Naravno, nisam zaboravio vaterpoliste Primorja EB. Oni su prošle subote započeli natjecanje u Jadranskoj ligi, po mnogima najkvalitetnijoj ligi u Europi. Prvi protivnik Primorjaša bio je splitski Mornar Brodospas, realno govoreći četvrta momčad Hrvatske. Izabranici Zorana Roje i Ivana Asića ne igrajući dobro, uspjeli su stići do uvjerljive pobjede od 11:6. Ono što posebno raduje jest činjenica da se na toj utakmici našlo 500 gledatelja. Dva sata ranije u dvorani SC Zamet derbi kola igrale su druga i treća ekipa Zamet i Trešnjevka, a taj je susret vidjelo 80 gledatelja, gotovo pa da nisu došli niti svi roditelji i rodbina.

Već i ptice na grani znaju da je Primorje na putu da postane najbolji riječki izvozni proizvod. Klupski čelnici na svim poljima rade preinake s namjerom približavanja vaterpola gledateljima i za primorjaše zaista nema straha. Ono što brine i bode oči jest činjenica da niti jedan od novih sportskih objekata izgrađenih u Rijeci ne odgovara nekim europskim standardima.

Počnimo od već spomenutog kompleksa Bazena Kantrida. Njegova je cijena koštanja bila vrtoglavih 330 milijuna kuna, a kako stvari stoje nema šanse da se taj uloženi novac isplati u skorijoj budućnosti. Pitate se zašto? Zbog nedostatka prostora. Konkretnije, kapacitet od svega 1000 gledatelja daleko je premali za potrebe velikih događaja i ambicija. Sjetit ćete se prošle godine i završnog turnira Eurolige kada su Riječanke i Riječani sanjali da će doći do ulaznice. Red ispred Turističkog Informativnog Centra bio je duži od 100 metara, a tako će biti i u skoroj budućnosti. Da ne spominjem ovu sezonu, napisati ću da nas iduće godine čeka Europsko juniorsko prvenstvo u vaterpolu s Hrvatskom u ulozi favorita, a 2012. godine opet ćemo ugostiti Final Four Eurolige. Možda je najbolje da već sada rezervirate svoje mjesto na tribinama, ili da krenete s kampiranjem.

I drugi kapitalni objekt izgrađen za potrebe sportaša našega Grada, dobio je brojne nagrade za svoj izgled, njegova vanjska ljepota doista ostavlja bez daha, no za cijenu njegova koštanja koja je debelo premašila nekoliko milijuna eura, to nije niti blizu. Dakle Sportski Centar Zamet po svome kapacitetu ne zadovoljava potrebe organiziranja europskih ili svjetskih sportskih događaja. Pitanje je zašto je onda sve to učinjeno. Naime potrebni kapacitet od 3.000 sjedećih mjesta samo je 400 mjesta više od postojećeg kapaciteta ljepotice iz Ulice Bože Vidasa. Zapravo je sreća da Hrvatska nije dobila s Mađarskom organizaciju Europskog prvenstva rukometaša 2014. godine, jer bi Rijeka opet ostala zaobiđena i svrstana u hrvatsku sportsku provinciju. I dok je za svaku pohvalu izgradnja sjajnih sportskih objekata, za veliku je pokudu i razmišljanje, pitanje njihove nestandardizacije. Primjera radi, dvorana SC Zamet ne odgovara propisima odbojkaške federacije, nedostatak od 18 centimetara kriv je što ne možemo u toj krasnoj dvorani gledati vrhunsku odbojku.

Posljednja u nizu izgrađenih dvorana ona je atletska na Kantridi. Negativnost je u činjenici da staza ne zadovoljava svojom dužinom i da nema mogućnosti za održavanje bilo kakvih atletskih dvoranskih manifestacija.

Svi ti sportski objekti građeni su sa ciljem dobivanja Mediteranskih Igara. Nakon četiri bezuspješne kandidature postalo je jasno da ih Rijeka neće dobiti nakon što je novoj kandidaturi izostala potpora Vlade. Možda je to i sretna okolnost, jer se ne treba zanositi nerealno velikim, da ne kažem megalomanskim projektima. Ali, kada se na očigled svih u Rijeci stvara europski sportski biser pred time ne treba zatvarati oči, to je svetogrđe. Najžalosnije je što za sve ovdje nabrojane propuste nitko neće odgovarati, nego će se ti objekti dograđivati, jer prigodom njihove izgradnje nije bilo dovoljno razuma da se odmah provjere svi europski i svjetski standardi. Reći će neki dušobrižnici „Što će nam sve to?“ Potrebno nam je, ako želimo postati sportski grad, i grad sporta. Ako je Stadion na Kantridi pun samo dva puta na godinu kada gostuju Dinamo i Hajduk, jer nam čelnici HNS-a ne dozvoljavaju da ugostimo reprezentaciju, osim protiv „veličina“ poput Katara, ako SC Zamet ne može napuniti čak niti gostovanje Zagreba CO sa najboljim rukometašem svih vremena Ivanom Balićem, ako na utakmicama Lige prvakinja odbojkašice Rijeke niti jednom nije došlo pogledati više od 1000 ljudi, to nikako ne znači da ne treba ulagati u sport, sportske objekte i stvaranje sportske objekte.

I još jednom za kraj, ako je 500 gledatelja na vaterpolu pokazatelj što Riječane zanima ove sezone, onda je jasno da svi putovi vode na Costabellu. Kada 12. siječnja 2011. godine Primorjaši budu ugošćavali Jadran iz Herceg Novog uvjeren sam da će se postaviti dodatne montažne tribine, a biti će toga još. Jer Primorje ima jako ozbiljne ambicije, a konačni cilj projekta započetog prije tri i pol godine je sudjelovanje na završnom turniru Eurolige kojemu će biti domaćini 2012. godine.

Sport je prije svega radost, optimizam i sreća. Još je barun de Coubertin rekao da je važno sudjelovati, ali nema ništa ljepše od radosti pobjede i zato predlažem da svi zajašemo val optimizma i vjerujemo u svijetlu riječku sportsku budućnost.