lokomotiva-inter derbi agregatovih filijala

Pod povećalom: Pa di (zašto) je stalo?
28.09.2010.

Nakon tri uzastopna poraza u prvenstvu i jednom „tankom“ pobjedom nad trećeligašem u kupu, pitamo se pa gdje je stalo? Što se to dogodilo s pobjedničkom Rijekom nakon posljednje stanke u prvenstvu, zašto Rijeka od tada ne uspijeva upisati barem jedan bod ? Sigurano si većina navijača Rijeka takvo pitanje postavlja još od poraza u Vinkovcima, a oni ostali, sigurno poslije potopa u Kranjčevićevoj.

Pa zašto je to tako? Što se to dogodilo Rijeci? Jednostavno, iskreno i objektivno; to je realnost ove momčadi i trenera. Sve ostalo može biti samo splet okolnosti koje uključuju opću krizu struktura u društvu, naš nogometni sistem, potplaćenost i limitiranost igrača, kao i malo sportske sreće.

Istina, Rijeka je na krilima euforije i 12-tog igrača, smjelo krenula u prvenstvo, te zbog hrabrosti i timskog zajedništva uspjela je ostvariti nekoliko pobjeda. Jasno je bilo da to nije lijep nogomet za oko, već da su svima bitni samo bodovi. Drugo, Rijeka ne raspolaže dugom klupom i zvučnim nogometnim imenima, ali utjecaj sudačke mašinerije i ozljeda, ostavlja traga u igri, što treneru ne ostavlja prostora.

U takvim situacijama, ne preostaje puno toga, nego uzdati se i dalje u hrabrost i zalaganje, koje unatoč nedostatku kvalitetnije igre može presuditi. Samo su dva kluba ispred nas, imaju sigurno bolje ekipe, više novaca i pozadinu, dok su ostali klubovi iz sredine tablice, rekli bi "tu negdje".

Stoga, dok bude hrabrosti, agresije i voljnog momenta kod igrača, Rijeka, njezini navijači, imati će pravo računati na bolji uspjeh i unatoč ovom negativnom nizu. Kaže se da sreća prati hrabre, pa ukoliko ipak nastave borbeno, pozitivni rezultati moraju ponovo doći na vidjelo. I svakako, naročito već sada treba razmišljati da se momčad održi na okupu, i da joj se samo može pridodati neko novo iskusno ime.

Što se tiče priča vezanih uz HNS, Hajduka, Mamića, (D)
Sammira, utakmica repke u Splitu, možemo samo reći: cirkus ide dalje ( i ne znamo do kada). Eto i gospon predsjednik Josipović zna da u Hrvatskom nogometu ima "neka mafija", a tajnik Srebrić, po običaju uljudno to demantira. Splitski Hajduk, koji očito ove godine smatra da bi svoje stoljeće postojanja trebao proslaviti i naslovom prvaka, bez krupulozno se je počeo koristiti metodama svojeg najvećeg rivala. Napad im je najbolja obrana, pa su se Splićani odlučili udariti drvljem i kamenjem po HNS-u, sucima, Mamićima. Pa nije slučajno da se poslije svake pobjede, secira suđenje i upire prstom prema Zagrebu, stvarajući sebi tako neki alibi za mogući neuspjeh na kraju sezone, odnosno herojem, ako postane prvak.

Naravno,s time se samo "bili" navijački puk solidarizira s s ljudima u Hajduku, a s kojima se inače baš i ne ljube. Ali ako Svaguša, uspije sa sebe skrenuti pozornost i usmjeriti pritisak od "Kodeksa", prema uvijek krivima za sve u Zagrebu, kupio je sebi mir i zadržao si mjesto u fotelji.

Da bi stvar dobila više na težini, uz to se posebno vežu i okolnosti oko (ne)dovođenja reprezentacije u Split, na što su Splićani i Dalmatinci posebno osjetljivi. Godine izbivanja „Vatrenih“ s Poljuda, izaziva revolt među tamošnjim ljudima, što automatski povlači nove antagonizme i otpor prema svemu što dolazi iz Zagreba.

Međutim, to je u biti voda na mlin, težnjama Igora Štimca da se probije na čelo HNS-a, koji na takav način stječe veću podršku i poticaj da netko makne „Faraona“ i njegove slube. Ukoliko se zna da Štico, javno deklarirani preobraćenih, već danima obilazi županijske nogometne saveze i lobira za svoju kandidaturu, ovo će mu samo dati koji glas više.


Stvarno ne bi bilo loše da se vodstvo HNS konačno otprati u mirovinu, no je li to baš najbolje rješenje? Što od toga ima jedna Rijeka. Pa Naravno da nema puno, jer za Rijeku ali i druge manje klubove, koje se inače ništa i ne pita, stvari će ostati iste. Pitanje je samo kojoj će se frakciji pojedini županijski nogometni savez prikloniti pri glasovanja za novog predsjednika (to isključivo ovisi o lobiranju i tko da više).

Stoga i sva ta ofenziva iz Splita prema Zagrebu, nema veze s boljitkom nogometa u Hrvatskoj, jer ako je suditi po nekom iskustvu, sve će se i dalje svoditi samo oko jedna te ista dva kluba.

Kako bez novaca? Pa jel vas darežljivi Svaguša nije spasio, darivajući vas s traženih 20-ak milijuna kuna za ova dva lažnjaka?

Oni u vrijeme odigravanja te utakmice nisu još dobili taj novac.Ipak je to malo veća transakcija...A nakon 2 mjeseca opet nismo imali novca,pa smo opet prodali dva brata(Pamić)pa sad opet nemamo novca.Ubiti mi nikad nemamo novca

Znam da novci brzo iscure, pogotovo kad su tu još stara dugovanja, ali kako biste onda vi uopće preživjeli ovu godinu da nije uletio glupi Svaguša? Koliki je uopće godišnji proračun Rijeke?

Dvije su opcije bile aktualne.Bankrot,ili pomoć grada,a poznavajući koliko našeg Gnojka(gradonačelnika)zanima nogomet,prije bi se dogodilo ovo prvo,možda da je trebalo uložit u sinkronizirano plivanje ili penjanje po stablu tu bi Gnojko pomogao.
U to vrijeme je bila negdje anketa:prodaja braće Sharbini u Haj/Din ili bankrot,i mislim da je oko 87% bilo za bankrot.Ta prodaja je zgazila mnoga srca navijača Rijeke...


Sad je proračun oko 15 milijuna kn,a možda i manji.Najveći je bio u vrijeme Ježića,oko 30-35 mil.Eh gdje su ta vremena...

Također Rijeka će moći parirati kad bude  imala igru i igrače, pritom ne mislim da Hajduk ima igru (ima igrače ali nema igru  a to se najviše vidi na gostovanjima).

Jedini tko ima igru i igrače je Dinamo. To je zasluga Mamića šta je dovea igrače a oni Bosanac je stvorija igru.