Ma pusti priče koje nemaju smisla.Tebi je KR isto što i kadetska liga.Nema smisla onda raspravljati.Ljudi psuju,pljuju i neka.Ne znam šta ja uopće raspravljam s tobom.Ne volimo vas i točka.Sve ostalo je bla bla bla.

Super,nek si ti nas "prosvjetlio"
Moj tata ima večeg nego tvoj...

A kome se ti trudiš šta dokazat

Zaboravio si i one u Vodicama koji su ganjali Lončarića. Ovdje je riječ o Splitu, odnosno Rijeci.

Nebi rekao,ali nastavi živjet u svom uvjerenju,tko sam ja da ti sudim,rekla bi jedna pjesma

Zašto Hajduk, a ne Dinamo? Stvar je u naravi vrlo jednostavna. Dinamovci se u Rijeci mogu prebrojat na prste jedne ruke, hajdukovaca ima jako puno (sociološke prilike, posao, studij...). Prosječan mentalni sklop jednog zagrepčana ima puno više poveznica sa načinom razmišljanja ovog podneblja od primjerice plemenske povezanosti dalmatinaca. Slijedom toga, način razmišljanja prosječnog primorca dijametralno je suprotan načinu razmišljanja jednog dalmatinca, a onda uslijed teške neprilagodljivosti istih autohtonom podneblju i agresivnog pokušaja nametanja svog načina života koji nije kompatibilan sa gradskim poimanjem života, dolazi do snažnog i intenzivnog razmimoilaženja. Kada sad taj profil prebaciš u navijačke skupine koje nisu pretjerano tolerantne, onda dolazi do maksimalnog otpora (u ovom slučaju Armade) prema nečemu što se godinama pokušavalo namenut od strane alohtonog (u konkretnom slučaju dalmatinaca, navijača Hajduka, kako god hoćete...). I to ti je to. Drugo, Hajduk je oduvijek bio klub narodnih masa, Rijeka je bila i jest gradski klub sa manjom i tradicionalnom navijačkom bazom. Prosječan navijač Hajduka iz Rijeke nikad nije zavolio ni prihvatio ovaj grad. To naravno nikako ne znači da čovjek mora zaboraviti tko je i što je, niti da se toga srami ili negira, ali isto tako je izuzetno ružno kad pljuješ u pjat iz kojeg jedeš. Znam dosta ljudi iz Rijeke i okolice koji su u nedjelju bili na istoku i iz petnih žila udarali po rječkim srbima, šugavom gradu, letvama, bocama i neznam čime sve ne po rječanima, a onda nakon toga sjeli u bus Autotroleja i otišli svojim domovima u tom istom šugavom gradu. A takvih smo se priča svi mi jako puno naslušali u srednjim školama, na fakultetima, poslovima... To je na koncu, hoćeš - nećeš dovelo do poprilične frustracije ovdašnjeg stanovništva, koje je u potpunosti se slažem, u posljednje vrijeme eskaliralo u nešto neprimjereno, na način da je sada čak i teško i neugodno biti navijač Hajduka u Rijeci, jer nažalost zbog usijanih glava znaju imati velikih neugodnosti. Znam da ovaj post i nema baš neke veze s nogometom (indirektno ima), ali sam pokušao pojasniti zašto se puno više grize na Hajduk nego na Dinamo. Pozdrav.  

doktor gračan  

Nadam se da mi nećete zamjeriti zbog ovog teksta, ali kad se već piše o animozitetima.
Nekome će biti zanimljiv tekst, nekome smiješan, ali ipak...
Dakle, zašto se u Rijeci gaji poseban animozitet prema Hajduku?
Ne prema Dinamu, na prije prema Crvenoj Zvezdi ili Partizanu. nego baš prema Hajduku.
Kako u Rijeci imam dosta rodbine onda sam još i kao klinac dosta vremena proveo u Rijeci.
Govorim o kraju osamdesetih.
I još tada sam primjetio taj poseban animozitet prema Hajduku. Prema Dinamu, Zvezdi, Partizanu se nije tako odnosilo. Sjećam se da su tenzije kad igra Hajduk uvijek bile velike i posebne (neredi, lom loge Gračanu i sl.).
Znači, ne radi se o nečemu novijeg datuma (zato i ukradeno prvenstvo '99. nije utjecalo da se slično osjeća prema Dinamu), nego o nečemu starom desetljećima.
I uvjek mi je to bilo čudno i pitao sam se zašto.
Dosta godina poslije vodila se i diskusija na tu temu.
I zaključci su zanimljivi.
Pa idemo redom.
Prvo, uzroci posebnog animoziteta prema Hajduku su isključivo lokalne prirode.
Rijeke i Kvarnera.
Rijeka desetljećima u bivšoj Jugi nije imala stabilnog prvoligaša.
Čak dosta godina nije imala ni klub NK Rijeka, nego Kvarner. I taj klub je puno godina proveo u drugoj ligi.
Do sredeine sedamdesetih NK Rijeka stalno balansirala između prve i druge lige.
Čak mislim da je i više godina provela u drugoj ligi nego u prvoj.
Zbog toga se javio jedan problem. Teško je na taj način skupiti veći broj vjernih navijača.
A ako se bira za koji klub od onih velikh navijati, logičan i najbliži izbor je Hajduk.
Zato je Hajduk, do sredine sedamdesetih, skupio veliki broj navijača na Kvarneru, pa i u samoj Rijeci.
Kada je Rijeka, od sredine sedmdesetih, postala stabilan prvoligaš, došlo je do promjene.
I podjele, te rivaliteta. Na lokalnoj razini.
Neki su počeli navijati za Rijeku, a neki su ostali vjerni Hajduku.
U tu leži uzrok posebnog rivaliteta prema Hajduku.
Radi se, zapravo, o lokalnom rivalitetu koji nema izravne veze sa Hajdukom i Splitom.
Tako i dan-danas imamo dosta ljudi na Kvarneru ili u Istri koji tradicionalno navijaju za Hajduk. U Rijeci više nije takav slučaj.
Pa iako možda taj lokalni rivalitet više i nije toliko izražen, ostao je izražen na "globalnoj" razini.
I animozitet u Rijeci prema Hajduku se nekako naslijeđuje iz generacije u generaciju navijača. Iako oni, zapravo, nisu ni svjesni uzroka i razloge tome.

Ako vam se ova priča čini neuvjerljiva, imamo jednu puno noviju, a opet vrlo slično.
Radi se o Šibeniku.
Ono što se sedamdesetih događalo u Rijeci, zadnjih godina se događa u Šibeniku.
I u Šibeniku Hajduk ima brojne navijače. Ali i NK Šibenik se profilirao u stabilnog prvoligaša.
Tako je i tu došlo do podjele navijača. Pa tako i do posebnog rivalstva prema Hajduku.