Elvis Scoria / Foto Damir ŠKOMRLJ
TRENER "RIJEKE" NAKON REMIJA S "CIBALIJOM"
Scoria: Ekipi treba povjerenja i samopouzdanja da bi pokazala pravu kvalitetu
Sigurno je da sam tražio tečniju igru s više igrača u šesnaestercu. Katkada smo uspjeli, katkada nismo. To sigurno nije na razini onoga što bih ja želio, ali to su problemi koji traju duže vremena – kaže Scoria
RIJEKA »Došlo je vrijeme za dvije uzastopne pobjede« – hrabrila su se uoči utakmice s »Cibalijom«, dvojica iz redova maolobrojnih navijača »Rijeke«, koji su nazočili subotnjoj utakmici na Kantridi. Sve se nasukalo na žalu lijepih želja, »Rijeka« nakon obećavajućeg početka jednostavno nije znala zaploviti k prvoj domaćoj pobjedi u ovoj polusezoni. Vinkovačka se obrana pak u uvodu pokazala ranjivom, ali je na duži rok, poput stabla s malo lišća i grana odoljela svim vjetrovima. Domaćini su znali nacrtati prilike, ali ne i dati gol. Tako je primjerice Štrok u nastavku utakmice izmakao pažnji čuvara Božića i pogodio je prečku umjesto mreže. Nakon svega je, kao u vrijeme »Posljednjeg Mohikanca«, zazivano »Oko Sokolovo«. Riječ je o akcijama Gerca i Vukmana u završnici utakmice koje su označene s nedozvoljenim pozicijama, a za koje »bijeli« smatraju da su sasvim regularne. Nažalost, emisija HRT-a za sada nije dala odgovor na ove dvojbe, a izvjesno je tek da »Rijeka« nije uspjela doći do pogotka i do domaće pobjede ilustrirajući nemoć otvaranja suparničkih brava na Kantridi.
Veliki pritisak
– Moj osjećaj sa strane je bio da oba igrača ulaze dosta iz drugog plana da bi bilo zaleđe – kaže Elvis Scoria , trener »Rijeke« o nesuđenim riječkim golovima.
– Možda griješim, ali bi i suci, ako griješe, trebali snositi posljedice.
U priču oko nadmetanja vaše i vinkovačke momčadi je upletena realizacija. Imali ste prilika, bili ste bolja momčad, ali to ništa ne vrijedi bez završnog poteza?
– Slažem se. Mislim da nam je ovog puta nedostajao gol. Jednostavno, ponekad lopta uđe u gol iz ničega. Mi smo imali četiri-pet udaraca pri čemu su igrači »Cibalije« ulazili u blokove i lopta je svaki puta završavala metar-dva od gola. Kada smo ušli u tri, četiri šanse, kakva je ona Kreilachova ili ona Čulinina, te Štrokova i kada ne zabijemo iz tih situacija, moramo biti zadovoljni s »nulom«. Dopustili smo »Cibaliji« par šansi, ali Vinkovčani su i ekipa koja stvara šanse. Tako da, kao što smo prije kazali, problem je, što je dobro primijećeno, da jednostavno ponekad gubimo loptu u osjetljivom dijelu terena. Tu se otvara kontranapad baš ovakvim suparnicima, koji to iskorištavaju.
U seriji besplodnih utakmica uspjeli ste pobijediti u Koprivnici, Koliko je taj uspjeh olakšao čekanje nadmetanja s Vinkovčanima. Koliki je, unatoč svemu bio psihološki pritisak na vašu momčad, koja je trebala pobijediti?
– Vidio sam ekipu u dosta boljem stanju, ali jednostavno, pritisak je bio velik. Očito da se na Kantridi već duže vremena igra u grču. Nije to alibi, ali jednostavno, moramo davati golove. Moramo bolje. Kada se ne uspije zabiti gol, onda normalno da nitko ne može biti zadovoljan. Iako pak, čisto kvaliteta igre nije bila toliko loša da baš ne damo gol.
Čulina i Gerc
Kod otvorenja utakmice se stekao dojam o relativno lakšem putu do suparničkog gola, što se na koncu nije ostvarilo. Kolike su mogućnosti ovih igrača za potez iznenađenja s kojim bi se brzo i neočekivano matiralo vinkovačku obranu poremetivši njezinu ravnotežu?
– Nama igra Gerc , koji nije igrao do prije dvadeset dana. Isto tako, igra Čulina, koji je mlad igrač. Nedostaju nam dosta i golovi veznih igrača. Jednostavno, igrači moraju napraviti nešto individualnom kvalitetom i odlučnošću, kako bismo zabijali golove iz situacija koje nam se otvore na utakmicama.
S čime ste pak zadovoljni u onome što su prikazali vaši igrači u duelu s gostima?
– Realno gledajući, jedino bi nas zadovoljila pobjeda. Mi s 0:0 ne možemo biti zadovoljni. Pobjeda nam je izuzetno trebala. Nismo uspjeli realizirati naše šanse, dobro da nisu niti oni svoje.
Tečnija igra
Što nije odrađeno od svega onoga što ste prema dogovoru naložili svojim igračima?
– Sigurno je da sam tražio malo tečniju igru s malo više igrača u šesnaestercu. Katkada smo uspjeli, katkada nismo. To sigurno nije na razini onoga što bih ja želio, ali to su problemi koji traju duže vremena. Radi se na tome, ali kada se ima utakmicu s dvije ozljede i zamjene, koje sam morao učiniti, sa Švrljugom i Kreilachom, odmah je drugačije.
Nedolazak vaših igrača u završnicu akcije je posljedica straha od promašaja i kontranapada ili je posrijedi nešto drugo. Čuvaju li se igrači suparničke reakcije ili se jednostavno ne stignu brzo transformirati?
– To su navike jer jednostavno ne uspijemo niti u kontranapadu, a niti kada smo u sporom napadu, kada se treba priključiti, napraviti pritisak na odbijenu loptu.
Riječ je o automatizmima u priključenju završnici napada?
– Da.
»Rijeka« je nakon koprivničkog punog pogotka zapela kod kuće. Pogled na buduće zadaće iz sadašnje perspektive?
– Sada je pauza pa imamo »Hajduk« u Splitu. Treba nastaviti raditi. Ovoj ekipi treba povjerenja i samopouzdanja, kako bismo igrali na kvalitete koje ova momčad posjeduje. Momčad mora iskoristiti dobre stvari koje posjeduje, znači ne smijemo izgubiti ovu borbenosti i disciplinu. Normalno, efikasnost nije na razini.
[uredio wormtongue - 21. ožujka 2011. u 13:46]