imam osjecaj da ce cjela regija nogometno procvjetati uz novu rijeku 

Meni se samo ne sviđa jedna stvar, a to je ponovo Scorijino forsiranje prirodnog stopera na mjestu desnog bočnog (već treću utakmicu).
Marić nije desni bek i nikad to neće biti i to sve skupa malo podsjeća na Budicina i njegovo bekovanje.
Nadam se da je to isključivo privremena mjera dok se ne uigra Poljak i ne vrati Miloš, jer Marić je odličan igrač, ali nije bočni.
Uglavnom, mislim da ćemo u subotu znat da li je to privremeno ili u Split idemo na zihericu (ponovo!) i po nulu sa stoperom na beku, a naprijed što bude.
To mi se u ovakvoj konstalaciji snaga nikako ne bi svidjelo,

JURICA VRANJEŠ ISKUSNI VEZNJAK NA OBRONCIMA ROGLE POKUŠAVA DOSTIĆI SUIGRAČE I SPREMITI SE ZA START SEZONE
BUNDESLIGAŠKI DRIL

Ne bojim se za sebe, bit ću pravi

Mislim da sam trenutačno negdje na 70-80% spreme. Nedostaje mi tih 20-30%, a vjerujem da ću to nadoknaditi u ovih desetak dana koliko je ostalo do prvoga kola – nada se Vranješ

Iz Zreča Ivan VOLARIĆ

ZREČE » Jurici Vranješu se vratila boja u lice. Nakon nekoliko mučnih tjedana iskusni veznjak »bijelih« iz dana u dan izgleda sve bolje i bolje, kako na treninzima tako i na utakmicama. Duga pauza, šest mjeseci bez trenažnog procesa u klupskom okruženju su ostavili duboki trag.
– U početku je bilo malo loše jer nisam dugo trenirao, nisam prošao zimske pripreme, što sam i sam osjetio. U posljednjih tjedan dana ide na bolje – govori Vranješ, koji je s obzirom na ovo što sada prolazi ispao vrlo korektan kada je prošloga proljeća odbio odmah potpisati ugovor i priključiti se momčadi pod objašnjenjem da je nespreman i da riječku stranicu želi otvoriti ljetnim priprema.
– Rekao sam to jer nisam bio spreman. Uostalom, nisam još uvijek spreman sto posto, ali to je normalno nakon tako duge stanke. Bitno mi je da u ovom trenutku imam normalnog trenera kao što je Scorija, koji to razumije.
Kada ste odradili posljednje prave pripreme?
– Ljetne prije godinu dana u »Werderu«. Nakon toga sam otišao u Grčku, bio dolje dva i pol mjeseca. Sredinom siječnja sam se vratio u Njemačku i od tada sam trenirao sam, odnosno s trenerom koji je dodatno trenirao s igračima u »Werderu«. Međutim, nije to ono pravo kao kada radiš s ekipom.

Scorijina pomoć
Koliko ste spremni izraženo u postocima?
– Mislim da sam trenutno negdje na 70-80 posto spreme. Nedostaje mi tih 20-30 posto, a vjerujem da ću to nadoknaditi u ovih desetak dana koliko je ostalo do prvoga kola. Svaki dan se osjećam sve bolje i bolje, mjesec dana sam već u treningu i normalno je nakon tako duge pauze da mi treba malo više nego drugima. Većina suigrača je završila prvenstvo krajem svibnja i nakon dva tjedna pauze ti relativno lako uđeš ponovo u formu. Od sredine siječnja nisam radio s ekipom i normalno da mi treba malo više. Ali, ne bojim se za sebe, bit ću pravi.
Scoria običava starije igrače vraćati u formu kroz utakmice kao što je to primjerice svojevremeno činio s Davorom Vugrincem. Uostalom, igrali ste u većini prijateljskih utakmica, iako je bilo vidljivo da niste pravi?
– Zna to Scorija i sam, pričamo dosta. Sigurno da je u nekim utakmicama bilo mučenja, međutim sve je to u ovoj mojoj situaciju očekivano. Kada nisi spreman onda se mučiš i protiv četvrtoligaša. Sve je to normalno u pripremnom razdoblju, bitno je da budeš spreman za prvenstvo, a ja ću za prvenstvo biti spreman.


Dobacivanje
Dosta emotivno ste primili neukusno dobacivanje pojedinih navijača tijekom ogleda s »Goricom« u Kostreni?
– Povika ima svugdje. To je tako kada ljudi očekuju malo više, a pritom ne razumiju nogomet. Takvim ljudima nije za zamjeriti.
Ali, nije baš ugodno čuti da ti netko viče »majmune« nakon krivo dodane lopte u prijateljskoj utakmici?
– To je kod nas standardno, moraš se samo malo naviknuti. Dvanaest godina sam bio u Bundesligi gdje ti svi plješću pa makar i odigrao nešto krivo jer znaju da si u tom trenutku dao svojih sto posto. Kod nas je drugačije podneblje. Trebao sam ostati gluh na to, a ja sam reagirao jer sam se odvikao od tih stvari. Bilo pa prošlo.
Što su pokazale prijateljske utakmice, u kakvom je stanju momčad devet dana prije početka prvenstva?
– Nisam gledao »Rijeku« prošle sezone. Čitao sam izvještaje i po tome je bilo jako loše. Uz ove igrače koji su došli sigurno ima kvalitete. Vidi se i na treninzima i na utakmicama da možemo povezati igru, da možemo igrati, ali sam isto tako vidio da imamo nažalost 14-15 igrača na koje se trener može osloniti. Bojim se da je to – to. Tih 14-15 igrača mora šlepati mlađe da bi se za šest mjeseci, godinu dana primakli prvoj ekipi. Ako budemo zdravi, ako budemo spremni, a radimo dobro, vjerujem da možemo odigrati jako dobru sezonu.

Svoja linija
Nedostaju još mladi reprezentativci Močinić, Miloš... koji će proširiti kadar?
– Čim su u mladoj reprezentaciji znači da imaju kvalitetu. Vjerujem da će se digunti uz nas starije i iskusnije, pogotovo ako nas krene rezultat. U tom slučaju bit će lakše i njima i nama. Mislim da možemo odigrati jednu dobru sezonu. Kroz ove utakmice i treninge smo pokazali da možemo igrati nogomet i ne trebamo imati strah ni pred kim bez obzira na to igramo li pred svojim navijačima ili u gostima. Moramo imati svoju liniju, a vidim da šef baš to želi, da imamo svoju liniju i da igramo. Vidim da želi da se igra na jedan, dva dodira, kako se igra i vani. Ako se budemo toga držali pred nama je dobra sezona.
Scoria vas je koristio u sustavu 4-1-3-2 na dvije pozicije, zadnjeg i prednjeg veznog igrača?
– Kada sam bio u Bremenu igrao sam na svim pozicijama u rombu osim na mjestu polušpice. Šef ovdje ne stavlja polušpicu već tri linijska igrača i ta pozicija u sredini ispred Kreilacha mi jako odgovara. Tu u sredini imamo Brezu, Gabrića i Kreilacha, koji je odličan igrač. Svi znamo igrati i mislim da bi mi to mjesto između Drage i Breze jako odgovaralo, iako sam, kažem, u »Werderu« igrao sve u vezi osim desetke budući da su to igrali Diego ili Ozil.
Kakva je atmosfera u momčadi?
– Dobra! Ipak tu ima 15 novih igrača i treba vremena da se svi upoznamo. Sve je to OK. Mlađi imaju respekta prema starijima, čak i pitaju za savjet nas starije. Dečki su normalni.


Ne trebamo se bojati ni Dinama, ni Splita...
Pred vratima je utakmica protiv »Splita«, vjerojatno ne znate puno o toj momčadi, ali dosta govori podatak da najavljuju pohod na trofeje i da tamo igra ex-reprezentativac Ivica Križanac?
– Ne znam baš puno hrvatsku ligu, gledao sam »Dinamo« i »Hajduk« kada su igrali u Europi. Ne trebamo se bojati nikoga pa ni »Splita«. Očito su dobra ekipa čim je Križanac tamo, ali mi smo se dosta pojačali. Možda dođe još jedan kvalitetan napadač koji će nas dodatno pogurati prema naprijed. Mi se nemamo što bojati ni »Splita«, ni »Hajduka«, ni »Dinama«... Imamo dobru ekipu, iza Matu i Daria, mi smo tu u sredini... Imamo i po imenima ekipu dovoljnu kvalitetnu za... Ma, neću reći da se borimo za prvaka jer ovo je prva godina, a ona je uvijek teška, posebno kada se dovede ovako puno igrača. Druge godine se može nešto očekivati, kada vidimo gdje smo i što smo. Mislim da će biti uspjeh ako se u prvom redu izbjegne prošla sezona, a prema onome što sam čuo o drugim klubovima mislim da nam je mjesto među prva četiri.

Radimo kao i u Njemačkoj
Radili ste u Njemačkoj s mnogo kondicijskih trenera. Možete li ta iskustva usporediti s onim što sada prolazite pod vodstvom Talijana Uga Maranze?
– Radio sam i mogu reći da je on jedan od boljih s kojim sam radio. Ima cilj i viziju. Zapravo, cijeli stručni stožer i s Tadijom i s Mikcem i trenerom Scorijom ima cilj i tog cilja se treba držati. Ovo što mi sada radimo u Sloveniji, tako se radi i u Njemačkoj. Sve je ciljano, zna se koliko se trči, zašto se trči, kada je odmor... Isto tako i kada su u pitanju nogometne stvari, traži se da se skrati broj dodira lopte.. To je pravi put. Ovako kako mi radimo tako se radi i vani.

Rijeka je odlična sredina za život
Preselili ste na istok što znači da ste u trendu kojega su nametnuli broji »kockasti« koji će karijeru nastaviti u Rusiji?
– To su uglavnom mlađi igrači... Ja sam se vratio najviše zbog obitelji. Nisam došao uzeti novce u Rijeku. Ovo što zarađujem u »Rijeci« godišnje zarađivao sam mjesečno u »Werderu«, mislim na plaću plus jednu premiranu utakmicu. Zaželio sam se vratiti u Hrvatsku nakon 12 godina, tu je i dvoje djece. Obitelj mi je na prvom mjestu. Novci mi nisu bitni. Rijeka je odlična sredina za život, imaš more, imaš sve. Klub je jako dobro organiziran, a bit će još bolje. I u Europi je tako, sve ovisi o novcu.
Obitelj još nije doselila?
– Nismo stigli. Stalno smo na pripremama. Planiram po završetku ovih priprema, a prije početka prvenstva zamoliti šefa da me pusti dva dana da odem po obitelj u Njemačku.

Koliko sam shvatio Poljak je van forme, treba mu neko vrijeme da proigra. Nakon toga vjerujem da Marić ide natrag na stopera (klupu), Scoria je par puta već plakao za time što nema Miloša, a nije igrao za reprezentaciju.

@ cmarkori

Moram malo pojasniti..

Scoria je u emisiji "Pod stijenama ..." rekao da se većina novih igrača pokazala kao pojačanja i tu stao..

Nije spominjao nikakva imena niti da je neko razočarao, tako da o nekakvom ubijanju morala nema govora..

A, mi tu na forumu valjda možemo napisati svoje dojmove i razmišljanja..

E sad, što se Weitzera tiče jasno je da on apsolutno igrač za Rijeku..Ima dosta kvalitetnih stvari u svojoj igri i možda je
jedini igrač vezne linije koji ima dobar zadnji pas..Kod njega je stvar prilagodbe na nešto bržu igru prve lige,
ali vjerujem da će se to uskoro riješiti..

Vanuccia ne bi više komentirao..

Protiv Weitzera sam igrao nekoliko puta mali nogomet i zaista je zvijer od igrača. Znam da lokalna ekipa nije pravi izazov za prvoligaškog igrača, ali što se tiče njegovih reakcija i potrebe da se prilagodi bržoj igri, po tome što sam osobno doživio mislim da neće imati nikakvih problema. Fascinirala me količina lopti koje je dijelo bez gledanja, iz prve i još više mekoća i preciznost istih.


Nije jedini igrač na toj razini s kim sam igrao ali mi je on ostao u najboljem, odnosno kao članu suparničke ekipe, najgorem sjećanju.