlijeđen s obzirom na situaciju i stanje kombija, no svi su prošli prvu pomoć natučeni i krvavi još dramatičnije doživjeli ovo gostovanje. Povratak im je uslijedio u prvim satima nedjelje te im želimo brz oporavak i da nam se priključe već u zadnjem kolu ove godine na tribini.