Prilično samozatajno,  ali jednostavno i pristupačno djeluje Simone Volpi, sin talijanskog poduzetnika i predsjednik Pro Recca, najuspješnijeg vaterpolskog kluba današnjice. Poput oca zaljubljen u Rijeku i sport s puno entuzijazma govorio o jednoj novoj priči koja je jučer započela .

– Cijela ova priča napokon je završena iako bi možda ispravnije bilo reći kako je napokon započela – govori Volpi mlađi,  kojem će uloga u nogometnom klubu »Rijeka« biti treća u jednom sportskom klubu budući da je i dopredsjednik »Spezia Calcija« u kojem je prvi čovjek njegov brat Matteo. 

Kako gledate na ovu suradnju u trokutu La Spezia – Nigerija – Rijeka? 

– Sinergija je najbolja riječ za ovo što smo dogovorili. Kao što ste upoznati, moja obitelj putem zaklade »Social sport« ulaže u sport u Italiji i Nigeriji. Primarna namjera prilikom tih ulaganja u sportske klubove bila nam je vratiti nešto onim krajevima koji su nam omogućili da steknemo ovo što imamo, a sve se proširilo na Hrvatsku i Rijeku. Razlog tome su Damir Mišković i Predrag Sloboda koji su već gotovo dio naše obitelji. Sinergija nam je zanimljiva iz razloga što smo u Nigeriji oformili jednu vrlo jaku nogometnu akademiju. Tamo ima puno djece koja raspolažu odličnim predispozicijama za bavljenje ovim sportom pa odatle i ideja da oni najbolji kroz Rijeku i Speziju pokušaju ostvariti afirmaciju. Vrlo važan u ovoj priči nam je i socijalni aspekt budući da mladima iz Nigerije želimo dati priliku da uspiju u nogometu i na taj način pomažu svojim obiteljima. Smatram da im to možemo omogućiti kroz »Spezia Calcio« i »Rijeku« te na taj način uzvratiti zemlji koja je mom ocu ali i cijeloj mojoj obitelji puno toga pružila. 

Prekrasan grad

Kako se uopće pojavila ideja o ulaganju u »Rijeku«? 

– Dakako, bilo je puno drugih klubova koji su mogli postati dio ove priče, no ovim potezom obitelj Volpi je na neki način željela odati priznanje našim prijateljima i suradnicima, gospodi Slobodi i Miškoviću koji dolaze iz ovog prekrasnog grada. Sve je počelo s vaterpolom između »Pro Recca« i »Primorja«, no radi se o sportu koji, unatoč tome što je možda i trofejniji od nogometa, znatno slabije praćen. Budući da smo nogometnu priču započeli u La Speziji,  činilo nam se privlačnim i zanimljivim okušati se i u Hrvatskoj pa je samim time ovo na neki način i logični slijed događanja. 

Kako gledate na ulogu dopredsjednika kluba koja vam je namijenjena? 

– Bit će mi velika čast  biti dopredsjednik kluba u kojem je predsjednik moj prijatelj Damir Mišković. Unatoč tome što sam kao dijete trenirao vaterpolo, jako volim nogomet i vidim ga kao jedno novo i zanimljivo iskustvo. Uz to, ovaj kraj me podsjeća na Liguriju odakle dolazim pa će mi ova funkcija biti dodatni razlog da češće posjećujem Rijeku. I to ću činiti vrlo rado. 

Što može donijeti sinergija između Rijeke, Nigerije i La Spezie? 

– Nisam upoznat s kvalitetom sadašnje momčadi »Rijeke« kao niti cijele lige pa mi je teško u ovome trenutku bilo što prognozirati, no kroz interakciju svih zainteresiranih strana želimo da svi imaju koristi. Vrlo važan faktor u ovoj priči je kvalitetna nogometna akademija s puno mladih i talentiranih igrača koji će kroz dobre rezultate kluba dobiti priliku zaigrati u nekom velikom klubu. »Spezia Calcio« moći će biti riječkim igračima vrata u talijanski nogomet,  ali isto tako i »Rijeka« mladim Talijanima može biti izlog u Europu. To može napraviti od »Rijeke« klub koji će biti u vrhu hrvatskog nogometa i igrati značajnu ulogu u europskim natjecanjima te ne vidim razloga zašto to ne bi bilo ostvarivo. 

Korak po korak

Navijače će sigurno zanimati za koliko je moguće očekivati »Rijeku« u vrhu? 

– Što prije moguće. Okretanje mladima je ispravan put, ali isto tako treba imati i nekoliko iskusnijih i boljih igrača iz koje će oni stasati i napredovati. Kada govorimo o uspjehu uvjeravam vas da je moj otac osoba koja voli pobjeđivati i biti uspješna neovisno o tome radi li se o poslu ili sportu. On je uvijek znao način kako ostvariti svoje ciljeve a pritom voli nove izazove koje je prenio na brata Mattea i mene. Naša je ideja donijeti nešto novo u klub i doseći najveću moguću razinu. Prerano je ulaziti u detalje i odrediti koji će biti vrhunac ali Europska liga bi trebao biti realan domet, a nakon toga tko zna... Ipak, moramo ići korak po korak jer je to jedini ispravan put. 

Budući da ćete vi i Damir  Mišković imati puno poslovnih obaveza, je li se raspravljalo o ljudima koji će s Robertom Komenom biti uključeni u vođenje kluba? 

– Bilo je govora o tome,  ali još nije donesena nikakva konačna odluka. Znam samo da postoji mogućnost da uz osobe iz ovog kraja budu uključene i neke osobe iz Italije – zaključio je Simone Volpi.

Teško je kazati tko je bio sretniji. Gradonačelnik Rijeke, Vojko Obersnel, predsjednik prvoligaša s Kantride, Robert Komen, na njihovim je leđima bio teret odgovornosti (dugova i kredita…), ili Damir Mišković, Riječanin, koji je iz svog grada otišao kao vratar »šupljih ruku«, a vraća se kao predsjednik HNK Rijeka. Ponosan kao i svjestan velike obveze. Dvadeset afričkih godina nisu bačene u vjetar. Pustimo zaradu, tvrd je kruh u tuđini, postao je čovjek povjerenja gazde Gabrielea Volpija. Dva direktora iz Rijeke, Sloboda u VK Primorje, Mišković u HNK Rijeka, riječkom su sportu podarili sreću. Uz Volpijev blagoslov! Čovjeka koji ništa ne traži za uzvrat, nikakva trgovina. Reći će Volpi da je dovoljno bogat da ne mora raditi do kraja života! U riječki sport ulaže zbog Slobode i Miškovića. Vraća im dug vjernosti i (zajedno) pola stoljeća profesionalnosti u biznisu. Na press konferenciji u zgradi na Korzu 16 nije bilo toliko kamera i novinara niti za Papina dolaska u grad na Rječini! 

    Kantrida je zaklopila crnu stranicu. Iako je prije dvije i pol godine prihodovano 2,3 milijuna eura (plus PDV) za prodaju braće Sharbini, Rijeka je bila na prosjačkom štapu. Do Komenova dolaska (24. veljače 2011.) iscurilo je sve. Nebitno je sada kako i tko je kriv… Jer, vjerovali ili ne, Riječani su otkrili pingvina u pješčanoj oluji. Toliko je priča o talijanskom ulaganju, putem nizozemske Fondacije Social Sport (registrirane u Amsterdamu), nevjerojatna. Za dva mjeseca bi HNK Rijeka vjerojatno stavila ključ u bravu, omča dugovanja stezala je vrat. 

    Zaokret u financiranju hrvatskoga sporta. Inozemni kapital prije posljednjeg čina pretvorbe. Nakon što se u neka stara vremena financiranje riješavalo putem Komiteta, a sve je bilo isto (približno), nakon samostalnosti. Sportska su sponzorstva, naime, u Hrvatskoj bila – reket! Ili politička prijateljstva prljavih ruku. Ministri i visoki dužnosnici, članovi Vlade, vedrili su i oblačili. Kupovale su se simpatije, trpalo novac u vlastite džepove. Transferi igrača bili su legalizirana prijevara. Presušili su svi izvori u ovim recesijskim vremenima, DORH i USKOK stavili su šape na licemjerno dobročinstvo. Nogomet će morati živjeti od svog rada i – vanjskih ulagača. 

    Riječanima su se dogodili Riječani. Sloboda i Mišković. Damir Mišković bit će novi predsjednik, uvest će nove metode rada, nakon što je jučer napravljeno nešto nezamislivo prije mjesec dana. Izbrisani su svi dugovi. Odnosno, bit će ubrzo podmireni. Nakon toga nova strategija. Otpast će tko je neće slijediti. Na Kantridi je prošlo vrijeme pijanih milijunera i političkog kupleraja.