RIJEKA – U 45. minuti utakmice riječka vezna linija je otkrila čari brze lopte i okretanja strane, te je lopta s lijevoga stigla do osamljenog Andre Švrljuge na desni bok. Domaća ljetošnja prinova je s poludistance uputila dijagonalu po kojoj je lopta padala u srce gostujućeg kaznenog prostora. Hrvoje Štrok je stigao iz drugoga plana, nije uspio primiriti loptu, već je nespretno tijelom pogurnuo u peterac gdje je umjesto vratara Vukovića na nju krenuo stoper Vidić. Gostujući branič je, umjesto da odbije negdje daleko od vratiju, loptu neobranjivo poslao u vlastitu mrežu. I spasio riječku prvenstvenu premijeru koja će se jedini pamtiti po tome da je »Rijeka« upisala prva tri boda. Sve ostalo je onih otprilike dvije tisuće gledatelja vjerojatno zaboravilo već nakon prve ture pića nakon utakmice. Jedino zbog toga je jučer vrijedilo biti na Kantridi. Ostalo se može svesti pod porođajne muke ili riječku realnost koja neće biti tako lijepa kako je promišljaju u klubu ako je ono što su »bijeli« sinoć pokazali maksimum njihovih mogućnosti. Vrijeme će pokazati...

Stari problem

Prvo poluvrijeme je pak još jednom ukazalo na stari riječki problem koji se javi svaki put kada na uski travnjak istrči jedna dobro organizirana, fizički moćna momčad, kojoj je prva zadaća obraniti vlastita vrata i isprovocirati nervozu u domaćim redovima. U tim situacijama počinje dolaziti do izražaja ono što se zove pojedinačna kvaliteta, traži se igrač koji je kadar potezom izbaciti iz rasporeda suparnika koji strpljivo čeka svoju priliku. Hrvoje Štrok jedini je igrač »Rijeke«, koji je uspio u nekoliko navrata »zaljuljati« disciplinirane goste, ali jednostavno nije imao raspoloženog suigrača s kojim bi napravio nešto više od nekoliko dojmljivih slaloma završenih prekršajem na granici 30 metara. Doduše, nepravedno bi bilo ne spomenuti minijaturu Radomira Đalovića u 22. minuti kada je u mjesto okrenuo svojega čuvara i iz okreta s vrha šesnaesterca pogodio vratnicu. I to je manje-više bilo sve od »Rijeke« do odmora, uz jedan udarac Štroka u Vukovića u 32. munuti.

Ostalo je pripalo samo na početku sramežljivim gostima koji su tipično Katalinićevom »formulom« (duga – priključi!) u nekoliko navrata dobro iskoristili obilje prostora i brzinu svoju veznih igrača. U 10. minuti Vidić je okomitim prizemnim dodavanjem između Jurasovskog i Budicina pronašao Bučana. Na oštru povratnu loptu natrčao je Grizelj iz drugog plana i lansirao loptu visoko prema skupini vlastitih navijača koji su je vjerojatno već vidjeli u mreži. U 21. minuti Ante Vitaić je uz pomoć »matinele« jednog domaćeg igrača testirao Lisjakove reflekse, a u 25. minuti domaći vratar je već bio na velikim mukama kada je nogama odbio Golubovićev udarac s nekoliko metara. Lisjak se prometnuo u najboljeg pojedinca u svojim redovima do odmora pored usamljenog Štroka. Svi ostali se mogu svesti pod priču o velikom prometu, a maloj zaradi. »Rijeka« se mučila...

Osvježenje

Najveći pljesak na otvaranju drugoga poluvremena pobrao je sustav za navodnavanje travnjaka. U 52. minuti se ničim izazvan probudio jedan »poljevač« uz korner zastavicu na južnom dijelu travnjaka što je djelovalo kao istinsko osvježenje za živu, ali događajima oskudni nastavak. Da u 57. minuti Kreilach nije iz slobodnog udarca zatresao mrežu, a sudac Burilo poništio pogodak zbog zaleđa (!?) na prvo vreće uzbuđenje čekalo bi se do 60. minute, kada je nekoliko baklji sa zapadne tribini završilo na terenu. To nije zapalilo domaće igrače koliko gostujućeg trenera Katalinića, koji je gurnuo u igru još jednog tipičnog napadača Obilinovića. Kate je u maniri vrsnoga kockara odlučio baciti na teren još jednog aduta i potpuno se otvoriti. Ionako više nije imao što izgubiti, za razliku od Riječana koji su bojažljivo čuvali vodstvo kao kap vode na dlanu i prepustili se sporadičnim splitskim naletima, koji su se kako je utakmica počela bližiti kraju sve učestalije završavali udarcima oko Lisjakovih vratiju. Među gledatelje se počela uvlačiti nervoza, a u 82. minuti sve se pretvorilo u zvižduke nakon što je svježi Parać iskosa tukao tik uz suprotnu vratnicu. »Rijeka« je »krala« vrijeme umjesto da ukrade loptu i odjurio u kontru za potvrdu pobjede. Kao što je to recimo učinio Švrljuga u 90. minuti odnijevši loptu s noge tragičaru Vidiću, koji ga je zaustavio prekršajem. Prema sucu Burilo malo izvan šesnaesterca. Budući da je Burilo do tada bio besprijekoran nema razloga sumnjati u njegovu odluku koliko u mogućnosti ovogodišnje »Rijeke« nakon prve utakmice. »Rijeka« mora bolje ako misli napasti visoki plasman.