RIJEKA  Robert Komen  postao je 14. predsjednik riječkoga prvoligaša od osamostaljenja i prvi koji se  može smatrati klupskim kadrom. U klubu je od kraja 90- tih  obnašao razne upravne  funkcije, te stajao na čelu Organizacijskog odbora »Kvarnerske rivijere«.

Naslućivao  se ovakav rasplet. Komen je  nerijetko predstavljao nešto  više od dizača ruku u Izvršnom odboru  ili Skupštini  kluba. Predstavljao je tihi, ali  misleći dio  »Rijekinih« uprava i postao logičan izbor gradonačelnika Vojka Obersnela  u onom trenutku kada je postalo jasno da se klupskom  okruženju ili gradu ne nazire  dovoljno moćan individualac spreman oko sebe okupiti ljude s kojima će preuzeti  klub. »Rijeka« je dobila predsjednika iz vlastitih redova.  

Dečko iz vlastitog dvorišta  dobio je šansu u najgorem  trenutku. Komen i njegovi  najbliži suradnici Veljko Karabaić i Luciano Sušanj preuzeli klub u dugovima i bez  stalnoga izvora financiranja.– Osobno bih volio da je na  Skupštini  bio još jedan kandidat pa da smo sučelili naše  programe – kaže Robert Komen.

– Bilo bi kvalitetno da je  netko osporio model koji sam  izložio na Skupštini. Činjenica je da je pokrenuta inicijativa od strane grada da se sanira situacija u vodećem gradskom sportskom klubu i postoji neka moralna obaveza ne  biti rezerviran prema jednom  takvom izazovu.

Zbog svih  ovih godina provedenih  na  tribinama ili u klubu. To je  dio mojega osobnog identiteta, živim s tim klubom cijeli  život, a ovo je jedna situacija  u kojoj moraš participirati.

Potpora grada

Posebno ste naglasili financijsku potporu  grada.  Što to konkretno znači? – Model je sljedeći. Klub je  u ovom trenutku dužan otprilike 9 milijuna kuna tekućih  obaveza. To su dospjele obveze i klub to mora podmiriti.  Kada sam radio poslovnu projekciju vodio sam se isključivo  brojkama. I kada smo to prodiskutirali s gradonačelnikom, koji je tu inicijativu pokrenuo i koji je jasno rekao što misli o svemu,  rekao sam OK.

Mi  trebamo potporu s  vaše strane da realiziramo osam milijuna kuna prihoda  kroz taj kanal u  ovoj, odnosno 6 milijuna kuna u 2012.  godini. No, pretpostavke su da s relativno normalnom prodajom igrača,  određenim novcem od  sponzora, te od prodaje  dionica i kroz određeno  rezanje troškova na razini   klub  mjesečno troši kumulativno oko 880 tisuća kuna, a  ne oko milijun i 50 tisuća kuna mjesečno kao sada.

U tom  slučaju klub bi bio likvidan u  četvrtom kvartalu 2012. godine. Takav klub u tom trenutku  definitivno je puno prihvatljiviji za strateško ulaganje. Na  taj način bi oni koji su u tom  razdoblju uložili novce bili  kadri povratiti te svoje uloge.

 Mi moramo imati određenu  ekonomsku računicu kada  želimo sanirati klub. Dakle,  molimo vas da uložite u klub  da bi normalno funkcionirao,  a te novce ćete vratiti u razdoblju u kojem sam rekao. I to je  ključna strategija u iduće dvije godine. 
Na što konkretno mislite  kada govorite o rezanju  troškova? – Mi moramo pronaći  načina da se spustimo do  razine od otprilike 880 tisuća  kuna troškova mjesečno.

Zar »Rijeka« s  budžetom  od desetak  milijuna kuna  može biti konkurentna u  Prvoj HNL? – Mislim da može.

Ali, ja govorim o razdoblju od godinu i  pol, dvije dana, dok se situacija u klubu ne sanira. Mi imamo devet milijuna kuna duga,  što znači da bismo sada trebali imati 20 milijuna kuna da bi  vratili pet i zadržali budžet od  15 u jednoj sezoni. Drugih pet  milijuna vratili bismo  u tom  slučaju u drugoj sezoni.

Odgovorni predsjednik

Govorite kao odgovorni  gospodarstvenik i predsjednik, ali navijače to ne zanima. Dolaze na tribine zbog  dobrog nogometa preduvjet  kojega su kvalitetniji, a to u  pravilu znači i skuplji igrači?– Spreman sam vrlo jednostavnim rječnikom svima  pojasniti te kategorije.

Svi  moraju toga biti svjesni.  Klub bez navijača nije klub,  ne igra se nogomet samo zato da bi se lopta naganjala  već zbog navijača, javnosti,  imidža grada, tradicije... Ali,  u ovom trenutku mi se borimo da taj klub konsolidiramo i dovedemo u poziciju  da bude zanimljiv za ulaganje.

To je naš put. Rekao sam  na Skupštini prestanimo  govoriti o budžetu već o tome  koliko možemo potrošiti. To  nisu iste kategorije. Vjerujem da će se neki klubovi  naći u istoj poziciji kao i mi.Klub je posljednjih godina  funkcionirao na modelu samofinanciranja s osloncem  na prodaju igrače što se nije  pokazalo dovoljno dobrim ?– To je nemogući model  niti smo to tako postavili u  sljedećem razdoblju. Naš cilj  je da u ovoj godini idemo sa  skromnim prihodom od  prodaje igrača u visini od  300 do 400 tisuća eura, a ako  će se dogoditi više – super.

Ali, pod uvjetom da stigne u klub gradski suport  od više od milijun eura u  ovoj godini? – Model je postavljen i oko  modela smo se složili. Ne  želim stavljati sumnju na to.  Logika je jasna. Taj novac koji se uloži u klub mora biti  transparentno potrošen. To  je jako bitan element. Zašto?  Zato jer postajemo dioničko  društvo.

Pa kako će  budući  dioničari kupiti jednu dionicu ako ne znaju što će se dogoditi s njihovih, primjerice  100 kuna po dionici. Mi tu  kulturu komuniciranja s javnošću, o tome kako upravljamo klubom i novcem,  moramo promijeniti jer se društvo  mijenja. Nije to više udruga  nego dioničko društvo.

Igrače pustiti na miru

 U   govoru na Skupštini  niste niti jednom rječju  spomenuli sportske ciljeve.  Očekivanja od polusezone? – U ovom trenutku očekujem kvalitetan rad stručnog  stožera na čelu s Elvisom Scorijom. Ne želim diskutirati ni  napadati ovu ili onu poziciju.  Želim da »Rijeka« normalno  završi ovu polusezonu, a to je  onda trenutak da se podvuče  crta.

Jer ni oni nisu funkcionirali u normalnim uvjetima.  Niti su otišli na pripreme, nisu alimentirani onako kako je  to definirano njihovim ugovorom. Korektno je da se Elvisa i igrače pusti na miru, da  mi počnemo kvalitetno ispunjavati obveze, a kada završi  sezona onda možemo definirati ciljeve za iduću sezonu. 

Svjesni ste da klub sada  od vas i suradnika traži cjelodnevni angažman? – U ovom trenutku klub  traži svakodnevno prisustvo  uprave. Svjestan sam toga isto  kao što svi u klubu i oko kluba  moraju biti svjesni da mora  postojati jedna drugačija kultura poslovne komunikacije.  Mi se moramo otvoriti prema  budućem ulagaču.

Primorjeva strategija

Zar vjerujete da »Rijeka«  doista može biti primamljiva nekom većem ulagaču iz  inozemstva? – Da! Vjerujem u to.  Zašto? Zato jer imam još jednu ideju koja me intrigira i  vodit ću računa da se ispita  ta ideja. A to je da se »Rijeka« strateški poveže s nekim  klubom iz Južne Amerike.

Govorite o brazilskom  »Atletico Mineiru«. To je vaša  stara nikad  realizirana ideja? 
– Ma govorim o bilo kojem  klubu. Imao sam prigode kontaktirati i s drugim klubovima  tijekom organizacije Kvarnerske rivijere. Dakle, treba razmotriti mogućnost da iz njihova »rostera« uzmemo godišnje  dva, tri igrača koji će podignuti  razinu kompetitivnosti naše  prve momčadi, a da s druge  strane ne budu niti približno  skupi. 
Takav jedan ustrojen  odnos može biti zanimljiv mogućem kupcu. Klubovima iz  Italije, recimo iz donjega doma, čiji raspon budžeta je od  30 do 50 milijuna eura, jedan  poligon u vidu »Rijeke«  mogao  bi dobro doći.

Uostalom, svjedoci smo da Vaterpolski klub  »Primorje« funkcionira na tim  principima. Ako ustrojimo  klub da odvojimo profesionalni dio i omladinski pogon ulagači će moći izabrati. Možda  netko želi samo ulagati u profesionalni, a netko u omladinski pogon. Ako su sve te stvari  jasno definirane, dugovi smanjeni, ne vidim razloga da te  stvari ne privuku nekoga.  Prolazi li »Rijeka« kroz  svojevrsno čistilište, katarzu? 

– Financijsko redimenzioniranje. Recimo da je to  slično katarzi. Ali, sve to s  namjerom da klub krene k  većim prihodima i većoj  mogućnosti trošenja – zaključio je Komen.