Nogometno ogledalo Orlanda Rivettija
Komentar
Riječki bijeli bez mašte i goriva
Kantrida još nije vidjela onaj Scorijin tako sladak osmijeh koji se može izliti na palačinke.
Pod njegovim vodstvom »Rijeka«, naime, još nije uspjela nikoga pobijediti na svom terenu. Nakon
što je s udice na Poljudu pobjegao Hajduk (najlon je prerezao
sudac!), navijači su vjerovali da će sve oploditi u susretu s
pjesnicima iz Kranjčevićeve.
Rijeka je nedavno dobila čovjeka za »treniranje glave
igrača«, ali je sada problem bio u spremniku za gorivo –
mišićima
Samo treći proljetni remi i žal za propuštenom prigodom. Kao
tanki celofan u kojem Scoria zamotava analizu utakmice, jer remi je na
domaćem terenu neuspjeh – dva izgubljena boda! I Rijeka je
definitivno ugasila plamičak nade u srcima optimista za uzlet na
ljestvici.
Rijekin je nogomet igranje pikada s prekuhanim špagetima.
Eh, da je Scoriji onaj umjetnik u kopačkama (ljubitelj slika) i
strijelac lisac Davor Vugrinec, koji je dvama pogotcima razmontirao
Splićane. Kao kralj varaždinskih mladih lavova.
U
subotu navečer slavilo se samo u Dražicama, u obitelji ekonoma
reprezentacije Pilčića rezao se pršut... Sin Dražen postigao je
svoj prvi prvoligaški pogodak. Upisao se u povijest Grobničana u
dresu Rijeke. Krenuo stazama suigrača Čavala, pa nekadašnjeg
topnika Zorana Bana, Linića, Klića, braće Sharbini... Nema jake Rijeke bez – Grobničana!
Pilčićev pogodak, treći Rijeke u proljetnom nastavku (nakon
Čuline i Budicina), nije bio dostatan za uspjeh. Kriv je onaj krakasti Ivan Krstanović
, Rijekin krvnik (tri gola glavom u prvoj utakmici), ali i defenzivni kratki spoj domaćina.
Prosuli su sve što su dobro napravili do tada, više se nisu vratili u igru. Rijeka
je nedavno dobila čovjeka za »treniranje glave igrača«, ali
je sada problem bio u spremniku za gorivo – mišićima.
Nestalo je, naime, dominacije iz prve dionice utakmice kada su
skratili igralište, presingom na sredini terena držali
zagrebaše daleko od svog gola.
U
nastavku su izgledali teški, vukli su noge i lovili suparničke
igrače u oceanu sredine terena. Uz ugašen izvor mašte.
Kraj su dočekali dišući na škrge, silujući igru i
loptu. Bespomoćan je bio Scoria u tom razdoblju, badave sve
zamjene. Taktika je ostala u svlačionici.
A ekipa koja ne zabija kada treba (Đurišić, Štrok...) na kraju ostaje sa šakom muha. U devet sati igre proljetnog dijela sezone Riječani su postigli samo tri gola, jedan svaka tri sata igre!
Scoria još nije pobijedio na Kantridi od svog dolaska (4
prvenstvene i jedna Kup utakmica), uskoro će prohodati dijete rođeno na
dan posljednjeg uspjeha Riječana – 2. listopada 2010. (3:0 s
Lokomotivom).
Rijekin je nogomet igranje pikada s prekuhanim špagetima
Prije završnog praznog hoda Riječani su dobro stajali na
terenu. Vidjelo se što žele i što ne uspijevaju, ali su
bika držali za rogove
. Bez obzira što Đurišić (još u fazi adaptacije,
ali morao je zabiti onu matnu prigodu) nije mogao izaći na kraj s
bivšim igračem Rijeke koji bi mu mogao biti otac –-
Krunoslavom Rendulićem (38 godina!).
Bila
je to subota radosti bivši Riječana - Rendulića,
Čeliščaka i Tokića! I tatinih sinova Matea, trenera Luke
Pavlovića, i Lovre, predsjednika Dražena Medića.
Sizifov je
posao, guranje tog kamena, ako na vrh brda nema igrača koji će zabiti
gol. Mislim na igru Rijeka u prvih 60 minuta. Umjesto nokauta,
skliznuli su u provaliju novog razočarenja. Bez obzira na to što
nisu izgubili pet posljednjih utakmica.
Valja izdržati do kraja pa u novi - Scorijin remont.
Reprizu svih repriza posljednjih sezona... Malo radosti i puno priča o budućnosti koja će biti ljepša.
Ipak, sunce se još nije skrilo iza Učke.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena