Obični navijači, navijačke skupine, igrači, Istra, Rijeka, Zadar...

Nema tu razlike i NITKO nema pravo bacati kamenje i fizički se obračunavati, 21. stoljeće je, ej ljudi









Tamo nekom magarcu pred par kola je normalno svaku utakmicu prekidati tonama baklji, eksplozijama, dimom jer je to, eto, dio navijačkog folklora  Je da, ali gdje i kada? Ja bi na takvu utakmicu trebao voditi dijete da se zarazi "normalnim navijačkim folklorom koji uključuje kamenje, palice i eksploziv"?

Meni je odvratno kad na utakmicu u Pulu moram ići pod policijskom pratnjom umjesto da se usput i na povratku negdje dobro najedeš i nasereš bez straha od kakvih uzrujanih mladića. - postoji li nešto normalnije od ovog? Zašto bih ja morao mrziti čovjeka koji navija za drugi klub? Jer je duge vjere? Jer je iz donje ulice? Jer ima plavu kosu? Jer ima dvije naušnice, a ne jednu?

Ja danima tu čitam stranicu za stranicom raznih najava, prijetnji, tenzija... I što se na kraju desilo?

Impotencija jednih i drugih, kul po bod, treneri i igrači više manje zadovoljni, a mi bi se tu trebali prepucavati? Ma dajte...

Divide et impera, prastari štos

RIJEKA Trener "bijelih" Alen Horvat i trener vratara Mauro Uljanić brzo su napustili Kantridu nakon subotnje utakmice. Otišli su žurno na Sušak vidjeti kakva je situacija s "nokautiranim" napadačem – Hebertom Alferezom . Prve vijesti nisu bile dobre, težak potres mozga, tri punta na bradi, ogrebotine na licu... Kao da je iznesen s ringa, a ne s travnjaka nakon nesretnog sudara s bivšim prvotimcem "Rijeke" Faustom Budicinom .

Sportski direktor Nikica Dido Milenković je s neurološkog odjela susačke bolnice "raportirao" pozitivne vijesti.  

  – Alferez se osjeća bolje, u ponedjeljak će ga pustiti iz bolnice na kućnu njegu. Slijedi mu sedmodnevno mirovanje. Dakle, preskočit će utakmicu protiv "Zagreba", a onda se normalno priključiti u trenažni proces tijekom stanke – rekao je Milenković.
 

  Pored trenera i suigrača Alferezu su brzi oporavak i povratak na teren poželjeli i predsjednik Robert Komen te najuža obitelj supruga Paola i kći Michel Paris .

baš zato što imam puno većih problema u životu me živcira što nemogu normalno oko kantride se kretati sa PU tablicama i moram se skrivati a niti mi nije napamet bilo ići pogledati tekmu....sa svime što si izrekao se slažem osim po tome da smo mi "obični" navijači isti tj da imamo isto razmišljanje kao navijačke grupe.....neznam po čemu si to zaključio, ako misliš zbog malo podbadanja ovdje, onda si me razočarao...
ako tebi podbadanje znači da smo ja, 2fast, 052, damy, lovelos, avenger i ostali,  seljaci koji bi ležali u grmlju i gađali tvoj auto kamenjem, onda si nešto promašio....
u Puli si uvijek dobrodošao i možemo okrenuti koju turu i vjeruj mi da ti neću razbiti auto...

ALEN DEDIĆ VEZNJAK NOGOMETAŠA »RIJEKE« NAKON REMIJA S PULJANIMA U SUSJEDSKOM DERBIJU I PRVOG DOMAĆEG POSRTAJA OVE SEZONE
Dali smo sve od sebe...


Alen Dedić je jedva stajao na nogama kada je sa suigračima otišao prema zapadnoj tribini pozdraviti navijače i zahvaliti im se na glasnoj podršci u susjedskom derbiju. Veznjak rođen u Bihaću s posljednjom adresom u »Krajišniku« iz Velike Kladuše odigrao je sasvim solidnu utakmicu ili kao se to obično kaže u »nogometnom slengu« Deda je odradio jako puno prljavog posla na sredini terena, ali što sve to vrijedi kada je izostao onaj konačan cilj – pobjeda.
– Što reći nakon što je utakmica završila 0:0? Dali smo sve od sebe, borili smo se, ali »Istra« je od prve minute imala namjeru odnijeti bod s Kantride i na kraju uspjela u tome. U većem dijelu utakmice nisu ni pokazivali namjere ugroziti naš gol, orijentirali su se uglavnom na obranu vlastitih vratiju – govorio je 26-godišnji veznjak koji nije propustio podcrtati najboljeg igrača utakmice – pulskog vratara Ivana Mancea. Deda vjerojatno ne zna da je Mance rođeni Riječanin i do prije dvije sezone standardni vratar »Rijeke«.
– U svakom slučaju treba pohvaliti njihovog vratara, skinuo je barem pet stopostotnih šansi u posljednjih 20 minuta utakmice. Kod onoga Stepčićevog udarca kada je lopta prošla kroz šumu nogu loptu sam već vidio u mreži. Ni sam ne znam kako je to uspio obraniti.

Imperativ

Malo raspoloženi Mance, malo vlastite slabosti, malo (ne)sreća... U konačnici u ruci je Riječanima ostao jedan bod. Premalo. Posebno nakon što se dva gostovanja i jednog osvojenog boda. Trobod je bio...
– Imperativ! Svjesni smo toga. Svi smo očekivali više, ali teško je bilo probiti čvrstu obranu Puljana. Branili su se s desetoricom igrača na 16 metara.
Ruku na srce, nije sve bilo sve »med i mlijeko« ni protiv »Lučkoga«, »Varaždina« i »Šibenika«, u prethodne tri domaće utakmice i tri pobjede do remija u susjedskom derbiju. Uostalom, ne treba zaboraviti da su sve te tri utakmice rješavali rani golovi iz prekida u režiji Damira Kreilacha.
– Uvijek je u ovakim utakmicama važno dati rani gol jer je nakon toga lakše igrati. Da ja recimo ušla ona Gutierrezova lopta u prvome poluvremenu vjerojatno bi utakmica završila 2:0 ili 3:0.
Dedić je kao i u Bijelom Brdu utakmicu počeo na mjestu jednog od dvojice korektora vezne linije (u paru s Kreilachom), a onda je zaigrao više prema naprijed kada je shvatio da pulske ambicije završavaju negdje oko 30 metara od njihovih vratiju i ispucane lopte što dalje od Manceovih vratiju.

Momčad u stvaranju

– Vidjeli smo da Puljani nemaju namjere napasti, da im je bitnije sačuvati njihova vrata. Otišao sam više naprijed, zaigrali smo u rasporedu 4-1-4-1. Pokušao sam pomoći koliko sam mogao.
Lopta je unatoč promjeni rasporeda išla presporo da bi se osjetnije izbacile iz ravnoteže pulske obrambene linije.
– Treba uzeti u obzir da je naša momčad još uvijek u stvaranju, ekipa je dosta mlada, ali dajemo uvijek sto posto. U ovih devet kola izgubili smo samo dvije utakmice. Mislim da je to uspjeh iako naravno svi želimo još bolje rezultate.
Riječani su unatoč podbačaju napredovali na ljestvici za jedno mjesto, ali oprez, samo tri koraka dijele »bijele« od mjesta koja vode u niži rang. Istina, jednako toliko i do borbe za Europu.
– Stanje na ljestvici će nadam se izgledati puno bolje nakon gostovanja u Zagrebu. Idemo gore napraviti dobar rezultat, probati pobijediti. U tom slučaju napravit ćemo veliki korak prema gore.

RIJEKA NAKON 9 KOLA...

PLUS

ATMOSFERA

Navijači su pljeskom ispratili igrače nakon remija s Puljanima što jasno govori da je unatoč nekim nes(p)retnim epizodama i porazima atmosfera oko kluba ostala netaknuta. Naravno, pitanje je dokle će navijači iskazivati zavidnu količinu strpljenja i pljeskati domaćim remijima ravnima porazu.

OBRANA

Obrana je ponovo »Rijekin« forte. Zadarska četvorka je zakratko donijela tmurne oblake sumnji nad Kantridu, ali zaprešićki ogled i susjedski derbi potvrdili su da je ono u Stanovima bio trenutak slabosti najboljeg dijela riječke momčadi. Protiv Zaprešićana i Puljana vratar Lisjak zapravo nije imao niti jednu ozbiljniju intervenciju.

MOMČADSKI DUH

Rijeka ne igra dobro, rezultati su prosječni, ali je ozračje u momčadi natprosječno. I jedno i drugo zasluga je stručnog stožera na čelu s Alenom Horvatom. Kao što je najodgovorniji za rezultate i neuvjerljive igre, tako je i najzaslužniji za održavanje kvalitetne atmosfere u svlačionici.

MINUS

BODOVI

Rijeka je osvojila svega 13 od 27 mogućih bodova nakon devet kola. U prosjeku je to ispod 50 posto (točnije 4 što u svakoj ligi na svijetu momčad vodi prema borbi za ostanak pa tako i »Rijeku« u HNL-u. »Bijele« dijele tri boda od četvrtog mjesta koje vodi u Europu i jednako toliko od 12. mjesta koje vodi u niži rang.

IGRA

»Rijeka« još uvijek nema prepoznatljivu igru koja je jedino jamstvo da će momčad dugoročno nizati uspješne rezultate. To posebno dolazi do izražaja na domaćem terenu u utakmicama kao što je bila posljednja protiv »Istre 1961«. Od prekida i individualnih bljeskova ne mogu živjeti ni puno kvalitetnije momčadi od riječke.

ČULINA

Antonini Čulina stagnira u svojem razvoju. Nakon što je prošloga proljeća nerijetko bio ključnim igračem Scorijine momčadi, ove jeseni se teško mukom nosi s flasterima koje mu namijene gostujući treneri. Lončarević i Pamić su ga udvajali, a ostatak riječke momčadi to nije znao iskoristiti.

TRENER »RIJEKE« MORA NEŠTO MIJENJATI U NAČINU IGRE SVOJE MOMČADI
Pamićevo i Lončarevićevo upozorenje

Nogometaši »Rijeke« nastavili su u susjedskom derbiju negativan rezultatski niz nakon stanke. U četiri posljednje utakmice »bijeli« su uspjeli dobiti samo trećeligaša BSK-a u Kupu (2:1). U preostale tri utakmice upisali su jedan poraz (Inter 1:0) te dva remija (Zadar 4:4 i Istra 1961 0:0) zbog čega na Kantridi još uvijek nije upaljeno »zvono za uzbunu«, ali vlada stanje pripravnosti od novih nepogoda. Pred vratima je uvijek nezgodno gostovanje u Kranjčevićevoj, pa prvenstvena stanka nakon koje slijedi teži dio rasporeda (Split, Dinamo, Slaven Belupo...). Ono što u ovom trenutku zabrinjava više od tanašnog bodovnog salda jest činjenica da je »Rijeka« u posljednje dvije utakmice ostala bez bodova na vrlo sličan način. Istina, protiv Puljana Riječani su stvorili više šansi nego u Zaprešiću, međutim oba riječka suparnika su preduvjete uspjeha ostvarili prije utakmice kada su trener Ilija Lončarević i Igor Pamić dobro locirali od kuda im prijete opasnosti te u prvom redu zatvorili najopasnije igrače »Rijeke« – Antoninija Čulinu, odnosno Heberta Alfereza.
Alen Horvat je tip trenera kojega je najlakše poistovijetiti s Nenadom Gračanom. Uostalom, upravo Gračan je najzaslužniji što je daroviti trener četvrtoligaša »Krka« dobio priliku voditi juniore »Rijeke«. Horvatova nogometna filozofija je vrlo slična Gračanovoj, što znači da puno više pažnje priklanja slaganju obrambenog zida nego mukotrpnom poslu – stvaranju igre prema naprijed. Gračan je nerijetko znao reći da je to više pitanje individualne kvalitete igrača nego trenera, što je objašnjenje koje drži sve dok momčad ima rezultata. Kada ga nema, onda igra prema naprijed postaje mač nad glavom trenera, a ne igrača neovisno o njihovim individualnim mogućnostima.
Nakon posljednje dvije utakmice potpuno je jasno da Horvat mora nešto mijenjati, pronaći dobitnu formulu, posebno za domaće utakmice, jer teško će njegova momčad više moći živjeti isključivo od uigranih prekida ili Čulininih i Alferezovih poteza. Lončarević i Pamić poslali suglasno upozorenje: »Rijekin« način igre je nakon devet kola pročitana knjiga! Horvat i njegovi suradnici će nakon utakmice sa »Zagrebom« imati dva tjedna vremena da vrate »Rijeku« domaćim uspjesima. Ovo sigurno nije maksimum ove momčadi neovisno o tome što većina igrača daje sve od sebe...

Kvarneru moj, o čemu ti to???Pa ako mi nismo dobronamjerni i objektivni neznam tko je.Druga je stvar što imamo različita gledišta što se tiče uspjeha i želja, i što smo objektivno a to se kasnije i pokazalo kao realno očekivali bod/ove.Isto kao što ste vi naviještali pobjedu koja bi isto bila realna i zaslužena po viđenom.U subotu su bila moguća sva tri znaka a desilo se ono najobjektivnije.Vi niste barcelona a mi nismo real, zero zero i to je to.
A di to sa tobom nismo normalno komunicirali?Na proljeće kada se bude igralo na drosini ako želiš dođi na istok samnom,verudom,2 fastom i lovelosom,pridružit će se i damy,plaćamo kartu i pijaču mi i vjeruj mi da ti niti vlas sa glave neće nedostajati.neće biti nikakvih filmskih transormacija o kojima pričaš.
Dobrodošao na istok, kvarneru!

Da mi je  samo vidjeti kako će to onda izgledati u petak....
U istom grad, na istoj ruti, u isto vrijeme igraju Inter-Istra i Zagreb-Rijeka.A ja baš moram u zg...Nema zaustavljanja dok ne pasan učku za nazad.Nikakvi draganići,vukove gorice ili ravne gore me ne vide...