Srećko Juričić oprostio se (vjerojatno) od trenerske karijere osvajanjem boda u susretu s Istrom 1961. Prije dvadesetak godina sjedio je na obje klupe… Oprostio se remijem na stadionu Aldo Drosina protiv Igora Pamića, zauzdavši taktički »žminjskog diva«. Trenera koji je simbol pulskog i istarskog nogometa. Majstor svog zanata (ne i modni guru…), ali nije mogao protiv starog lisca – Juričića. Svakome po bod je najpoštenije s obzirom na ono što su momčadi pokazale u 90 minuta igre. A, ruku na srce, nije to bog zna što. Dosta htijenja, ali još više straha. Neven Šprajcer, poznati »karlovački krčmar«, alfa i omega Karlovca dok je Pamić bio trener i činio čuda (policiji je morao dati neka »objašnjenja«), dočekao je ministra Željka Jovanovića na ulazu u VIP prostor, kao pulska »logistika«. Oni koji su pomislili da je jedanaesterac za Puljane Šprajcerova zasluga (uvijek ima zločstih…), prevarili su se tri minute kasnije. Jedanaestercem za Jovanovića… To su, naime, naočale kroz koje se gledaju sva zbivanja na hrvatskim nogometnim travnjacima. Nitko nikome ne vjeruje. Ako je sudac Šimčić brzo potegao »pištolj« na Mujanoviću (pokazao na bijelu točku), tri minute kasnije, dok je iz cijevi još izlazio barutni dim, Riječani su bili na jedanaest metara. »Ustrijeljen« je Čagalj. Dalo bi se raspravljati, ali Šimčić treba priznati dosljednost. U tri minute dvaput je hrabro puhnuo u zviždaljku. Jedanaesterac je kada ga sudac dosudi… Srećko Juričić je u svojoj »oproštajnoj utakmici« u HNL-u (danas se vraća svom direktorskom poslu), poslao na teren isti sastav (Marić umjesto požutjelog Kneževića) i sustav (3-4
Kek kod Orlanda Matjaž Kek, novi trener nogometaša »Rijeke«, večerašnji je gost Orlanda Rivettija na Kanalu RI. U talk-showu »Orlando«, koji se emitira od 21 sat, Kek će tako imati prilike otkriti svoje trenerske postulate, kao i one znane i manje znane detalje iz dosadašnjeg profesionalnog i privatnog života, te zasigurno odgovoriti na mnogobrojna pitanja gledatelja željnih uspjeha riječkih nogometaša. |
-1-2) iz utakmice s Dinamom u Maksimiru. Tada su se Riječni pogubili u »modroj šumi«, u 25 minuta primili 3 gola, i - kapitulirali. Sve je kasnije bila – limunada. Ne znam je li Juričić istu momčad na teren u istom rasporedu poslao po »kazni« ili je to najbolje rješenje za ove igrače. Što je, dakako, želio pokazati i novom treneru Matjažu Keku, koji je bio na tribinama. Prvi je cilj, međutim, bio ne izgubiti. Kreilach kao nekada mladi Juričić na »libera« u zadnoj liniji. Dobro zamišljeno taktički, s Brezovcem i Močnićem u donjem dijelu veznog trokuta (vrh je pripao Alispahiću, ali bez kreacije, brzine i smisla za kombinatoriku prema naprijed). Jendostavno, dvadesetak minuta Benko i Cesarec živjeli su od – mrvica. Loptu su gledali s dalekozorom. Rijeka s obranom pet, jer Mujanović je bio između čekića (Aganović), i nakovnja (Milić), a Škarabot je teško izlazio na brisani prostor. U nastavku je zamalo nokautirao Puljane. Ali lopte koje su »pojeli« Benko i Cesarec u 75. minuti spadaju u domeni rasipništva. Tako je sa strijelcima kada su u apstinenciji... Nakon dvadesetak minuta (uključujući oba kaznena udarca), splasnuli su pulski mišići, nestalo je agresije, i Rijeka je mudro uvela utakmicu u totalnu bonacu. Umjesto žestoke bitke, strah od praznih pušaka, pa bolje vrabac u ruci… Kao da su jedni i drugi imali kamenčiće u kopačkama. Više se naradila policija prije utakmice. Pula je, naime, bila blindirani grad. Policiji je naređeno – riječke registarske tablice su crvena krpa »domaćim bikovima«. Pa nakon šetnje od jednog do drugog kontrolnog punkta, stigli smo nekako, uz pratnju policije, do stadiona. Dobro je i tako, vrag nikad ne spava… Iako je više uzbuđenja bilo u razgovorima s policijom, nego što su nam to priuštile ekipe Igora Pamića i Srtećka Juričića. Jedni i drugi bili su motivirani, gladni bodova, ali ne i inspirirani. Ispod razine svojih objektivnih vrijednosti. Puljani su uigraniji kao momčad, Riječani taktički mudriji, nijednog trenutka nisu krenuli grlom u jagode. Juričić je dovoljno iskusan, svjestan značaja kompaktnosti linija u fazi obrane kada na drugoj strani imaš nepredvidljivog suparnika. Močnić i Brezovec dobro su odradili svoj dio posla, ukočili su Bačelić-Grgića, dobro čuvali prostor, svaki pedalj zemlje. Kao što je Marić u zadnjoj liniji bio – neboder. Rivalstvo Puljana i Riječana (ne samo kod navijača), prerasli su u razgovore preko nišana. Slučaj Križman, pa afera Milić. Uvažavanje s figom u džepu. Ako imate napad sažaljenja, zgazite ga poput opuška. Regionalni derbi zbog toga postaje sve zanimljiviji, ali jučer nije opravdao očekivanja. Rijeka se lako branila, u nastavku izlazila na suparnički dio terena, stvorila nekoliko prigoda, ali mreža se zatresla samo iz kaznenog udarca. |