Al' ozbiljno, odmah nakon skupštine kada će se i službeno oformiti novo predsjedništvo mora se krenuti u potragu za nekoliko pojačanja, primaran nam je prvi napadač, po mogućnosti iskusan da dečki imaju od koga učiti, uz to bi nam zlata vrijedio lijevi bek, Tadejevića ne vidim kao sigurno i dobro rješenje. To su po meni 2 pozicije na kojima se odmah moraju početi tražiti ne prinove nego baš pojačanja. Ne očekujem da će nova uprava bacati novce, ne trebaju nam neke bivše svjetske zvijezde, samo konkretni i korektni igrači.

Ma tog Mela ne bi čak ni u šali. 

Što Gabriele Volpi i njegova ekipa mogu naučiti od Ježićeve ere

Navijači »Rijeke« još uvijek žive u oblacima. Kao razigrana djeca maštaju i skiciraju momčad koja bi trebala iduće sezone krenuti prema nekim višim ciljevima nakon nekoliko otužnih sezona. Posljednji rezultat vrijedan pažnje ostvaren je još u sezoni 2008./09. kada je trener Robert Rubčić uz pomoć braće Sharbini odveo »bijele« do trećega mjesta i plasmana u pretkolo Europske lige. Nakon toga uslijedile su godine lutanja, rezultatskih neuspjeha i gomilanja frustracija u navijača željnih uspjeha.

Dva deveta mjesta, pa sedmo mjesto nakon jesenskog dijela ove sezone kluba koji je živio na aparatima s teškim utegom dugova oko nogu pod prijetnjom stečaja, postali su »daleka i mračna prošlost« dolaskom Gabrielea Volpija.

Jasno, ne mogu se brojni problemi prebristati jednim potezom ruke, niti će »Rijekin« uspon i povratak u vrh hrvatskog nogometna biti bezbolan, ali bliska povijest uči da je u siromašnoj ligi moguće relativno lako napraviti rezultatske iskorake ukoliko određena količina novca ubrizga tamo gdje većina stvari ovisi o financijama – u prvu momčad.

Posljednja trofejna era riječkoga prvoligaša počela je u ljeto 2003. godine. Ondašnji dopredsjednik kluba Robert Ježić odlučio je izaći iz sjene dugogodišnjeg člana Uprave i postao predsjednikom kluba.   

Ježićeva era

U suradnji sa sportskim direktorom, pokojnim Mladenom Romićem, doveo je i iskusnog trenera Ivana Katalinića, te za hrvatske prilike niz kvalitetnih i skupljih igrača (povratnici Šarić, Tadić, zatim Bulat, Mujdža ...), koji su u kombinaciji s najboljim što je ostalo (Milinović, Samardžić...) i nizom mladih igrača (Linić, Knežević, Klić, Ah. Sharbini, Novaković...), počeo stvarati jezgro momčadi zaslužne za kasnije uspjehe.

Financijska injekcija u kombinaciji s naglo nagomilanom kvalitetom donijeli su i rezultat. »Rijeka« se domogla trećega mjesta i plasmana u Kup UEFA. Katalinić je napustio Kantridu, ali iza sebe ostavio solidnu selekcioniranu skupinu igrača koju je naslijedio mladi trener Elvis Scoria. Izuzme li se proračunljivi Milinović (želio je u Hajduk pa se vratio i na kraju je praktički »potjeran« s priprema »Rijeke« iz Slovenije), Romić i Ježić su Scoriji ostavili najbolje s čime je Katalinić raspolagao sezonu ranije, a na to je nadovezao, ispostavilo se kasnije, glavne figure prve trofejne momčadi »Rijeke« od hrvatske samostalnosti: braniča Petera Leranta i napadača Tomislava Ercega.

I »Rijeka« je osvojila prvi Kup, a onda na tu momčad nadovezala dodatnu igračku kvalitetu (Vugrinec, Kerkez, Rendulić, Žilić...) za još jedan Kup i drugo mjesto u prvenstvu (momčad je od 15. kola vodio Dragan Skočić).

»Rijeka« je između ostaloga dobila i »Dinamo« u Maksimiru s Eduardom, Modrićem, Ćorlukom..., kasnije glavnim osloncima reprezentacije koja je dvije godine kasnije trebala igrati polufinale Eura u Austriji i Švicarskoj.

Strmoglavi pad

Toj momčadi, vjerojatno najjačoj »Rijekinoj« ekipi od osamostaljenja, nedostajalo je malo više Ježićeva strpljenja, ali i dodatnog novca da napravi ključan iskorak i postane prvak Hrvatske. Umjesto toga uslijedio je raspad, a usporedo s time počele su kopniti i Ježićeve ambicije.

Posljednji pokušaj u sezoni 2007./08. završio je neslavno. Umjetno stvorena momčad vrijedna 30 milijuna kuna, satkana uglavnom od stranaca, raspala se u nastavku sezone. Više nije bilo ni Romića, ni Scorije, a ni dovoljno domaćih igrača (uvijek su predstavljali vezivo tkivo svih jakih momčadi Rijeke!), a budući da Ježiću svih tih godina nije uspjelo ustrojiti klub (odustao je od projekta: Skoblar izvršni dopredsjednik, Šarić sportski direktor, Koljanin direktor, Scorija trener, te sve te funkcije povjerio dvojcu Rubeša-Dalić), odlaskom njegova kapitala počeo je strmoglavi pad (s izuzetkom sezone u znaku braće Sharbini), koji će se zaustaviti tek Volpijevim dolaskom.

Iz Ježićeva primjera moguće je naučiti nekoliko stvari. Prvo i osnovno: navijači »Rijeke« će teško dočekati izlazak iz rezultatske prosječnosti ako se idućega ljeta na aktualnu momčad »bijelih« ne nadoveže neophodna igračka kvaliteta. Mlada »Rijekina« momčad vapi za dodatnim ulaganjem, pojedincima koji su u stanju dignuti kompletnu vrijednost ekipe samim time i tih mladih igrača kojima mnogi proriču svjetlu budućnost. Volpijevo doba mora se razlikovati od Ježićeva po tome što će se stvoriti preduvjeti dugoročne stabilnosti kluba tako što će se osim u igrače ulagati u klupske kadrove, školu nogometa, infrastrukturu za trening, marketing, odnose sa svojim bivšim igračima, navijačima...

U tom smislu obećavajuće zvuče najave budućega predsjednika Damira Miškovića koji s dosta razumijevanja govori o toj problematici.

Zvuči kao čovjek ozbiljnih namjera, ako ih pretoči u djelo na Kantridi se više neće računati vrijeme od i do trofeja osvojenih u eri predsjednikovanja njegova prethodnika Roberta Ježića.

Pod stijenama Kantride, 27.2. - Mišković: Svaki dobar igrač je dobrodošao

Ponavljamo se ko Papige ali DAL SANJAMO LJUDI DALI SANJAMO.

a neka dode onda dok se budan ne vrati 2015

ROBERT KOMEN, AKTUALNI PREDSJEDNIK I BUDUĆI DOPREDSJEDNIK »RIJEKE«
Dovest ćemo kvalitetu, ali i zbog razvoja mladih igrača

Predsjednik »bijelih« Robert Komen jučer je ponovo bio u Zagrebu. Ne zbog obveza u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (uključen je u radnu skupinu za izmjene Zakona o sportu), već zato jer je bio gost u emisiji Sport nedjeljom na kanalu Z1. Tema očekivana – ulazak Gabrielea Volpija u klub. O tome se još uvijek glasno govori i u riječkim navijačkim krugovima, a posebno intrigantno je pitanje što će se dogoditi idućega ljeta kada će nova Uprava, odnosno novi vlasnik, imati priliku osjetnije utjecati na dolaske ili odlaske igrača samim time i rezultate. Kakvu sportsku strategiju su zacrtali Damir Mišković i Robert Komen, budući i aktualni predsjednik »bijelih«, koji posljednjih tjedana gotovo svakodnevno rade na planovima za iduću sezonu.
– Neposredno nakon Skupštine će se početi priprema sezona 2012./13. – govori Komen. – Sve pa tako i sportska strategija kluba ovisi o budžetu. Nećemo pretjerivati s brojem igrača, a grubo rečeno mogu samo reći da bi se trebali po svakoj liniji ojačati s barem po jednim igračem. Neću sada govoriti o vrijednosti igrača i iznosima. Dogovor je da se odštete neće plaćati. Klub ostaje na tom stajalištu. Smatramo da ima dovoljno kvalitetnih i slobodnih igrača koji će htjeti doći u ovakvu »Rijeku« i koji bi trebali donijeti dodatnu vrijednost ovoj momčadi. Dakle, ako želiš napraviti iskorak na ljestvici, moraš dovesti igrači visoke kvalitete. Uz takvu koncepciju dovođenja igrača koji donose kvalitetu i rezultatski uspon sigurno bi lakše stasali i naši mlađi igrači.
Obično je vrlo teško istodobno tražiti rezultat i gurati mlade igrače u prvi plan?
– Mislim da se to može napraviti. Sjetimo se 1999. godine kada smo se borili za prvaka. U jednom trenutku »Rijeka« je imala pet reprezentativaca do 21 godine, Mijatovića, Viškovića, Balabana, Pilipovića i Brajkovića. Ta momčad je bila kvalitetan miks naših igrača i iskustva što je donijelo rezultat. Mi smo sada u fazi razvijanja naših mladih igrača, tu su Miloš, Datković, Močinić, Polić, Mance, Živulić, Mršić... Zatim Čulina, Tadejević, Grujević... Činjenica je da su svi ti igrači tu negdje oko U-19, odnosno U-21 reprezentacije i što im budemo davali više mjesta to će njihova vrijednost više rasti. Ako njima dodamo jednog kvalitetnog igrača u svakoj liniji onda smo napravili jako puno. Želimo dovesti kvalitetna rješenja koja će biti u skladu s budžetom kojega ćemo zacrtati.
Stalno govorite o budžetu jer se očito ne želite dovesti u situaciju da klub opet počne trošiti više nego što može uprihodovati?
– Ta financijska disciplina mora postojati. Razgovarao sam s Damirom Miškovićem i o tome da mora postojati procedura kod dovođenja igrača. To je njegov prijedlog s kojim se ja slažem. Dakle, kada se dovodi igrač iza toga mora stajati mišljenje četvero, petero ljudi. Počevši od sportskog direktora, preko trenera, financijskog direktora pa do liječnika. Svi tu moraju biti involvirani.
Još se ne zna tko će odlučivati o dolascima, tko će biti sportski direktor?
– Naravno da je to presudna pozicija u klubu kada je govora o sportskom dijelu. Predsjedništvo ima još 20 dana vremena da to tome kvalitetno prodiskutira – zaključio je Komen.