sta se neigra teca liga subotom ,,odkud sada da ste vi igrali u nedjelju????
ako je tako onda vi imate opravdanje ali to je onda hns mogao urediti bolje jer rijeku svaki vikend sele ,,,jos nismo igrali 2 kola za redom u istom terminu ili imamo pauzu 10 dana ili je nemamao uopce

a i kad pogledas udaljenost slavonski brod -bijelo brdo i bijelo brdo -rijeka nije bas za ussporedbu,,,nama treba pola dana do vas a vi ste za koju uru u sb-u

ovaj novinar je lesinarsko smece koje nezna kako skrenuti pozornost na svoje clanke pa onda sere da ga se primjeti

mrs dubre van iz rijeke kad ju ne volis

ovakve clanke mogu pisati samo zlobnici koji su namirisali krv pa zele rasturit sve dok je prilika ,,,gamad sugava

pa covjece kao da se borimo za prvaka pa nam sada poraz od intera oduzeo titulu :facepalm:

o boze ča su ljudi pokvareni

ROBERT LISJAK VRATAR »RIJEKE« TRAŽI RAZLOGE PORAZA U ZAPREŠIĆU KOJI JE BOLAN ZBOG NAČINA NA KOJI JE DOŽIVLJEN
Dogodio nam se slab dan

Robert Lisjak jedan je od stupova »Rijekine« momčadi, ali 33-godišnji vratar ima još jednu važnu ulogu – jednoga od senatora u svlačionici »bijelih«. Nije takvu ulogu zaslužio samo zbog činjenice da je najstariji igrač »Rijeke« već u prvom redu zbog toga što se u ovih godinu i nešto dana svojim obranama prometnuo u jednog od najboljih igrača. Time je stekao autoritet među suigračima, ali i među navijačima, pa i novinarima. Lisjak je u pravilu ugodni sugovornik i ne libi se nikada reći ono što misli. No, neposredno nakon zaprešićkog ogleda prvi je put od kada je na Kanrtidi ostao bez teksta. Zamolio je da svoje mišljenje o utakmici da u javnost nekom drugom prilikom.
– Znate i sami da sam uvijek na raspolaganju, shvaćam da je i to dio mojega posla i nikada ne izbjegavam te svoje obveze – govori Lisjak. – Uostalom, davao sam izjave i kada je bilo dobro i kada je bilo jako loše kao u pojedinim trenucima prošle sezone. Jednostavno sam nakon utakmice bio tužan, jer smo dobili gol nakon jedne greške, pali smo bez ispaljenog metka... Ta utakmica trebala je objektivno završiti 0:0.
Bili ste u svojevrsnom stanju šoka i ne samo vi...?
– Je, jer jednostavno nismo dobro igrali, bili smo za razliku od većine utakmica ove sezone rezervirani. Nismo trebali izgubiti posebno ne nakon utakmice u Zadru. Tamo sam s jedne strane bio tužan jer dobio nisam uspio spriječiti golove, neovisno o tome što su to sve bili ziceri, ali sam s druge strane bio ponosan na suigrače. Vratili smo se u utakmicu, pokazali ogroman karakter. Čudne osjećaje je izazvala ta utakmica, ali u konačnici bio sam ponosan na suigrače.

Alferez nije utjecao

Kako objasniti način na koji je izgubljena utakmica u Zaprešiću?
– Mi u sedam utakmica, do utakmice s »Interom«, nismo imali kiksa. Išli smo 100 posto, po meni igrali dobro, bez greške u bilo kojem segmentu. Nakon tih sedam kola dogodio se jedan pad. Događa se... Ipak smo držali kvalitetu na visokoj razini i nerijetko se nakon takvih perioda dogodi pad od jedne ili dvije utakmice. Ajmo reći da je to bio slab dan na kojega smo stekli pravo temeljem onih prijašnjih partija.
Neizbježno je povezivanje »pada« momčadi i epizode s Alferezom. Je li to utjecalo na vas?
– Ne mogu govoriti u tuđe ime, u ime suigrača, ali na mene to nije utjecalo. I s tom konstatacijom bih zaključio tu priču. To je iza nas, moramo se okrenuti onom što nam predstoji utakmicama s »Istrom 1961« i onom u Kupu Hrvatske protiv »Bijelog Brda«.
To su dvije prilike za iskupljenje, nimalo jednostavne. Kup utakmice protiv niželigaša uvijek predstavljaju potencijalu »plutajuću minu«, a susjedski derbi s »Istrom 1961« uvijek sa sobom nosi dozu neizvjesnosti?
– Mi na Kantridi uvijek moramo ići na pobjedu neovisno o tome tko dolazi. Vjerujem da ćemo tom utakmicom vratiti pobjednički mentalitet koji nas je krasio. Što se »Bijelog Brda« tiče, čuli smo da uopće nisu bezazlena ekipa. Međutim, mi smo »Rijeka« i moramo tako ući u tu utakmicu. Bit će teško, ali tako je bilo i u Nuštru prošle sezone iako nisam branio tu utakmicu.

Euforija i depresija

Položaj na ljestvici je varljiv. Da ste dobili u Zaprešiću sada bi navijači vjerjojatno maštali o borbi za vrh, a nakon poraza ste se doveli u situaciju da morate sa strijepnjom promatrati momčadi s dna ljestvice koje vas polako sustižu?
– U ovih godinu i nešto dana koliko sam na Kantridi shvatio sam da je ovdje jako kratak put od euforije do depresije i obrnuto. Prije nego što smo krenuli u prvenstvo govorilo se da ćemo osvojiti jedna bod u šest kola. Sada smo osvojili 12 bodova, dakle 11 bodova više nego što se predviđalo. Po meni to su sasvim dovoljni razlozi da se naše utakmice i sve ono što radimo oslikava isključivo pozitivnim tonovima. Mislim da na treba ići od utakmice do utakmice i u svakoj od njih davati sve od sebe.
Ova sezona u nekim stvarima podsjeća na onu prošlu. I prošle sezone pad je počeo nakon prve prvenstvene stanke?
– Rekao sam već jednom da je za mene drugačije, jer ova »Rijeka« je za mene iskrenija. Cijela ta priča je iskrenija i realnija. Prošle godine to objektivno nije bilo tako. Mi smo sve što smo do sada napravili napravili smo srcem i željom, taj naš pristup, taj pristup trenera i njegovih suradnika su prepoznali i navijači. Prepoznali su da dajemo sve od sebe, prepoznali su našu želju.
Te želje objektivno nije bilo protiv »Intera«?
– Ne bih rekao da nije bilo želje, jednostavno se dogodio takav dan kada unatoč tome što želiš ne uspiješ napraviti ono što si zamislio – zaključio je vratar »bijelih«.

Trening pa put Osijeka

Nogometaši »Rijeke« operaciju »Bijelo Brdo« započet će današnjim jutarnjim treningom na Kantridi i zajedničkim ručkom nakon kojega je zakazan polazak u Slavoniju. Riječani će utakmicu u mjestu udaljenom 20-etak kilometara istočno od najvećeg slavonskog središta dočekati u hotelu »Osijek« u Osijeku. Ne treba napominjati kako se u Bijelom Brdu priprema velika fešta koju nije pokvario ni prvi prvenstveni remi (nakon četiri pobjede!) protiv »Slobodnice« u 5. kolu Treće HNL – istok.


-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Valjda neće netko opet zaspat

Čaval, Baković, Vukman, Čulina...

Trener »bijelih« Alen Horvat, odnosno klupska liječnička služba ima dosta posla nakon zaprešićkog ogleda. Kristijan Čaval i Duje Baković dobili su udarac u predjelu potkoljenice, Neven Vukman požalio se na zadnju ložu, a Antoninija Čulinu muči natučeni palac. Sva četvorica se barem do posljednjeg treninga mogu smatrati upitnima za ogled u Bijelom Brdu, a sigurno neće igrati Sandi Križman kojemu slijedi višetjedna pauza.

Alene, pobjede liječe rane!

Jedan prespavani trening postao je mač nad glavom kluba s Kantride. Trener Alen Horvat postupio je po svojoj savjesti, aktivirao je disciplinski pravilnik. Nema kompromisa kada je u pitanju kršenje discipline. Zakotrljala se gruda polemike, krenula je lavina. Slučaj pospanog Meksikanca Alfereza postao je jabuka razdora. Toliko tvrda da se zubi lome. Važu se i izjave, nude se ispravci »pogrešnog navoda«… Došli smo do apsurdne situacije svrstavanja (klupskog), tko je na čijoj strani (?). Stanite ljudi, zauzdajte svog divljeg konja, klub je samo jedan. I jedini interes. Ne samo u izjavama za novine, nego u praksi. Predsjednik Komen, sportski direktor Milenković i trener Horvat kičma su nove Rijeke koja je na startu sezone osvojila srca navijača. Iskrenošću, angažiranošću i bodovima. Do susreta u Zaprešiću i neprepoznatljive momčadi.
Horvat nije lutka o Komenovu koncu, predsjednik to ne traži, dapače, ima maksimalnu autonomiju, Milenkovića mora saslušati jer struka je njegova domena. Zeleni travnjak je njegovo (i suradnika), carstvo. Kao i odgovornost. U osam kola osvojila je Rijeka 12 bodova, dva manje nego u proljetnom dijelu prošle sezone u dvanaest utakmica. Mogla je i više (u Zaprešiću i Zadru…), ali nakon kataklizmičkih najava sezone i nije loše. Uprava je treneru donijela pojačanja (Alferez, Gutierrez, Delgadillo, Salčinović, Dedić…), optimizam je počeo bujati kao kvasac. Horvat je bio zadovoljan, kao što mora samokritički priznati da nije oduševljen izvedbom nove Rijeke. Njegove Rijeke! Privrženost stijenama Kantride je tolika da bi ručao mljeveno kamenje samo da navijačima može ponuditi festival radosti i veselja. Sve je u njegovim rukama. Emotivnost, strogoća i pravednost (u slučaju Alferez), traže i dodatnu osobinu – razboritost. Posebice kada je u pitanju izbor igrača za utakmicu. Svaki trener ima u glavi svoju taktiku, svoju filozofiju, kako doći do igre koja će proizvesti golove i – pobjede. Čekamo…
Ne želim vjerovati da je ignoriranje »Milenkovićevih pojačanja« prozaišlo iz tvrdoglavosti (?). Dokazivanje čega? Pa sam je bio ushićen onim što mu je klub povjerio (nakon povjerenja), kada je sezona već krenula. Ne pada mi na pamet sugerirati floskule tipa –- glave skupa. Pameti vam treba, gospodo. Prestanite loviti vještice. Alferezova pospanost je prošlost, dobra škola za sve, Komena i Horvata, pripremimo Meksikanca, neka dug vrati golovima. A trener svoju principijelnost pokaže – pobjedama.
Alene, pobjede liječe rane. BSK, u srijedu, na drugom kraju Hrvatske, minsko je polje, a onda dolazi Istra. Dvije pobjede su sada imperativ, a nakon toga će se svima vratiti osmijeh na licu.
Alene, nitko te ne progoni, samo su svi uvjereni da možeš više, da Rijeka može bolje. Samospaljivanje ne smije biti tvoja opcija.

IGOR PAMIĆ, TRENER »ISTRE 1961«, UOČI DERBIJA SUSJEDA NA KANTRIDI
U Rijeku idemo već u petak!


Više od mjesec dana nogometaši »Istre 1961« nisu osjetili gorčinu poraza u borbi za prvenstvene bodove. Nakon što je »Hajduk« 13. kolovoza upriličio hladan tuš većini okupljene svjetine na »Drosini«, igrači Igora Pamića upisali su domaću pobjedu nad »Lokomotivom« te na istom mjestu remizirali protiv »Zadra«, dok su na strani podijelili bodove s »Varaždinom« i »Šibenikom«. Reklo bi se na prvi pogled više nego zadovoljavajući učinak za momčad koja je prošlih godina u ovo vrijeme tavorila na dnu prvenstvene ljestvice. Svejedno, dojam je da Puljani žale za nekim izgubljenim bodovima.
Nema puno vremena da »zeleno-žuti« plaču za prolivenim zadarskim mlijekom, jer već sutra »Istru 1961« čeka dvoboj šesnaestine finala kupa Hrvatske protiv »Rudara«, a u subotu gostovanje na Kantridi. Koliko se u susjedskom dvoboju ne želi ništa propustiti slučaju može potvrditi i činjenica da će Igor Pamić zatražiti od klupskog predsjednika Mihaila Ščeglova da mu momčad u 100 kilometara udaljenu Rijeku otputuje dan prije utakmice, kako bi se što bolje pripremila za ogled s protivnikom koji u ovoj sezoni ima stopostotni učinak na domaćem travnjaku.

Odlučuju treneri

Trener Puljana vrlo dobro zna što će odlučivati u subotu na kantridi.
– Riječane sam najviše od svih prvoligaških klubova gledao u ovom prvenstvu. Uvjeren sam da sam ih dobro prostudirao. Ne bježim od odgovornosti, u subotu će mnogo toga ovisiti o trenerima, Alenu Horvatu i meni, mi odlučujemo – poručio je Igor Pamić.