HNK RIJEKA 2010/11
»Rijeka« svladala »Karlovac« u gostima
Švrljuga vratio vrh
Točan pas Štroka, britki ulazak Švrljuge u kazneni prostor i rezantan udarac u suprotni kut nemoćnog Sunare. Šah mat! Švrljuga je Armade koja još uvijek može sanjati
Šampioni, šampioni!
Invazija na Karlovac je uspjela. Više od 500 navijača »Rijeke« sakupilo se na sjevernoj tribini stadiona u Karlovcu i u većem dijelu utakmice stvaralo zvučnu kulisu nalik onoj koja vlada kada »Rijeka« igra na Kantridi. Kolone vozila s riječkim tablicama pristizale su u Karlovac satima prije, ali i dobrih pola sata nakon početka utakmice. Zapravo, tek na poluvremenu se napunio navijački kop gostiju i put prema pobjedi je mogao početi. Posebno dojmljiva bila je koreografija u 60 minuti s plavom bijelim zastavacima, a najupečatljivije slavlje nakon što je istekla jedna od šest minuta sudačke nadoknade vremena kada su igrači pohrlili prema navijačima. Nekoliko igrača je zaustavljeno silom, a budući da nikome kome je »Rijeka« blizu srca nije bilo sinoć do nasilja igrači su pobacali dresove među navijače i pravo slavlje moglo je početi. Igrači su nakon dobrih deset minuta otišli pod tuševe dok je s tribina odzvanjalo: Šampioni, šampioni...
KARLOVAC - U 68. minuti utakmice Kristijan Čaval pokrenuo je po lijevom boku jednu od rijetkih polukontri »Rijeke«. Zaključio ga je ubačajem nakon kojega je lopta stigla do Hrvoja Štroka na vrhu domaćeg kaznenog prostora. Veznjak »bijelih« dobro je predosjetio da iz drugoga plana pristiže Andro Švrljuga u punom šprintu, a Đalović i Rodić napravili su svoje odvukavši igrače prema sredini kaznenog prostora. Točan pas Štroka, britki ulazak Švrljuge u kazneni prostor i rezantan udarac u suprotni kut nemoćnog Sunare. Šah mat! Švrljuga je potrčao preko reklama i odjurio u zagrljaj Armade koja zahvaljujući pogotku braniča s Hreljina još uvijek može sanjati. »Rijeka« je opet prva, ma makar se tu zadržala samo jednu noć (Hajduk igra danas sa Zadrom). Kao i u tijekom prve gostujuće pobjede u Maksimiru junaka ove pobjede treba tražiti na više adresa. Posebno među vratnicama gdje se Robert Lisjak ponovo prometnuo jednog od neizostavnih sastojaka pobjedničkog koktela. Igra? On tome se ponovo neće puno pričati. Nije bila na nekoj osobitoj razini. Ali, zar je to važno. Za detaljnije pojašanjenje pitajte Armadu koja se dugo nije dala sa stadiona kraj Korane slaveći euforično s igračima novu pobjedu.
Impuls
Slučajno ili ne, ali »Rijeka« je podigla jedra i počela broditi prema pobjede baš u trenucima kada su se početkom nastavka kompletirali gostujući navijački redovi na sjevernoj tribini i Armada doslovce počela tjerati »bijele« s njihove polovice. Bio je svojevrsni impuls »bijeloj« momčadi koja je počela daleko hrabrije izlaziti prema domaćim vratima što se u prvih trenutak nije činilo baš najsretnijim rješenjem. U 50. minuti Tičinović se našao sam pred Lisjakom nakon jedne dvojbne situacije (zadnja linija bijelih podigla je ruke tražeći zaleđe). Vratar »bijelih« je zaustavio taj udarac i omogućio suigračima da nešto rasterećenije krenu u nešto otvorenije nadigravanje koje je istina svelo na mnoštvo daljinskih udarac. Prvo je Rodić u 60. iskosa pucao u vratara, pa Štrok minutu kasnije. Uzvratio je Paracki (62') kraj gola, pa Kreilach (65') tukao u golmana, a onda je taj uhodani ritam daljinskih udaraca prekinuo pogodak Švrljuge. Karlovčani su smogli snage za jedan jedini suvisli pokušaj poravnanja (Paracki nakon akcije iz slobodnjaka kraj gola) i tu je utakmica završila. Gračan je zatvorio prilaze svojim vratima, a »bijeli« manje-više rutinski sačuvali zlata vrijedne bodove.
Lisjakove obrane
Prvo poluvrijeme utakmice nije baš slutilo na tako sretan završetak za goste. Zapravo, podsjećalo je na trenutke neodoljivo na prošlosezonsku utakmicu uz jednu bitnu razliku. U »Karlovcu« više nema igrača poput Zvonka Pamića pa domaćini nisu neku od (polu)prigoda uspjeli pretočiti u vodstvo. Doduše, treba reći i da je »Rijeka« djelovala nešto kompaktnije, ali i da je vratar Robert Lisjak ulijevao sigurnost i u 20. minuti upisao svoju prvu od dvije teške obrane. Domaćem kapetanu, poduzetnom Mariu Bariću je valjda dosadilo gledatati kako se njegovi veznjaci muče s loptom pa je gotovo s centra i desne aut linije krenuo u okomiti solo prodor prema riječkom kaznenom prostoru. Prošao je prvo Kreilacha, pa Landeku, a onda sa 20-etak metara jednostavno odapeo po lopti koju su mnogi već vidjeli u desnim Lisjakovim rašljama. Riječki vratar se međutim vinuo dovoljno visoko da izbaci loptu u korner. Bio je to uvod u riječkih »žutih pet minuta« tijekom kojih je onih šeststotinjak pripadnima Armade moglo posegnuti za svojim najnovijim navijačkim hitom: Ajme meni, nije mi dobro... I nije bilo dobro jer sve učestaliji dolasci domaćih bekova (Barić desno i Pilipović lijevo) iz drugoga plana stvarali su dosta problema riječkoj obrani. Očito po prošlosezonskom receptu Igor Pamić tražio je na tim mjestima prostor kojega je bilo dovoljno, ali sve bi ostalo na onoj o puno prometa, a maloj zaradi da se »bijelima« nisu dogodile dvije neoprostive pogreške u 21. i 25. minuti. Karlovčani su dvaput uhvatili svoje goste na spavanju u kontri. Prvi puta kada se Kovačević odvažio i krenuo u kontru dva na četiri. Kada je stigao na 20 metara dodao je loptu Spišiću kojemu se neobjašnjivo otvorio put prema Lisjaku. Kapetan Budicin je zaboravio na njega, a valjda je sve to impresioniralo domaćeg napadača koji je slabo zahvatio loptu i upropastio priliku prvoga poluvremena. Četiri minute kasnije Budicin je uklizvanjem spriječio najgore po svoja vrata. Karlovačke (polu)kontre nisu urodile plodom, onda jedna riječka u nastavku je »Rijeku« ponovo vinula visoko.
Ivan VOLARIĆ
Snimili Denis LOVROVIĆ, Daniel KASA
Rukavina završio u bolnici sa slomljenom arkadom
Antonio Rukavina nažalost nije dočekao kraj utakmice na stadionu, u zagrljaju suigrača i slavlju s navijačima. U 88. minuti na centru igrališta i neopreznog starta Špišića s leđa (sudar glavama) ostao je dugo ležati na travnjaku. Utrčali su doktor Mirko Balić i fizioterapeuti, igračima počeli dozivati hitnu pomoć koja je nesretnog veznjaka »Rijeke« odvela u KBC Karlovac na snimanje glave. Rukavini je nastradala arkada, nekoliko minuta je proveo u besvjesnom stanju. Bio je to klasičan nokaut koji ide na dušu Špišića.
Andro Švrljuga: Pogodak posvećujem budućoj supruzi
Andro Švrljuga nije mogao izabrati bolji trenutak za svoj prvijenac u bijelom dresu. I naravno da je imao posebno posvetu.
– Lijepo ga je dati pogotovo kada je prvi i kada je tako važan za tri boda. Moram reći da ovaj pogodak posvećujem svojoj budućoj supruzi Tini koja nosi blizanke – govorio je Švrljuga ispred svlačionice u trenucima dok su njegovi suigrači stvarali teško opisivu buku začinjenu povicima ohrabrenje i međusobnog čestitanja. Kao i obično u ovavkim situacijama svi oni nose svoj dijelić zasluga, ali Švrljuga je bio prvo ime karlovačkoga ogleda. Ne samo zbog pogotka. Odigrao je bez pogreške, nerijetko ispravljao tuđe pogreške u obrani.
– Ma nije bitno kako je tko odigrao, važno je da smo dobili. Jednom sam bio ja taj sretnik koji je dao pogodak, a drugi put će to biti netko drugi. Važno je da smo zabili pogodak i pobijedili – poručio je budući presretni suprug i otac koji će imati što jednog dana pričati svojim blizankama.
MAGICA FIUME


bravo dečki,postavili ste se čvrsto i potpuno zasluženo odnosimo 3 boda iz Karlovca.Lisjak i Švrljuga igrači utakmice.Lisjak s dvije vrhunske intervencije nas spasio poraza i digao u psihološkom smislu ostatak momčad.Tu dolazimo do drugog junaka u ovoj priči Švrljuge,koji očito malo bolji igrač,nego što su ga neki prikazivali.Jučer odlična utakmica,a nakon što je zabio gol idučih 20 min,bilo ga je svugdje po terena,lijevo,desno,gore,dolje.Bravo Andro
.Nakon početnih 5 kola,samo se jedno pitanje nameće,koliko može ova momčad.Mislim da sad nebi trebali razbijat glavu s tim,nego uzivat u dobrim rezlutatima i pogledu na ljestvicu.A šta će se dogodit,tko zna vrijeme će pokazat.Ima dragog Boga i sve vidi možda nam se i vrati ono što smo izgubili prije 11 godina.
Igraj Zadre volim te

Novi hit se rodio.
AJME MENI NIJE MI DOBRO,AJME MENI NIJE MI DOBRO,AJME MENI JA SAM ARMADA!!!!!!!!!
[uredio iSpOd StIjEnA 2 - 22. kolovoza 2010. u 19:47]
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
![]() |
|
| SVI NA KANTRIDU! | |
|
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
Lopta, iz svih kantuna
22.08.2010.
Doktorov recept za pobjede
Autor: Ivan Milatić
Nakon pet kola nogometaši Rijeke na prvom su mjestu prvoligaške ljestvice u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Rijeka je opet postala grad koji živi nogomet. Opet se kuju planovi za odlaske na gostovanja, opet se s nestrpljenjem iščekuje slijedeća utakmica i odlazak na zapad „ispod sata“. Svi povlače paralelu sa onim što se u nogometnoj Rijeci događalo za neke jako davne a za neke „kao da je bilo jučer“ bliske sezone 1998/99.
Nenad Gračan
Tada i danas jedna je osoba ujedinila nogometno-navijački puk grada na Rječini – Doktor nogometa Nenad Gračan. Oni malo stariji koji su imali sreću uživo gledati igračke majstorije sadašnjega učitelja bijelih s Kantride znaju da je bio nogometni virtuoz kakav se na ovim prostorima rijetko viđa. Nakon igračke karijere Doktor se otisnuo u trenerske vode, prvi angažman imao je u toj ulozi na Kantridi 1997. godine, a doktorat su mu oduzeli režimski ljudi i neke čudne podzemne sile 26. svibnja 1999. godine.
Nakon deset godina Doktor se vratio na Kantridu u grad i u klub koji voli najviše na svijetu. Iako je vodio i Hajduk i Dinamo i dosta drugih klubova Neno je ipak duboko u sebi želio povratak na Kantridu. Trebalo je osam godina do povratka. Početkom studenog napustio je klupu Croatie iz Sesveta i vratio se kući. Sa zatečenim igračkim kadrom odradio je sezonu koja se neće pretjerano dugo pamtiti, perfekcionist kakav je, vapio je za boljom igrom i rezultatima ali sa kadrom koji je imao na raspolaganju teško da je mogao više. Srećom svaki puta kada bi zaprijetio da napušta trenerski posao i prelazi u konobare, momčad bi odigrala bolje i nekim čudom pobijedila.
Doktor je ove sezone složio momčad po svom guštu uz svu krizu i recesiju, složio ju je baš onako Gračanovski. Rijeka je ostvarila najbolji start u prvenstvu u klupskoj povijesti, a Neno poslovično nesklon euforiji pokušava odagnati i usporedbe sa početka ove priče. No to je gotovo nemoguće. Kada je, prije početka sezone u jednom dnevnom listu mladi hrvatski reprezentativac Damir Kreilach izjavio Rijeka će biti prvak Hrvatske, mnogi su to dočekali s podsmjehom, i bez razmišljanja ga „proglasili ludim“. No onda je krenuo niz, a nakon što je na Maksimiru pobijeđen Dinamo (koji je kao i već spomenute sezone tada vodio Velimir Zajec, koji je na pressici poslije utakmice izjavio „Gračan je moja crna mačka“ a dva tjedna kasnije još je jednom ostao bez posla) svi su se sjetili već opjevane sezone, pogotka Boška Balabana i maestralnih obrana Đonija Tafre. Sada se junaci ove priče zovu malo drugačije….
Radomir Đalović, Hrvoje Štrok i Robert Lisjak, tim ili kojim god hoćete redom kreatori su riječke nogometne sreće. I ove subote u Karlovcu bila je dovoljna jedna akcija jedna brilijantna lopta s očima Hrvoja Štroka za Andra Švrljugu i novo veliko slavlje.
ArmadaBilo je predivno vidjeti 650 pripadnika Armade koji su došli do Karlovca. O kako je malo potrebno za njihovu sreću…. Oni sada uživaju u trenutku i ne žele da nikada prestane…. odmah nakon Karlovca počela je priča o Belupu na Kantridi, a u slučaju pobjede najavljena je invazija na Vinkovce kakva još do sada nije zabilježena, a onda na Kantridu 18. rujna dolazi „mrski neprijatelj“ splitski Hajduk, koji u ovoj sezoni slavi sto godina i ako je vjerovati kuloarima titula je za njega rezervirana. No to je već dosta daleka budućnost, o kojoj ćete nadam se i vjerujem čitati kada za to dođe vrijeme. Doktor Gračan vrlo je brzo prenio recept „recesijskog nogometa“ svojim igračima i oni su ga srećom po sve njihove navijače, poklonike i simpatizere prihvatili i pretočili u djelo. Zašto „recesijski nogomet“ – pa vrlo jednostavno zbog učinkovitosti i realiziranosti svih do sada upućenih udaraca u okvir protivničkoga gola. Poznate su prastare krilatice ili ako hoćete olinjale fraze da velike momčadi pobjeđuju i kada ne igraju dobro i da sreća prati hrabre. Upravo na ta je pitanja u subotu nakon pobjede u Karlovcu odgovorio Doktor Gračan:
„Kažete da Rijeka ne igra dobro, ni lijepo. U Hrvatskoj je to nažalost uvijek tako. Uvijek nekome nešto smeta i nikada ne može biti do kraja s nečim zadovoljan. Reći ću Vam još nešto, ova mi je pobjeda draža od one nad Dinamom jer onu nitko nije očekivao, a ova je potvrda vrijednog i dobrog rada. Naravno nema mjesta nikakvoj euforiji od sutra se okrećemo Belupu na Kantridi“ – u svome je stilu smireno „dijagnosticirao stanje stvari“ Doktor Gračan.
NK RijekaOsim najboljeg prvenstvenog starta u klupskoj povijesti, Gračan je zaslužan za još najmanje dvije fenomenalne promjene koje su se dogodile ove sezone. Prva je povratak čuvene Gračanove obrane, jer Rijeka je u pet odigranih kola primila samo dva pogotka, a druga, ljepša i znakovitija; dao je priliku domaćim dečkima. Andro Švrljuga svojim prvijencem u bijelom dresu i Antonio Rukavina, koji je do nesretnog loma arkade odigrao vrlo dobrih 88 minuta prvi puta u životu istrčavši u startnoj postavi u dresu kluba koji obožava.
Nogometna Rijeka opet je postala način života. S nestrpljenjem se čekaju nove utakmice, Armada smišlja nove koreografije, akcije, ma učinila bi sve za svoje ljubimce. Zbog ove i ovakve Rijeke zasigurno suze ne teku, možda one radosnice iako se sa zapada ponekad čuje i onaj čuveni refren „Ajme meni nije mi dobro“.
Doktor Gračan pronašao je recept za pobjede, znamo da ni u čemu ne treba pretjerivati, ali da treba uživati u trenutku - to svakako.
Rijeka je opet način života. Krepat ma ne molat i opet sami protiv svih.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena
- Najnovije
- Najčitanije


Uganda koristila čak tri golmana u porazu od Nigerije, nastupio i Salim Fago Lawal
1 sat•Nogometni svijet

Od Eusebija preko Skoblara do trojice 'vanzemaljaca' u najluđoj utrci ikada: tko su osvajači Zlatne kopačke
2 sata•Nogometni svijet

Brennan Johnson blizu odlaska iz redova Tottenhama
4 sata•Engleski nogomet

Lokomotiva se oprostila od Krivaka, talentirani veznjak odlazi u Češku
5 sati•Europske lige

Pobjednici SuperSport SuperLige preuzeli su nove Audi automobile
1 dan•SuperSport HNL

Burnleyju gori pod nogama, a pobjedama se žele vratiti i Svrake
8 sati•Engleski nogomet

Kanjuh i braća Matan u pohodu na trofej Kutije šibica, na putu im stoje 'Torcidaši'
9 sati•Futsal

Pobjednici SuperSport SuperLige preuzeli su nove Audi automobile
1 dan•SuperSport HNL

Kanjuh i braća Matan u pohodu na trofej Kutije šibica, na putu im stoje 'Torcidaši'
9 sati•Futsal

Završena Kutija šibica, CB Downtown u neizvjesnom finalu svladao Franko's
47 min•Futsal

Jakirović nakon velike pobjede: 'Tražio sam glad, trebala nam je svježina i ponosan sam'
12 sati•Engleski nogomet

Poznati finalisti Kutije šibica, Juicy se vratio šest sekundi prije kraja pa ispao u raspucavanju
22 sata•Futsal

Od Eusebija preko Skoblara do trojice 'vanzemaljaca' u najluđoj utrci ikada: tko su osvajači Zlatne kopačke
2 sata•Nogometni svijet

Sjajna forma se nastavlja: Jakiroviću i Panduru velika pobjeda kod drugoplasiranog Middlesbrougha
20 sati•Engleski nogomet

Argentinac u West Hamu nema mjesta, ali Juventus ga želi dovesti ove zime
10 sati•Talijanski nogomet


Subota, 28.8.2010. – lijepo vrijeme! Tako kažu sve prognostičke karte. I da nije, ne bi smjelo postojati opravdanje za nedolazak na utakmicu 6. kola HNL, Rijeka – Slaven Belupo. Naša Rijeka s vodeće pozicije dočekuje ozbiljnog protivnika, jednog od zanimljivijih nakon Hajduka i Dinama. TV prijenos je samo za one koji doslovno ne mogu ići na Kantridi. Neka TV prijenos bude i inspiracija svima koji bi trebali biti dio lijepog dekora. Povijest pamti najpuniju Kantridu protiv Osijeka 1999., ali u pravilu Kantridu su punila samo „imena“. Nekako su slađi puni stadioni kad su Rijekini protivnici ekipe koje ne ulaze u društvo domaćih ili stranih velikana. Lako za Juventus i Real Madrid, ajmo se jednom pohvaliti iznenađenjem - punim stadionom na „maloj“ utakmici.





