Od dana kada je to prvi puta objavljeno u medijima u Portiću 3 počeli su se skupljati ljudi raznih profila, razne „njuške“ koje nikada ili skoro nikada nisu bile na našem najvećem stadionu. Sada svi traže svoje mjesto pod suncem u obećanoj zemlji Volpiland. Neki su otišli i tako daleko da su upisali tečaj talijanskog jezika, naravno treba se umiliti gazdi. Oni bivši doista su preko noći postali bivši, sada ih se gađa drvljem i kamenjem, sada su od osoba u koje se klelo i zbog kojih se između ostalog i mene prozivalo i pokušavalo diskreditirati precrtani na kalendaru kao jučerašnji datum.
Svi, ili skoro svi u ovome gradu sada znaju tko je Gabriele Volpi i sada i ovdje o tome neću trošiti riječi ali se nadam da će vrlo uskoro na ovome portalu osvanuti video intervju sa čovjekom koji je poput Mesije došao spasiti riječki sport. Ono što nitko ne spominje a što je vrijedno spominjanja jest činjenica da je signor Volpi već prije devet godina stigao u naš grad sa „dvije vreće novca“, da je sjeo za pregovarački stol sa tadašnjim čelnim ljudima Primorja, i ponudio im spas. Za taj financijski spas zatražio je pravo na odlučivanje, i pravo da postavi svoga čovjeka na mjesto predsjednika kluba. Tada, dakle, da ponovim, prije devet godina, rečeno mu je povijesno NE, jer „Mi smo ovdje oduvijek, i mi smo klub“. Volpi je tada otišao neobavljena posla, ali se odlučio vraćati.
Ne, nemojte misliti da je on toliko opčinjen Rijekom da se u nju vraća bez da ga na to potaknu. Za sve što se do sada dobroga dogodilo zaslužni su Riječani, Predrag Sloboda i Damir Mišković, ljudi od apsolutna Volpijeva povjerenja koji s njime dijele poslovnu sudbinu preko 20 godina. Na potezu autobusne linije 1 sada su dvije postaje koje zaslužuju da se u najmanju ruku nazovu po spomenutim Riječanima. Gabriele Volpi ništa nikada neće prepustiti slučaju. On je stvorio najjaču vaterpolsku družinu svijeta Pro Recco, reprezentaciju svijeta u malom. Klub koji ima sve a nema ništa, jer mu općina Genova ne dozvoljava da izgradi bazen, već je prisiljen domaće utakmice igrati u obližnjem Soriju. Ono što je bitno riječkim ljubiteljima sporta je činjenica da se signor Volpi ne zadovoljava prosjekom, činjenica da njegove ambicije kada je posao u pitanju idu do maksimuma.
Upravo tako treba tumačiti i njegovu rečenicu nakon što je u četvrtak poslijepodne svojim privatnim zrakoplovom sletio na Krk. „Sa Rijekom želim osvojiti Europsku ligu“. Nakon te i takve rečenice iz usta velikoga gazde svima kojima je bijela na srcu dozvoljeno je sanjati.
Naravno, mašta čini svašta, ali Volpi i njegovi ljudi neće podleći balkanskom sindromu nepotizma, podobnih prezimena ili političke iskaznice, oni će vrednovati sposobnost i cijeniti rad. Poltronima i rektalnim speleolozima ulaz će biti zabranjen, iako oni toga nisu i dalje svjesni jer je borba za zauzimanje startnih pozicija za mjesto na svečanoj večeri u subotu navečer u Lovranu jednaka borbi na život i smrt. No, naravno, svi žele biti što bliže gazdi, ali zaboravljaju da taj gazda nije niti Hrvat, niti Balkanac što je u ovoj priči od presudne važnosti.
Naravno, sutra u subotu u 20.15 na bazenu neće biti mjesta za iglu jer su i ljudi poput jednog od doajena riječkog sportskog novinarstva u svojoj 60 godini odlučili otkriti sve čari vaterpolske igre, no šteta je što taj isti, nije bio u stanju kupiti ulaznicu vrijednu 30 kuna ili 4 eura, no nije jedini. Gosti će biti i svi igrači Rijeke i cijela klupska delegacija i svi pregovarači, većinom ljudi koji nemaju pojma koliko traje jedan napad u vaterpolu ili koliko igrača ima u postavama momčadi.
No sve je to manje važno, ono što je bitno jest činjenica da Predrag Sloboda već u drugoj sezoni svoga predsjednikovanja ostvaruje rezultate koji Primorju daju za pravo da se nada trofeju. Kada je dolazio dogovor je bio da plaća 100.000 eura godišnje a sada, e sada je to mjesečna dotacija na klupski račun, i da, svi ali baš svi koji u vaterpolu nešto znače žele doći u Rijeku. Dobila je Rijeka i drugu godinu zaredom organizaciju završnog turnira četvorice Jadranske lige. Sloboda je sav ozaren pričao o tehničkim novotarijama koje će tada prvi puta u Hrvatskoj biti prezentirane upravo u Rijeci.
Čovjek voli, obožava ovaj Grad, voli i obožava vaterpolo i pustili su ga da radi i evo što je napravio. Primorje sa nizom od 15 pobjeda dočekuje Recco, vodeći sastav lige, a Sloboda je onako više u povjerenju spomenuo i ovo „Oni su sada 30% slabiji jer nemaju zamjenu za Pjetlovića, mislim da ih možemo maznuti“. E to bi bio posao, još posebno ako GV potpiše sve papire.
Lijepo je nadati se, kažu da nada umire posljednja. Da, svakako ako možete dođite do bazena Kantrida ove subote od 20.15 isplati se. Krepat ma ne molat je ono što su gospodina Volpija već naučili i budući predsjednik Rijeke Damir Mišković, ali i drugi brojni njegovi suradnici iz našega grada. Mašta i dobre želje nikada nisu zabranjene i za njih nikada nije kasno, pa ću tako i ja ovu priču završiti sa Benvenuti a Fiume Egregio Signor Volpi e grazie di cuore.
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena