Ne daj se Barnabas, slijedeći ponediljak je tvoj..

Dosta se segmenata naše igre analiziralo nakon ovog poraza, ali opet se malo tko dotaknuo ofanzivnog prekida. Već sam pisao, ali ponovit ću da me nije jasno kako smo postali tako bezopasni nakon kornera ili ubacivanja iz slobodnih udaraca.
To je segment igre po kojem je Rijeka oduvijek bila prepoznata u HNL-u..kao što se pričalo da Hajduk igra borbeno, agresivno, Dinamo tehnički, po zemlji, tako je za nas uvijek vrijedilo da smo jako dobri iz prekida. Pa čak bi treneri protivnika uoči naše utakmice kao neku floskulu ponavljali da moraju zatvoriti naše ofanzivne prekide...
Na jesen je to još dobro izgledalo. Datković je zabio par važnih golova, Neretljak je pogodio nekoliko prečki, uvijek je bila neka opasnost... 
Otkad je Kek instaliro dvojac Knežević -Marić, ne da nismo dali gol, mi praktički nismo zaprijetili iz prekida. Nema ni udarca glavom, uvijek je netko viši, bolje postavljen, brži, spretniji.
Sada dolaze tri tvrde utakmice, gdje nećemo imati puno prilika i prekidi su možda i najlakši put do gola. Ali kako, kad smo totalno jalovi!? Možda Datković na desnom beku da dobijemo skok, slabije od Mirze će teško odigrati. Iako nisam previše optimističan u duelu Kuassi - Datković. Možda je rješenje da se proba malo više trenirati prekid, uigrat neku kombinaciju..Jer ako svaku utakmicu budemo čekali Benka da nešto zabije, neće biti dobro...