Nenad Gračan uoči Jadranskog derbija
Igrači su revoltirani, ali na Hajduk treba hladne glave
Porazi su sastavni dio nogometa, ali se razlikuju po načinu na koji ih
doživiš. Normalno je da su nakon ovakvoga tijeka utakmice u Vinkovcima
igrači revoltirani, pozitivno revoltirani – kaže Nenad Gračan
RIJEKA Iako svako osvrtanje na prvi ovogodišnji
prvenstveni poraz počinje i završava sa sucem Marinom Mlinarom jasno je
da se »Rijeci« protiv »Cibalije« poklopilo još puno loših stvari pored
suđenja. I od toga ne treba bježati. »Rijeka« je uz poštenije suđenje
mogla izbjeći poraz u Vinkovcima, ali isto tako mogla grdno nastradati i
uz daleko sklonijeg suca od Mlinara i njegovih pomoćnika. »Bijeli« nisu
bili pravi, nije bilo one homogenosti i čvrstine u igri Riječana zbog
čega se jedna radna momčad potpuno neočekivano prometnula u lidera
prvenstva nakon prvih šest kola prvenstva.
– Teško mi je nakon
svega govoriti o utakmici, o igri – kazuje Nenad Gračan trener
»bijelih«. – Odlično smo krenuli u utakmicu, imali smo u prvoj minuti
šansu, a poslije toga smo poveli. Nakon toga smo ušli u probleme po
bočnim stranama. Usko smo stajali i onda kasnili u blok, Međutim, povrh
toga tu opet dolazimo do nekih drugih stvari. Kako su oni dolazili gore,
čim bismo ih pipnuli sudac bi svirao faul. Nije to opravdanje, ali
mogu razumjeti igrače jer je u takvoj situaciji vrlo teško držati
koncentraciju, braniti se kada ne znaš kako uopće reagirati. Čaval je u
nekoliko navrata samo stajao blizu igrača kojemu je lopta odlazila izvan
granica igrališta pa bi pao i zaradio prekršaj. Iz svega toga se
izrodio pritisak, teško smo izlazili, a na to su se nadovezala i dva
jeftino primljena pogotka. U nastavak smo ušli dobro, imali priliku
Štroka, a onda se dogodilo isključenje, pa se na to nadovezala ona
situacija i igranje rukom. Nakon toga je momčad klonula duhom, bila je
demoralizirana. Unatoč sucu neke stvari nisu bile dobre, definitivno se
to odnosi na blok, na preuzimanje odgovornosti u situaciji jedan na
jedan. Mogu s druge strane razumjeti i opravdati igrače zbog
općepoznatih stvari.
Propusni bokovi
Problem
propusnih bokova nije nešto što se pojavilo samo u Vinkovcima. I
tijekom možda najbolje utakmice odigrane u Karlovcu »Rijeka« je na tim
mjestima imala problema.
– Nije to u Karlovcu bilo tako izraženo.
To je bila drugačija utakmica. Ali, negdje se uvijek mora dogoditi
višak. U Vinkovcima su nas raširili preko bokova, jednostavno nismo
stizali zatvarati na vrijeme.
Možda je »bijele« zavaralo rano
vodstvo. Ova momčad je ipak navikla »krvariti« od prve do posljednje
minute i najtežim putem dolaziti do pobjeda.
– Ne vjerujem da je
to u pitanju. Pogledajte kako smo primili prvi gol kada imali
postavljenu obranu. To se ne smije dogoditi, kod tih stvari moramo biti
koncentrirani. Slažem se da ova momčad nije ona koja može do uspjeha po
sistemu lako ćemo, ali nije to bio slučaj u Vinkovcima. Treba reći i da
smo naletjeli na jednu dobru »Cibaliju«, u našoj igri neke stvari nisu
bile dobre, međutim o svemu tome mi je smiješno pričati kada se sjetim
okolnosti u kojima se igrala utakmica. Čitam po novinama neke stvari
koje nemaju veze s ničim. Kao Štrok je namjerno udario njihovog igrača.
Pa ako je to za crveni onda je sudac trebao pokazati još barem pet, šest
isključenja. Da se držao tog kriterija. Spominjali smo povlačenje
Rodića, a što je recimo s laktovima Mazalovića ispred naše klupe u
prvom poluvremenu koji su završili na Landekinom licu. Problem je jedino
u tome što je Landeka pošten dečko, sportaš... Nije htio pasti i
isprovocirati sučevu reakciju.
Ohrabruje reakcija momčadi nakon
Štrokova isključenja. »Bijeli« su s igračem manje krenuli hrabro po
poravnanje, nisu se prepustili izvjesnom scenariju utakmice.
Mlinar mora vidjeti
–
Mi smo nakon isključenja imali šansi, kontri... Pa čak i nakon što smo
primili treći gol smo pokušavali nešto napraviti. Bilo je prilika,
proboja..., ali što sve to vrijedi kada su suci nešto fućkali kada god
smo bili opasni. Faul u napadu, pa zaleđe... To je ono što me rastura,
neujednačeni kriterij.
Gračan ne voli previše pričati o 1999.
godini i usporedbama koje neumoljivo naviru, ali činjenica je da se i
ova sudačka krađa uklapa u tu priču. Je li moguće da se 11 godina
kasnije događaju slične stvari?
– Ne znam, sve je to smiješno. Da
smo nakon šest kola postali opasni za »Dinamo« ili »Hajduk«, koje svi
vide na prvom ili drugom mjesto. Zamislite da odemo na pet, šest bodova
prednosti! To bi već bilo ozbiljno. Ali, ne mislim ja samo na utakmici
protiv »Cibalije«. Sjetite se utakmice protiv »Varaždina«, na TV su
pokazali i rekli da su nam digli četiri nepostojeća zaleđa. Neću reći da
su to četiri gola, ali su barem četiri šanse. Protiv »Dinama« je penal
na Đaloviću izvučen izvan 16 metara, Rodiću je dignuto nepostojeće
zaleđe kada je krenuo prema golu. Sve to su stvari koje me bole. I onda
kaže Mlinar da nije vidio igranje rukom, nego pogledava pomoćnika i čeka
da mu on nešto dojavi. A pomoćni sudac je na aut liniji, a glavni na
desetak metara od te situacije. Lopta putuje 30 metara, dakle ima
dovoljno vremena sve procijeniti. On to mora vidjeti, uostalom zato je
tamo – rekao je Gračan ništa mirnijim tonom nego prošle subote u
Vinkovcima, a to je loš znak za Splićane. Ranjeni lav je najopasniji!
Igrače neće trebati posebno motivirati.
– Porazi su sastavni dio
nogometa, ali se razlikuju po načinu na koji ih doživiš. Normalno je da
su nakon ovakvoga tijeka utakmice u Vinkovcima igrači revoltirani,
pozitivno revoltirani. Jadranski derbi samo po sebi motivira, igraju
dvije vodeće prvenstva, ne znam kada je posljednji put tako bilo.
Očekuje se puno publike, ali važno je da ostanemo hladne glave, da ne
pokleknemo pod utjecajem pozitivnih emocija – zaključio je Gračan.