Lučica Volosko. Proljeće u veljači. Gabriele Volpi uživa, za ručak je bila riba i prijatelji. Ne smeta ga novi »novinarski teror«, kao predjelo. Za stolom i Claudio de Eccher, rođen u Bolzanu, ali 40 godina živi u Udinama. Graditeljstvo je njegova specijalnost. Tower Centar Rijeka, Dubai… Hvali ga Volpi. A Eccher uzvraća: »Samo sam Volpijev zidar od povjerenja…«.

Gabriele, ujutro kod brijanja, što govori pogled u zrcalo?

– Osmijeh na licu. Posebice ako me nakon toga čekaju hrvatski prijatelji i ovakvo sunce. Bitni djelatnici moje tvrtke, Sloboda 30, Mišković 20 godina...

O njima kasnije, mislio sam na biznis, stekli ste bogatstvo na Crnom kontinentu?

– Izuzetno sam zadovoljan ostvarenim. Uložili smo puno u Nigeriji, zemlji koja traži još investitora, prati nas i Eccher, sretan sam.

U rodnoj zemlji, Italiji, dosad ste bili nekako u sjeni, niste punili stranice tiska?

– Nakon ulaganja u vaterpolo klub Pro Recco i sada u nogometni, AC Spezia, počelo se o meni previše pričati i pisati. U Nigeriju sam otišao 1976. godine. Imam dvostruko državljanstvo, i ono nigerijsko, i nikakvu aktivnost u Italiji. Više od 200 dana sam izvan domovine. 

Nije mi namjera kopati po vašim džepovima i računima, ali tvrde da imate bogatstvo od nekoliko stotina milijuna eura?

– Kamo sreće. Samo ne znam gdje su. Pitat ću suprugu ako zna nešto o tome. 

Bogatstvo je poput morske vode, žedniji ste što je više pijete…? 
– Ne spadam u tu kategoriju ljudi. Kada govorimo o bogatstvu, sada ulazimo  u novi projekt, ulažemo 200.000.000 eura.  Samo za zemljište. Dobro, možda smo i bogatiji ako zbrojimo sve naše aktivnosti…

Sportaš u duši

U mladosti ste igrali vaterpolo, bili juniorski prvak Italije s Pro Reccom, 1962. godine, nakon dvije seniorske godine preselili u Lodi, igrali do 33 godine. Otkud sada, nakon Pro Recca i Primorja, zanimanje za nogomet?

– Sportaš sam u duši. Sport je škola života koju bi sva djeca trebala proći. Uči nas radu, odgovornosti, disciplini i nepravdi. Bit će fizički i mentalno zdraviji. Nebitno je, vaterpolo ili nogomet. Bilo koji sport. Kao raditi u nekoj tvrtki. Budući da mi u Reccu nemamo bazen, a ja sam stekao malo bogatstva, moralna je obveza pomoći. Nakon vaterpola i nogometu. AC Spezia je skliznuo u stečaj. A moj je to kraj... 

Zaljubili ste se u novi riječki bazen odakle je krenula priča o Primorju, sada se širi na nogomet?

– Prekrasan je! Čestitam gradonačelniku Obersnelu i svim građanima Rijeke. I stadion Kantrida je jedinstven. Impresivan, onako stješnjen između mora i stijena. 

Nagriza ga zub vremena, planirate li modernizaciju?

– Nogomet je za mene ozbiljan projekt kao i vaterpolo. Cilj nam je da Rijeka postane ozbiljan i organizirani klub. Nije istina da se pobjeđuje s novcem, već s ciljanim ulaganjima. Ljudi koji vode klub su ključ uspjeha. Miškovića pitajte, mislim da je i stadion u njegovim planovima. U Italiji ima nogometnih klubova koji troše bogatstvo, a nemaju rezultata. No, pogledajmo Udinese. To je pravi model!

Rijeka kao Udinese

Rijeka kao Udinese?

– Apsolutno. Imam veliko povjerenje u Miškovića, Slobodu, mog sina Simonea i Komena. Oni moraju razraditi strategiju razvoja HNK Rijeka. Social sport, nizozemska zaklada iz Amsterdama, nadzirat će kako se troši novac. Neobično je bitna socijalna osjetljivost i ozbljnost. Naglasak je na mladima. Ne treba nam 20 igrača od 30 godina. Draži su mi mladi koji će napredovati. Ali, o tome će brinuti i odlučivati sportski direktor i trener. Oni će se pitati, a strategiju će amenovati predsjednik. I Social sport, kada je riječ o financijama. 

Kampovi u Nigeriji, La Spezia i Rijeka, čarobni nogometni trokut?

– Ozbiljnost u poslu je na vrhu naših načela. U Nigeriji imamo škole nogometa. Mnogoljudna je zemlja, 140.000.000 stanovnika, 1.600 Nigerijaca igra danas u Europi. U La Speziji ćemo napraviti kamp, jedan od najboljih iz natjecateljskog ranga Serie C i B. Sada i nova avantura Rijeka, gdje kako tvrdi i moj prijatelj, Beppe Marotta, direktor Juventusa, ima puno kvalitetnih igrača. Nadamo se uspjehu po modelu Dinama iz Zagreba, koji je stvorio puno igrača. I pobijeđivao! Ne, nije nam primarni cilj stvarati igrače za prodaju, naglasak je na stvaranju kluba i jake ekipe. Napasti vrh ljestvice hrvatskog prvenstva.  

Na Kantridi je u proljeće 1980. godine gostovao Juventus trenera Trapattonija, a na terenu su bili Bettega, ali i sadašnji izbornik Prandelli… Završilo je 0:0.

– Rijeka ima povijest. Tradicija je bitna. Rijeka je dio mog života, kao i Hrvatska. S nama radi 100 Hrvata, ovo je prekrasna zemlja s talentiranim mladim nogometašima. Svi zajedno moramo napraviti novi iskorak. 

Od sutra na posao

Oduševljenju nema kraja. Okreće se nova stranica povijesti Rijeke, zahvaljujući zakladi iz Nizozemske, odnosno vama i suradnicima, Damiru Miškoviću i Predragu Slobodi?

– Orlean Invest je holding ustanovljen 1982. godine, zbog naših interesa u Africi, nije prisutan u Europi. S partnerima smo odlučili da ćemo do 2 posto naših prihoda uložiti u socijalne programe. U Nigeriji pomažemo bolnice uz druge humanitarne akcije, u Europi je to Social Sport. Pro Recco, La Spezia i Rijeka. Rijeka je vaterpolo i nogomet.

Vaš je dolazak izazvao veće zanimanje od gostovanja Angeline Jolie?

– Pretjerujemo. Ali drago mi je zbog medijske pažnje.  Pomoći ćemo HNK Rijeka, trenutačno je u problemima. Zasad je to samo publicitet, od sutra na posao. Naftna logistika je naša struka, možda jednog dana pronađemo plin…, i sa svojim partnerima uđem u posao. Nogometom se bave drugi. 

Vaš interes, svi nastoje dokučiti što se krije iza tog nevjerojatnog projekta?

– Uspostavljanje bolje suradnje između Hrvatske i Nigerije. Ako ima ozbiljnih investitora spremni smo ih odvesti u Afriku. A riječkim nogometnim stručnjacima otvoriti vrata kampova u Nigeriji. Ali i novih radnika.

Sloboda i Mišković

Nakon slijetanja u petak rekli ste: »Odvest ću Rijeku u Europu!«?

– Nije baš tako. Najprije ćemo podmiriti sve dugove. Na drugima je organizirati klub, stvaranje jake momčadi s raspoloživim novcem, a očekujemo i pomoć drugih sponzora u pohodu na Europu. Nemojmo žuriti, samo neozbiljni ljudi prodaju snove. Proces je tek počeo.    

Slobodno vrijeme, hobi?

– Pladanj ribe i čaša dobrog vina. A toga u Hrvatskoj ne nedostaje. Mogu spomenuti jedan restoran? Johnson… Dobro nije jedini, svugdje se dobro jede. 

»Krivci« za sve što se dogodilo, Primorje i sada Rijeka, su vaši prvi suradnici, Sloboda i Mišković?

– Sada imaju još veću odgovornost. Nakon što su se iskazali u Orlean Investu, a Social Sport ulaže u njihovu zemlju, moraju dokazati da su sposobni voditi klubove, vaterpolski i nogometni, kao što rade svoj posao u Africi! Ti divni i radišni ljudi napravili su veliki posao, zaslužuju i ovo povjerenje. Zaslužili su svaki uloženi euro u riječki sport.

Hrvatska vam je u srcu od ranije…

– Prošle godine sam ovdje na  jahti proveo tri mjeseca, sada ću biti više. Zbog nogometa i vaterpola, škampa i orada…