Pod povećalom: Prvaci 2010
24.08.2010.

Možda je nezahvalno već sada vući paralele između 1999. i 2010., no svakako nakon 5 kola Rijeka nam je dala povoda za takve slatke brige. To posebno jer je Rijeka, nakon ne baš zapaženih priprema, uspjela održati pozitivni niz, koji uključuje čak četiri pobjede i jedan remi. Poznavatelji povijesti kluba s Kantride, reći će najbolji start ikada. A sve toliko podsjeća na ne tako davnu sezonu 1998/99, kada je Rijeka, također predvođena Račanom, uz nekolicinu „anonimnih“ igrača, uspjela izmamiti simpatije cijele Hrvatske a i šire. U vrijeme pokojnog vrhovnika Tuđmana i njegove nogometne igračke Croatie, doći u priliku boriti se za prvaka do zadnjeg kola, bila je ravna naučnoj fantastici. A jednoj Rijeci, je za malo pošlo za rukom uzeti pokal pred prepunom Kantridom, kada su sve oči javnosti očekivale takvu nesvakidašnju senzaciju. No, završilo je kako je završilo i jedinu utjehu možemo naći u činjenici da su nakon deset godina priznali sudačku pogrešku. Sada je li ona bila namjerna ili nije, koliko je Canjuga instalirao „osigurača“ da Rijeka ne uzme tri boda, tko je što dobio ispod stola, kome je što obećano, kome se možda prijetilo i slično, možda i nikada nećemo saznati.

Te slavne sezone, Rijeka je iznjedrila nekoliko poznatijih imena. Sjetimo se već tada standardnog Hasančića, vratara Tafru, Stipanovitza, Musu, mladog Budana, Mijatovića, Balabana, Agića i da sve ostale, ne manje bitne ne nabrajam. A i tada je sve počelo vrlo slično kao i ove sezone;Rijeka je sezonu prije bila u borbi za opstanak i „osvojila“ je ligu za opstanak. Bila je također bez „velikih“ imena i uz dovođenje nekolicine igrače iz drugog plana, okrenula se je vlastitim mladim snagama iz svojih redova i uz ne tako atraktivnu igru, dolazila do vrijednih bodova. Slično kao i danas, gol razlika je bila minimalna, ali dovoljna da Rijeku lansira na vrh. Također, tadašnja Croatia i Hajduk igrali su u Europi, što će očito biti i slučaj ove sezone. Usporedno s rezultatima Rijeke, budio se i grad, okolica a u mnogim ljudima širom Hrvatske, probudili su se osjećaji prema našim bojama.

Upravo to daje nam za pravo reći da se možda povijest ponavlja i nadam se da ću isto moći napisati na proljeće iduće godine. No sada treba uživati i kanalizirati pozitivno ozračje, što znači da treba razmišljati trezveno. Nakon svake pobjede treba se ludirati, a već idućeg dana okrenuti misli i snagu na novu utakmicu. Ne treba postavljati visoke ciljeve, ali istodobno treba imati ambicija učiniti ono što drugi ne očekuju. Dakle, treba muški ući u svaku utakmicu, a onda što bude biti će. Onaj koji se usudi ima pravo i pobijediti.

Prvenstvo je tek počelo, pa iako je sve za sada više od očekivanja, biti će još oscilacija u igri i rezultatima. U ovom trenutku, igrači, treneri i klub su pokazali da mogu i imaju volje, i da se neke stvari mogu unatoč nedostatku novaca i zvučnijeg igračkog kadra. Idealno bi bilo kada bi se njihov trud mogao i materijalno nagraditi, jer svi znamo da novci pokreću svijet. Znamo i da nema novaca i da je Rijeka bez sponzora, međutim, makar i simbolično neka ovaj članak bude apel svima onima od grada, županije, poduzetnika i nas navijača, da na bilo koji način pomognemo klubu. Bilo to kupnjom ulaznice, pretplate ili novčanom donacijom.

I zato sve dok igrači svojim znojem zaslužuju poštovanje, mi najvjerniji navijači ali i ostali manje zagrijani, moramo biti tu da ih nosimo, doma i vani, da ih bodrimo kada im bude teško i kada se budemo, kao u Karlovcu, skupa radovali. Uz malo sreće i hrabrosti,
zajedno možemo daleko.