Ako postoje trenerske pobjede, onda je trener Rijeke Matjaž Kek u nedjelju pobijedio (2:1) Hajduk u 115. Jadranskom derbiju. Igra Rijeke u prvom poluvremenu utakmice ugodno je iznenadila svih osim trenera Hajduka Mišu Krstičevića, koji očigledno nije očekivao onakav riječki raspored i taktički pristup. Nije Krstičević ni mogao očekivati nešto slično, jer Rijeka ove sezone nije igrala u onakvoj formaciji.
Treba naglasiti da su medijske priče o formacijama uglavnom površne budući da se osnovni rasporedi nisu promijenili od kada se nogomet počeo igrati sredinom 19. stoljeća. Samo jedna personalna promjena unutar istog rasporeda mijenja način igre momčadi što znači da se trenersko umijeće svodi na adekvatan odabir igrača unutar zadanog rasporeda. Treneri bogatijih klubova kupuju igrače prema potrebama igre, ostali treneri način igre prilagođavaju igračima.
Kek se nalazi negdje između u hrvatskim okvirima budući da ima relativno dobar izbor igrača za određene načine igre. U prvom dijelu splitske utakmice sve se poklopilo, Rijeka je igrala izvrsni nogomet. Kek je zadržao početni raspored 4-4-2 ako se tako tumači igra s jednim isturenim (Benko) i jednim povučenim (Alispahić) napadačem, te dvojicom bočnih (Jugović, Mujanović) igrača kojima tjelesne predispozicije omogućuju brzu transformaciju po vertikali. Zbog njihove fizičke superiornostiRijeka je u prvom poluvremenu bez problema visoko držala središnji blok i više forsirala raspored 4-3-3 nego 4-4-2.
Slično je Kek igrao dok je vodio slovensku reprezentaciju, kada je u vrhu napada držao osamljenog Milivoja Novakovića. Tada vrhunskom napadaču Kolna, Kek je na različite načine pridodavao igrače iz pozadine. Slovenija je u Kekovu mandatu igrala atraktivan i učinkovit nogomet. Na SP 2010. godine Slovenija se plasirala eliminiravši u dodatnim kvalifikacijama Rusiju pod vodstvom Guusa Hiddinka. U Skupini C Slovenija je bila treća iza SAD i Engleske, koje su se plasirale u drugi krug natjecanja.
Sve to treba znati da bi se uvažilo kako Kek u Splitu nije izmislio ništa novo u svojoj karijeri, samo je odabrao prave igrače za način igre koji ga je afirmirao kao vrhunskog stručnjaka. Da nije isto voditi ovu Rijeku i slovensku reprezentaciju u kojoj su uoči SP 2010. godine 21 od 23 igrača igrali u inozemstvu, pokazalo je drugo poluvrijeme. Čim je trener Krstičević promijenio središnji raspored i pojačao pritisak na bokovima, Rijeka je počela igrati nogomet primjereniji ovoj sezoni. Tek tada se izvanredna igra u prvom dijelu mogla pravilno valorizirati kroz stručnu pripremu utakmice.
Momčadi u stvaranju poput riječke igraju promjenjivo, svaki trener koji zna što hoće treba vremena da kroz selekciju igrača stabilizira način igre. U procesu stvaranja važno je realno procjenjivati mogućnosti igrača Rijeke, koji su pobjedom nad Hajdukom nastavili nadmetanje za drugo mjesto. A to što sada svi znaju da momčad Rijeke u određenim uvjetima može igrati briljantni nogomet ipak je veća zasluga trenera nego igrača.
