Nisam autor teksta, ali ono....

Ali ono, prenio si ga pa pretpostavljam da se slažeš...

A zašto je Gračanu slomljena noga?

Zašto su razbijani auti sa ST registracijom? Tome sam svjedok osamdesetih.

I iz razgovora sa starijim Riječanima znam da je poseban animozitet postojao sigurno još od vremena sedamdesetih.

Da li je tada bilo Bebića, Ine, Konzuma?

Isto se mogu pobiti sva druga nagađanja (da ne pišem naširoko sad), ali uvijek ostane nepobijeno ono što sam par postova prije napisao. A to govorim iz iskustva i razgovora sa Riječanima.

Naslijeđujete animozitet, a da niste ni svjesni uzroka i razloga, pa onda pokušavate sami naći neki razlog.

Imate razlog gore napisan.

ima u tekstu istine, koji luđaci mogu stavit keruma za gradonačelnika

1.dovoljno,da znam neke stvari

2.Ne.E dobro da si me podsjetio.Navijaju i bosanci  koji su se doselili za vrijeme rata...

Igrači moraju shvatiti da nisu slučajno u vrhu

RIJEKA Nenad Gračan izašao je na glavni travnjak riječkog stadiona gotovo pola sata prije početka jučerašnjeg jutarnjeg treninga. S rukama na leđima trener »bijelih« šetkao je poprištem svojeg prvog poraza na klupi »Rijeke« nakon šest mjeseci i vrtio unazad »film« jadranskog derbija.

– Imali smo pet, šest šansi da postignemo zgoditak, a na kraju smo izgubili praktički iz jedinog udarca u okvir gola – govorio je zamišljeni Gračan. – U pripremi utakmice najbitnije je bilo zaustaviti njihove individualce te brzo izlaziti. U prvom poluvremeno smo to dobro odradili, imali četiri stopostotne šanse. Oni praktički nisu uputili udarac u gol. U taktičkom smislu izgledali smo jako dobro.

Nastavak je ponudio drukčiju sliku, iako su Riječani isključenjem Anasa Sharbinija stekli veliku prednosti. Izostala je prava reakcija momčadi. Mentalna blokada, strah ili trener »bijelih« nije želio preuzeti rizik...

– Kada čovjek traži od njih da lopta krene i da se raširimo u pojedinim trenucima to igrači naprave, ali ponovo se u većem dijelu poluvremena željelo izaći na silu. Stvarali smo po bokovima situacije dva na jedan, ali Kreilach, Stepčić ili Vukman ušli su u nesigurna dodavanja, pa smo izgubili loptu... Bilo je bitno da imamo sigurnost, da nam »Hajduk« bez obzira na igrača više ne stvara probleme. I nisu, ali nažalost, opet smo dobili gol iz prekida. Ispalo je da smo bolje djelovali jedanaest na jedanaest. Kada je isključen Anas, pojačali su sredinu terena, mobilizirali se i povukli te tražili izlaz preko Ibričića, odnosno kasnije Ahmada Sharbinija. Nedostajalo nam je malo više lucidnosti, malo brži protok lopte. Bili smo dosta brzopleti. Međutim, većina igrača nije navikla na ovakav ambijent i u tome treba tražiti opravdanje. Odigrali smo možda i najbolju utakmicu ovoga prvenstva, ali što to vrijedi kada nismo uspjeli pobijediti. Žao mi je navijača, zaslužili su pobjedu.

Ibričić je bio kost u grlu Gračanove momčadi i ključni igrač derbija.

– Bio je ključan igrač u svakom smislu. Trebao je krajem prvoga poluvremena dobiti drugi žuti karton, što bi olakšalo sve. Preuzeo je totalnu odgovornost kada su Splićani ostali s igračem manje, dolazio je po loptu, prebacivao igru. U određenom trenutku kada mu daš loptu, on odmori momčad.

Nakon drugog uzastopnog poraza normalno je da će se javiti sumnja u mogućnosti ove momčadi koja je ruku na srce odigrala šest kola iznad okvira realnih očekivanja.

– Kod mene ni kada smo bili prvi nije bilo euforije, pa ni sada nema depresije. Niti smo onda bili čudo, niti smo sada loši. Najbitnije je zadržati razinu trke, borbenosti, igre i taktičke odgovornosti. Rezultat će doći. Ne treba stvarati prevelike imperative, igrači moraju prepoznati da su dobri i da nisu slučajno u vrhu. Moraju preuzeti određenu odgovornost na utakmicama koje slijede. Igrači trebaju shvatiti da mogu! – rekao je Gračan koji ponekad ostavlja dojam da se bolje snalazi nakon nekih poraza nego pobjeda. Sve će biti jasnije u srijedu u Nuštru, a posebno u subotu u Kranjčevićevoj...

Pa sad bi najgore bilo klonut duhom.Treba nastavit igrat i skupljat bodove,i vrebat iz prikrajka.Možda je ova jednostavije,nego kad si na vrhu,a svi "reflektori" su upereni u tebe.Ako riješimo Kranjčevićevu pozitivno,realno imamo dobar raspored nakon toga,i evo nas i dalje na vrhu,a onda ćemo vidjet.KREPAT MA NE MOLAT!!!

@ pegula:
Ne pada mi na pamet spustit nivo komunikacije na nekakvo vrijeđanje. Sve ono što si naveo malo stoji, puno ne. Konkretno 80-ih pa sve do Hrvatske puno je veća netrpeljivost bila prema Dinamu nego prema Hajduku. Znam što pričam jer sam bio dio svega. Za razliku od tebe, ja u ovom gradu živim i meni nisu pričali pa sam kompetentan pričati o nekim stvarima. O demografiji Rijeke ne moram izvlačit statističke podatke (koji su kao i bikini - zavaravaju) već mi je dovoljno pročitat prezimena na parlafonima riječkih nebodera ili npr. pogledat koliko se mojih kolega sa faksa iz tvog podneblja vratilo kući, a koliko ne. Normalno da vaš i naš pogled na stvari nije isti. Nešto što vama nije jasno nama je svakodnevni dio života. No da neke stvari pojasnim. Protiv sam bilo kojeg oblika nesnošljivosti jer se onda približavamo upravo onome od čega se želimo distancirati, ali da je nešto ipak uzrokovalo tu nesnošljivost je činjenica, a ta činjenica nije okretanje Rijeci poslije Hajduka 70-ih (jer i moj nono i moj otac su voljeli Hajduk isto kao i poziv za vojsku), ni nekakav kvazi lokalni rivalitet igranja "gradskog derbija". Upravo ta vaša prepotencija ti je dovela do reakcije. Između ostalog imaš u Industrijskoj ulici jedan spomenik na kojem ti sve lijepo piše, a puno je prije 1911. Da bi mogao biti na nekog ljubomoran, onda želiš biti, ili kao on ili imati nešto kao on, a vjerujte nitko od nas ne želi imati ništa vaše (osim možda Keruma  ).