RIJEKA Robert Komen postao je 14. predsjednik riječkoga prvoligaša od osamostaljenja i prvi koji se može smatrati klupskim kadrom. U klubu je od kraja 90- tih obnašao razne upravne funkcije, te stajao na čelu Organizacijskog odbora »Kvarnerske rivijere«.
Naslućivao se ovakav rasplet. Komen je nerijetko predstavljao nešto više od dizača ruku u Izvršnom odboru ili Skupštini kluba. Predstavljao je tihi, ali misleći dio »Rijekinih« uprava i postao logičan izbor gradonačelnika Vojka Obersnela u onom trenutku kada je postalo jasno da se klupskom okruženju ili gradu ne nazire dovoljno moćan individualac spreman oko sebe okupiti ljude s kojima će preuzeti klub. »Rijeka« je dobila predsjednika iz vlastitih redova.
Dečko iz vlastitog dvorišta dobio je šansu u najgorem trenutku. Komen i njegovi najbliži suradnici Veljko Karabaić i Luciano Sušanj preuzeli klub u dugovima i bez stalnoga izvora financiranja.– Osobno bih volio da je na Skupštini bio još jedan kandidat pa da smo sučelili naše programe – kaže Robert Komen.
– Bilo bi kvalitetno da je netko osporio model koji sam izložio na Skupštini. Činjenica je da je pokrenuta inicijativa od strane grada da se sanira situacija u vodećem gradskom sportskom klubu i postoji neka moralna obaveza ne biti rezerviran prema jednom takvom izazovu.
Zbog svih ovih godina provedenih na tribinama ili u klubu. To je dio mojega osobnog identiteta, živim s tim klubom cijeli život, a ovo je jedna situacija u kojoj moraš participirati.
Potpora grada
Posebno ste naglasili financijsku potporu grada. Što to konkretno znači? – Model je sljedeći. Klub je u ovom trenutku dužan otprilike 9 milijuna kuna tekućih obaveza. To su dospjele obveze i klub to mora podmiriti. Kada sam radio poslovnu projekciju vodio sam se isključivo brojkama. I kada smo to prodiskutirali s gradonačelnikom, koji je tu inicijativu pokrenuo i koji je jasno rekao što misli o svemu, rekao sam OK.
Mi trebamo potporu s vaše strane da realiziramo osam milijuna kuna prihoda kroz taj kanal u ovoj, odnosno 6 milijuna kuna u 2012. godini. No, pretpostavke su da s relativno normalnom prodajom igrača, određenim novcem od sponzora, te od prodaje dionica i kroz određeno rezanje troškova na razini klub mjesečno troši kumulativno oko 880 tisuća kuna, a ne oko milijun i 50 tisuća kuna mjesečno kao sada.
U tom slučaju klub bi bio likvidan u četvrtom kvartalu 2012. godine. Takav klub u tom trenutku definitivno je puno prihvatljiviji za strateško ulaganje. Na taj način bi oni koji su u tom razdoblju uložili novce bili kadri povratiti te svoje uloge.
Mi moramo imati određenu ekonomsku računicu kada želimo sanirati klub. Dakle, molimo vas da uložite u klub da bi normalno funkcionirao, a te novce ćete vratiti u razdoblju u kojem sam rekao. I to je ključna strategija u iduće dvije godine.
Na što konkretno mislite kada govorite o rezanju troškova? – Mi moramo pronaći načina da se spustimo do razine od otprilike 880 tisuća kuna troškova mjesečno.
Zar »Rijeka« s budžetom od desetak milijuna kuna može biti konkurentna u Prvoj HNL? – Mislim da može.
Ali, ja govorim o razdoblju od godinu i pol, dvije dana, dok se situacija u klubu ne sanira. Mi imamo devet milijuna kuna duga, što znači da bismo sada trebali imati 20 milijuna kuna da bi vratili pet i zadržali budžet od 15 u jednoj sezoni. Drugih pet milijuna vratili bismo u tom slučaju u drugoj sezoni.
Odgovorni predsjednik
Govorite kao odgovorni gospodarstvenik i predsjednik, ali navijače to ne zanima. Dolaze na tribine zbog dobrog nogometa preduvjet kojega su kvalitetniji, a to u pravilu znači i skuplji igrači?– Spreman sam vrlo jednostavnim rječnikom svima pojasniti te kategorije.
Svi moraju toga biti svjesni. Klub bez navijača nije klub, ne igra se nogomet samo zato da bi se lopta naganjala već zbog navijača, javnosti, imidža grada, tradicije... Ali, u ovom trenutku mi se borimo da taj klub konsolidiramo i dovedemo u poziciju da bude zanimljiv za ulaganje.
To je naš put. Rekao sam na Skupštini prestanimo govoriti o budžetu već o tome koliko možemo potrošiti. To nisu iste kategorije. Vjerujem da će se neki klubovi naći u istoj poziciji kao i mi.Klub je posljednjih godina funkcionirao na modelu samofinanciranja s osloncem na prodaju igrače što se nije pokazalo dovoljno dobrim ?– To je nemogući model niti smo to tako postavili u sljedećem razdoblju. Naš cilj je da u ovoj godini idemo sa skromnim prihodom od prodaje igrača u visini od 300 do 400 tisuća eura, a ako će se dogoditi više – super.
Ali, pod uvjetom da stigne u klub gradski suport od više od milijun eura u ovoj godini? – Model je postavljen i oko modela smo se složili. Ne želim stavljati sumnju na to. Logika je jasna. Taj novac koji se uloži u klub mora biti transparentno potrošen. To je jako bitan element. Zašto? Zato jer postajemo dioničko društvo.
Pa kako će budući dioničari kupiti jednu dionicu ako ne znaju što će se dogoditi s njihovih, primjerice 100 kuna po dionici. Mi tu kulturu komuniciranja s javnošću, o tome kako upravljamo klubom i novcem, moramo promijeniti jer se društvo mijenja. Nije to više udruga nego dioničko društvo.
Igrače pustiti na miru
U govoru na Skupštini niste niti jednom rječju spomenuli sportske ciljeve. Očekivanja od polusezone? – U ovom trenutku očekujem kvalitetan rad stručnog stožera na čelu s Elvisom Scorijom. Ne želim diskutirati ni napadati ovu ili onu poziciju. Želim da »Rijeka« normalno završi ovu polusezonu, a to je onda trenutak da se podvuče crta.
Jer ni oni nisu funkcionirali u normalnim uvjetima. Niti su otišli na pripreme, nisu alimentirani onako kako je to definirano njihovim ugovorom. Korektno je da se Elvisa i igrače pusti na miru, da mi počnemo kvalitetno ispunjavati obveze, a kada završi sezona onda možemo definirati ciljeve za iduću sezonu.
Svjesni ste da klub sada od vas i suradnika traži cjelodnevni angažman? – U ovom trenutku klub traži svakodnevno prisustvo uprave. Svjestan sam toga isto kao što svi u klubu i oko kluba moraju biti svjesni da mora postojati jedna drugačija kultura poslovne komunikacije. Mi se moramo otvoriti prema budućem ulagaču.
Primorjeva strategija
Zar vjerujete da »Rijeka« doista može biti primamljiva nekom većem ulagaču iz inozemstva? – Da! Vjerujem u to. Zašto? Zato jer imam još jednu ideju koja me intrigira i vodit ću računa da se ispita ta ideja. A to je da se »Rijeka« strateški poveže s nekim klubom iz Južne Amerike.
Govorite o brazilskom »Atletico Mineiru«. To je vaša stara nikad realizirana ideja?
– Ma govorim o bilo kojem klubu. Imao sam prigode kontaktirati i s drugim klubovima tijekom organizacije Kvarnerske rivijere. Dakle, treba razmotriti mogućnost da iz njihova »rostera« uzmemo godišnje dva, tri igrača koji će podignuti razinu kompetitivnosti naše prve momčadi, a da s druge strane ne budu niti približno skupi.
Takav jedan ustrojen odnos može biti zanimljiv mogućem kupcu. Klubovima iz Italije, recimo iz donjega doma, čiji raspon budžeta je od 30 do 50 milijuna eura, jedan poligon u vidu »Rijeke« mogao bi dobro doći.
Uostalom, svjedoci smo da Vaterpolski klub »Primorje« funkcionira na tim principima. Ako ustrojimo klub da odvojimo profesionalni dio i omladinski pogon ulagači će moći izabrati. Možda netko želi samo ulagati u profesionalni, a netko u omladinski pogon. Ako su sve te stvari jasno definirane, dugovi smanjeni, ne vidim razloga da te stvari ne privuku nekoga. Prolazi li »Rijeka« kroz svojevrsno čistilište, katarzu?
– Financijsko redimenzioniranje. Recimo da je to slično katarzi. Ali, sve to s namjerom da klub krene k većim prihodima i većoj mogućnosti trošenja – zaključio je Komen.