NIKICA MILENKOVIĆ STRUČNI SURADNIK UPRAVE I BUDUĆI SPORTSKI DIREKTOR »BIJELIH«, NAKON ŠEST KOLA I PRIJELAZNOG ROKA

Za nas je svaka utakmica kao finale Lige prvaka

RIJEKA MORA IGRATI NOGOMET – Nikica MilenkovićRIJEKA Nikica Dido Milenković je godinama živio i radio u Španjolskoj (jedan je od dvojice Hrvata čije ime je na Barceloninom zidu slavnih), zemlji u kojoj nekoliko dnevnih sportskih listova i specijaliziranih radio postaja živi isključivo od nogometa. Nekolicina riječkih sportskih novinara koja prati rad prvoligaša s Kantride bi međutim uz Milenkovića teško zaradili tjednu, a kamoli mjesečnu plaću. Branič »Rijeke« s kraja 70-tih i početka 80-tih godina je težak na izjavama. Rado govori o nogometu, ali ne kada su upaljeni diktafoni. Šteta jer Dido je britkoga jezika, po prirodi kritičan, nikada do kraja zadovoljan što je dobro za novinare, a nije loše ni za klub, kojega trenutno najsnažnije personificira mladi i temperamentni trener na početku svoje karijere – Alen Horvat. Nikica i Alen su kao vatra i voda, mladenačka energija i mudrost iskusnika. Predsjednik Robert Komen od Milenkovića traži još jači angažman, smatra da može puno više dati klubu. I pomoći mladom treneru. Svojim iskustvom i znanjem. Školovao se u »Barceloni«, tvornici najboljih nogometaša na svijetu – La Massiji.
– I sami ste vidjeli kako smo počeli, praktički od nule – osvrnuo se Milenković na proteklo razdoblje od kada obnaša funkciju stručnoga savjetnika u klubu. – Promijenilo se dosta toga, stiglo dosta novih igrača i novi trener. Sve je na neki način bilo novo u klubu i to se ne smije zaboraviti. Trener Horvat, predsjednik Komen i ja zasukali smo rukave vjerujući i ono što radimo.
»Rijeka« je nakon šest kola osvojila 11 bodova?
– Treba biti pošten i reći da nam je prije mjesec i pol dana netko ponudio 11 od 18 bodova nakon šest kola rekli bismo da nas zafrkava. S druge strane da u nekim utakmicama nismo bili toliko oprezni i da smo napali imali bismo koji bod više. Mislim na utakmicu protiv »Lokomotive«. To nije kritika već čisto moje razmišljanje. Važno je da svi mi vjerujemo u igrače, da dajemo podršku jedni drugima da moramo biti još bolji. Dokaz tome je da smo u svakoj utakmici sve bolji i bolji.

Žute minute

Kaže predsjednik Robert Komen da je jedna od vaših najpozitivnijih karateristika što ste u permanentnoj kritici?
– Kada govorim nešto što nekome ne odgovara onda ispada da je to kritika, ako je tako onda je u pitanju pozitivna kritika. Ja sam odgovoran čovjek koji voli ovaj klub i koji je cijeli život u nogometu i želim uvijek sve najbolje.Nitko nije Bogom dan, a dvoje ljudi više vidi nego jedan. Ako imam nekome nešto reći onda nastojim reći u lice. A istina je ponekad bolna.
Horvat je postao trener prve momčad na vašu preporuku. Kako prihvaća savjete i kritike?
– Alen je mladi trener koji je dobio veliku priliku. Malo je takvih situacija da trener iz omladinskog pogona dobije priliku voditi prvu momčad. On je domaći dečko, bio je kapetan »Rijeke«, voli raditi. Predložio sam ga Upravi zajedno s ljudima koji su slično razmišljali. Kada ga savjetujem ne govorim mu nešto zato da bih ga kritizirao već da mu pomognem. I njemu i ekipi. On se kao trener još formira, odradio je tek šest kola. Stalno mu govorim moje razmišljanje i o igri i o ponašanju prema sucima...
Izrazito je temperamentan, vruće glave...?
– Ima dobro srce i jako je osjećajan, ali roletne mu se brzo spuste. Žute minute! Stalno mu govorim, broji do sto prije nego što nešto kažeš ili napraviš. Pusti suce. Suci su vlast, nekada ti uzme, nekada ti vrate.

Više niskih paseva

Često naglašavate da treba napraviti igru koja donosi rezultat. »Rijeka« u kontinutetu bolje igra vani nego na Kantridi. Izuzetak je prvo poluvrijeme protiv »Šibenika«?
– Najveći problem u posljednjim utakmicama je što je bio veliki razmak između napada i veze. Treba izaći, treba se brzo priključiti. To se dosta promijenilo protiv »Šibenika« u prvome poluvremenu. U nastavku su nas raširili, a mi smo ostali malo plivati, Alen je regirao, ubacio je svježe igrače i pomalo smo došli na sebe. Normalno je da je razlika igrati doma i vani. Kada igraš vani moraš otići u gol, a kada igraš doma onda moraš slagati igru. A to najteže u nogometu. Moramo puno više kontrolirati loptu, odigravati puno više niskih paseva. Ako imaš u špici niskoga napadača koji se puno kreće, kao Alfereza onda teško možeš do njega doći visokim loptama kraj visokih stopera. Kada se igra od noge do noge onda je to druga priča. Alferez je navikao da mu se iz prve gurne lopta. Nije kritika, ali recimo Križman, naš centralni ofenzivni vezni igrač vuče loptu, igra s tri, četiri dodira. I prođe trenutak za dodavanje u kojem se Alferez nalazi u idealnoj situaciji.
Trener »Dinama« Kruno Jurčić je gledajući pripremnu utakmicu protiv »Arsenala« iz Kijeva rekao otprilike ovako: kada u momčadi istovremeno imaš igrače profila Vukmana i Kreilacha onda nema puno igre?
– Vukman i Kreilach su provjereni prvoligaški igrači, ali kod njih je pitanje naslijeđenih navika od prije. Današnji moderni nogomet je puno napadačkiji nego nekadašnji. Da bi igrao napadački moraš imati brze igrače koji mogu igrati u dva pravca. Kada imaš loptu onda moraš brzo graditi, a kada nemaš onda se moraš stisnuti i čekati da brzo ugrizeš i ponovo osvojiš loptu. A to je teško kada su ti veliki razmaci između linija. Momčad mora biti kompaktna. Alenu sam rekao da bi trebalo ubrzati loptu, moramo mijenjati navike naših igrača. Sve ide od glave, brzo odigravanje, pokrivanje, pričanje... Tko će koga prevariti! Znate zašto »Barcelona« ne puca korner? Ne puca zato jer neće nabaciti loptu višim igračima »Porta«. Tko ima loptu ima vlast i dirigira zbivanja na terenu. Zato je mene oduševila naša utakmica u Osijeku jer smo ih mi stisnuli, psihički, fizički i nogometno. Istina, mogli smo izgubiti, ali neka. Ako igraš, ako pametno napadneš i netko te pobijedi stisni mu ruku. Međutim, savjest ti je čista jer si sve napravio. Za to treba puno vremena, truda, kondicije... I novaca. To je u Hrvatskoj najveći problem.

Alferez i Delgadillo

Meksički trio je osvojio srca navijača, najmanje napadač Luis Delgadillo u kojega vjerujete?
– Odigrao je nekoliko minuta protiv »Šibenika«. On je poseban tip igrača koji izgleda nezainteresirano, ali jako vjerujem u njega. I ja kao trener bih prije nego što bi nekoga igrača prekrižio ispitao sve opcije i pružio mu šansu u četiri, pet utakmica. Delgadillo je mlad igrač, koji bi trebao dobiti priliku kada je rezultat povoljan da mu se skine odgovornost i da može pokazati svoje kvalitete. Alen mu je pružio priliku, vjerujem da će početi polako ulaziti. Na njemu je da se iskaže.
Alferez je sve oduševio, pokazao je da je klasni igrač, ali dojam je da nije klasični golgeter za kojim »Rijeka« vapi?
– On je igrač kao Antonio Di Natale iz »Udinesea«, koji traži loptu u prostor, kojemu će teško netko uzeti loptu kada se zagradi. Jako je brz, brzo razmišlja. U šesnastercu je opasan kao zmija, neće puno razmišljati već instinktivno reagirati iz prve. Traži loptu u prostor iako će se i sam izboriti za prostor i šansu kao kada je publiku digao na noge protiv »Šibenika« driblingom. To su igrači s ulice kakvih je sve manje. Mi smo nekada trenirali za juniore u klubu, a onda nakon treninga igrali nogomet s klapom iz ulice. Toga danas nema. Kada smo bili u Meksiku vidio sam u jednom selu čudo djece kako igraju na livadi. Bio sam frapiran. Toga još ima u Bosni.

Trenerske ambicije

I za Zeničanina Salčinovića ste rekli da je »ulični tip igrača«?
– Fenan je poseban tip igrača, posebno tražen. Kada ti imaš igrača koji je kvalitetan »jedan na jedan« i okomit prema golu onda je to nešto posebno. Svi veliki igrači su takvi, od Messija do Ronalda. Oni rade višak, rješavaju utakmice. Takvi igrači su suho zlato.
Može li se »Rijeka« uključiti u borbu za Europu?
– Treba ići korak po korak i da nam svaka utakmica bude kao finale Lige prvaka. Vidjeli ste i sami koliko smo morali iskrvariti protiv »Šibenika« da bismo dobili.
Predsjednik Komen je javno rekao da će vam uskoro ponuditi mjesto sportskog direktora. Silno vam vjeruje?
– On mi vjeruje jer sam bio u Barceloni, a u ovih nekoliko mjeseci smo se zbližili, sprijateljili. Kada se svi u klubu skupimo, od djevojaka iz radne zajednice pa do oružara i svih drugih klubu i pušemo u isti rog, onda možemo puno napraviti.
Hoćete li prihvatiti posao sportskog direktora?
– Na neki način ja to i sada radim. I sami ste napisali da je moja želja nešto drugo. Ne volim drugome soliti pamet, dirati se u posao treneru. Nisam to radio ni Elvisu, pa ni sada Alenu. Meni je cilj napraviti dobar posao jer volim ovaj klubu, a ambicije su mi usmjerene u jednom drugom smjeru.
Imate trenerske ambicije. Vidite li se u budućnosti na klupi »Rijeke«?
– Nezgodno je tome govoriti iz ove perspektive, da ne bi netko rekao da nekoga bušim, da se guram da bi bio trener »Rijeke«. Nisam takav. Normalno je da mi je cilj biti trener, ali nije trenutak da se priča o tome u kontekstu »Rijeke«. Cilj mi je uzeti neku ekipu i primjeniti sve ono što sam naučio u »Barceloni« gdje sam se formirao kao trener. Uza svo poštivanje trenera koji su me vodili, u igračkoj karijeri u »Barceloni« sam upio jednu drugu filozofiju, naučio gledati nogomet iz jedne druge perspektive.

KLUB TREBA OKUPLJATI BIVŠE

Dan uoči pobjede nad »Šibenikom« na Kantridi su se okupili bivši igrači i treneri »Rijeke« iz različitih klupskih perioda. Naravno, da je tom rijetko dirljivom susretu nazočio i Milenković.
– Makin, Juričić, Radin, Ražić, Škulj, Hrstić, Jantoljak, Čohar, Uljan... Lijepo je bilo vidjeti toliko bivših igrača na jednom mjestu. Svi su bili zadovoljni, prepričavali su doživljaje, čak su na kraju i zapjevali. Sve je bilo super, jako lijep ambijent. »Rijeka« kao klub bi trebala puno više napraviti da se ti igrači više okupljanju, da se jednom mjesečno nalaze, druže i ne zaborave. Ipak su oni stvarali povijest »Rijeke« – kaže Milenković.