Ma sad kad vidim da svi zaboravljaju godine i godine sudackih "previda" u Hajdukovu korist, kad se izvlaci samo ono sto im pase iz proslosti, kad se pricaju nebuloze i pokazuje kultura na nivou svoga vrlog gradonacelnika, jos mi je draza ova pobjeda uz poklonjeni penal nego da je bilo 6 - 0.
I gospodo s juga, za vasu informaciju ovi su zavrsili u zatvoru jer im niste isplatili dogovoreno posteno sudjenje, sta vam treba crtat da ima dokaza da ste kupovali utakmice?

Pitam za neke dokaze pa da se to prijavi nadležnim tijelima, nitko sretniji od mene da lopovi koji su radili nešto takvo u ime Hajduka završe u zatvoru.

Tako je Minta.Ja nisam budala,ni tako naivan(vjerujem ni ti) da mislim da to Rijeka nije radila u ovom jadu od našeg nogometa,kao ni ostali klubovi.Ali me nanerviralo šta dolaze perjanice te kupovine i oni šta su uz Croatiu najviše kupovali i jedinima se zna da su dužni sucima za suđenje pa nam tu prebacuju jel se možete veselit.Neznam koji je to napisao,ali da je u tom trenutku bio pored mene,mislim da bi ga pogodio nogom u taj tovarski šupak pa nek se jebe on i poštenje.

Elvis Scoria: Zaslužili smo pobjedu i bez sučeve greške

Elvis Scoria nastavio je svoj uspješan niz na klupi »Rijeke« protiv »Hajduka«. Deset utakmica, pet pobjeda, tri remija i dva poraza. U prethodnih devet utakmica bilo je i uvjerljivih pobjeda, ali nikada pod Scorijim vodstvom »Rijeka« nije djelovala tako nadmoćno u odnosu na Splićane. »Bijeli« su odigrali najbolju utakmicu ove sezone. Zadovoljili su dojmom (igrom) i onim najvažnijim – rezultatom.

– Slažem se da je ovo bila naša najbolja partija posebno ako se uzme u obzir kompaktnost ekipe u fazi napada i fazi obrane, ako se gleda da smo skupa napadali i da smo se skupa branili, da smo bili smo opasni, a protivniku smo dozvolili jako malo stvari – govorio je dan poslije derbija  Elvis Scoria. Noć je bila duga. Igrači, stručni stožer i Uprava na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem su na zajedničkoj večeri proslavili prvi domaći uspjeh ove sezone. Zajedničko slavlje kao dokaz sinergije unutar kluba.

Odlučili ste promijeniti sustav igre, što se pokazalo kao pun pogodak?

– Željeli smo dobiti kompaktnost, vratili smo se sustavu kojega smo igrali zadnje dvije utakmice prošle sezone, a osim toga ovo je sustav na kojega smo računali da ćemo ga možda igrati tijekom prvenstva. Donio je kompaktnost na sredini terena s pet veznih igrača, tu su naravno tri stopera i dvije klasične špice. Taj sustav igre donosi da svi igrači sudjeluju u fazi napada i fazi obrane. Naši stoperi su puno ulazili u igru što je bilo jako bitno.

Nedostajao gol

Dobili ste utakmicu tamo gdje se utakmice gube ili dobivaju – u veznom redu i to »Hajdukovim«  oružjem – trkom i agresijom?

– Slažem se. Uspjeli smo ih anulirati u sredini terena, tamo gdje su oni dobivali utakmice ove sezone svojom naglašenom agresivnošću. Realno, »Hajduk« je u prvih 45 minuta bio u konopcima. Trebao je samo gol, da smo uspjeli zabiti gol u pravo vrijeme vjerojatno bismo na odmor otišli s osjetnom prednošću. Normalno da kada imaš toliku dominaciju, kada ne iskoristiš toliko prilika, udarac iz kuta, prekida... da se i njima otvori pokoja šansa.

Teško se sjetiti kada je »Hajduk« bio u tako podređenom položaju na Kantridi.  Dojam je da ni u onih 4:0 2008. godine nije bio tako skroman?

– Sjećam se te utakmice  4:0, dobro se igralo, bilo je puno raspoloženih pojedinaca. Međutim, ovo je stvarno bila jedna dominacija kompletne momčadi, vidjelo na »Hajdukovim« igračima da ne mogu odgovoriti na našu igru. Zato je i šteta što nismo uspjeli postići pogodak u onom razdoblju kada je ta naša dominacija bila posebno izražena.

Unatoč pobjedi i dalje je prisutan problem pogotka.  Neopisiva je lakoća kojom promašujete (polu)prilike?

– Došli smo do dosta situacija, centaršuteva, prekida, otvorenih udaraca... Nadam se da će se taj segment poboljšati. Moramo biti bolji na planu efikanosti, jer bit će utakmica koje će se morati riješavati iz polušansi. Nema nam druge nego raditi na realizaciji naših napadača da dobiju sigurnost i da ih krene s golovima. Čim prije dođe do toga, tim bolje za sve nas.

Cesarec je ušao u završnici i odužio se asistencijom za najstrožu kaznu?

– Znali smo da dobro čuva loptu, da ima tu sposobnost  brzo odigrati  lijevo ili desno  kada primi loptu. Za svojih pola sata je dobro odigrao.

Nema namjere

Čulinu ste uveli pa ubrzo izvukli nakon isključenja Mujanovića?

– Normalno je da kada ostaneš s igračem manje, a u igri imaš dva špica, da moraš reagirati. Situacija nije tipična da igrač koji uđe brzo izlazi, ali mislim da je situacija taktički opravdana. Čulina je igrač u kojega ja i klub imamo maksimalno povjerenje. Nije u pravoj formi, ima našu podršku, ali mora shvatiti da mora izaći iz ove krize još jači.

Datković se vratio nakon ozljede?

– I to na pravi način. Dobro je ušao u utakmicu.

Na pobjedi je ostala sudačka mrlja, jedini pogodak postigli ste nakon najstrože kazne koja nije postojala jer je prekršaj bio izvan kaznenog prostora?

– Pogledao sam tu situaciju i prekršaj je bio izvan šesnaesterca. Međutim, treba isto tako reći da je »Hajduk« pogodio vratnicu nakon što je njihov igrač igrao rukom na centru. Isto tako bila je i sporna situacija na Benku u prvom poluvremenu, kasnije i isključenje Mujanovića. Kada sve to uzmemo u obzir mislim da u sučevoj pogrešci nije bilo namjere. Uostalom, ako se dobro sjećam sudac Križarić je prije dvije godine nama sudio utakmicu u Splitu protiv »Hajduka« i zakinuo nas za najstrožu kaznu. Tada sam dao izjavu da nas nije želio oštetiti, a penal je bio očigledan. Isto tako i sada smatram da sudac nije namjerno oštetio »Hajduka«. Uostalom, mi smo igrom zaslužili pobjedu.

Posebna utakmica

Emotivno ste reagirali kod najstrože kazne, a posebno nakon što je sudac označio kraj utakmice iako je ovo bio vaš deseti jadranski derbi?

– Utakmica je stvarno bila posebna. Atmosfera je bila predivna, na stadionu je bilo izuzetno, unatoč kiši bilo je osam tisuća ljudi. Sjećam se da smo finale Kupa protiv »Hajduka« igrali također po kiši, a bilo manje ljudi. Atmosfera je stvarno bila sjajna i normalno je da i meni i ekipi stalo dobiti tu utakmicu da se pomaknemo na ljestvici, ali znali smo i koliko našim navijačima znači ova pobjeda.

S ova tri boda otvaraju vam se neki novi horizonti, iako je raspored težak, slijedi gostovanje u Koprivnici, pa »Dinamo« na Kantridi...?

– U sljedeće tri domaće utakmice predstoje nam tri derbija: »Dinamo«, »Istra 1961« i »Split«. Čeka nas težak posao. Igrači kao i publika zaslužuju pohvale. Momčad je pokazala kakva motivacija, kakva želja treba biti u svakoj utakmici. Ponekad te stvari ovise o protivniku, ali pristup na ovoj utakmici bi trebao biti obrazac ponašanja u idućim utakmicama.

Trobod iskupljenja: Pobjeda nad "Hajdukom" došla kao melem na sve dosadašnje rane

Riječani su dugo na konopcima držali Splićane, da bi ih nokautirali udarcem s bijele točke u završnici susreta. Damir Kreilach bio je hladnokrvan, kao i uvijek do sada u ovakvim situacijama. Splitski »akvarel« protesta i žuti karton vrataru Blaževiću, nisu mu poremetili koncentraciju.

Pobjeda nad »Hajdukom« došla je kao melem na sve dosadašnje rane. Uloženo je došlo do izražaja i slomljen je otpor mlade splitske momčadi. Jedanaesterac za »Rijeku« i nepriznati gol »Hajduku« u sudačkom vremenu ostat će otrovni repovi na meniju Splićana, koji su s razlogom ogorčeni, ali Riječani su do tri boda došli nakon bolje igre. Teškom mukom, utoliko slađe.

Draža mi je kap sreće od bačve mudrosti, vjerojatno je pomislio Elvis Scoria nakon pola sata igre, razdoblja u kojem su njegovi igrači imali na zlatnom pladnju dvije lopte (Mujanović i Kreilach) za egzekuciju. A mudrosti je u pripremi utakmice, izboru taktike i igrača bilo toliko da je Rijeka u prvoj dionici uvela utakmica u jednosmjernu ulicu, prema vratima Hajduka. Istina, Splićani su do odmora dvaput izašli iz rova, jednom provjerili spremnost vratara Lisjaka, a drugi puta pogodili – drvo.

Scoria je nakon svih festivala promašaja u proteklim utakmicama, napadačke momčadi koja nikako nije uspijevali materijalizirati svoju inicijativu, a onda padala u »septičku jamu«, jučer odabrao taktiku – ravnoteže. Datkovića je postavio na desni bok obrane, iza Mujanovića, jer je to pruga na kojoj jure brzi vlakovi, Jozinović i Caktaš. Vratio je Kreilacha na poziciju ispred obrane, Čulini odredio klupu, a uz Benka zaigrao je Mutombo. Da bi se obrana Hajduka stalno držala pod pritiskom. Svi su nosili križ na sredini terena, trčali i zatvarali prostore, ulazili u duele i Rijeka je diktirala ples na kiši. Puno dodira lopte na sredini, pa brza lopta na bočnim pozicijama. Splićani, inače trkačka momčad za željeznim mišićima, bili su u prvih 45 minuta u podređenoj ulozi. Taktičko opredjeljenje trenera Krstičevića? Možda, ali Rijeka je djelovala skladno. Bilo je geometrije i trke. Jednostavno, Splićanima su oduzeli loptu. Srcem i kvalitetom. Bistre glave i racionalnom igrom plitke formacije.

Hajduk se okuražio početkom nastavka, podigao zadnju liniju na četrdeset metara. Skraćen je prostor za igru, obje momčadi tražile su izlaz iz sendviča. Rijekine gromove iz prekida zaustavljao je vratar Blažević. Hajdukov presing nije slabio u drugom poluvremenu, kao što nije nedostajalo žestine u duelima. Scoria je u vatru poslao Cesarca, a onda s lanca, dvadeset minuta prije kraja pustio – Čulinu. U potrazi za individualnim potezom odluke.

Došao je s bijele točke. Damir Kreilach nadmudrio je odličnog Blaževića. Zasluženo. Rijeka je žarko željela pobjedu iskupljenja za dosadašnje kritike, prvu domaću pobjedu upravo u Jadranskom derbiju. Splićane su nadigrali, bili su bolja momčad, u svakom trenutku znali su što im je činiti i kada lopte nije slušala. Radili su kao robovi na galijama, nikad tako ove sezone.

POGLED S TRIBINA JADRANSKI DERBI PROTEKAO U SJAJNOJ ATMOSFERI
Fešta na kiši


Dosadna kiša koja je iz olovnih oblaka nemilice lijevala nad Kvarnerom nije uspjela pokvariti ambijent 113. Jadranskog derbija. Sudar Rijeke i Hajduka tradicionalno je mamac za publiku neovisno igra li se na Kantridi ili na Poljudu, no malo tko je očekivao da će se po prohladnom vremenu podno legendarnih stijena okupiti gotovo osam tisuća gledatelja.
Otprilike pola sata prije početka utakmice atmosferu na stadionu zagrijali su Zametski zvončari i Limena glazba Lovran čiju je glasnu zvučnu kulisu ostatak stadiona spremno prihvatio.
Uobičajeni dekor kada je u pitanju sudar dva rivala s obala Jadrana ni ovoga puta nije izostao a, očekivano, pobjedu na tribinama i ovoga puta odnijela je daleko brojnija i glasnija Armada. Poput brojnih prijašnjih derbija ni u ovome nisu izostale tradicionalne navijačke provokacije između zapadne i istočne tribine. Iako nije bitno utjecala na posjećenost , kiša je pokvarila koreografiju Armade. Poruka na engleskom bila je spremna na ogradi ispod zapadne tribine, no procjena je bila da izvedba ne bi bila na razini na koju je Armada svih naviknula budući da su mnoge od dosadašnjih bile prava mala remek dijela.
Unatoč tome glasna podrška sa zapada nije jenjavala cijelu utakmicu, a navijački impuls koji je stizao s tribina dodatno se pojačavao kako se utakmici bližio kraj. Tradicionalna Armadina bakljada u 60. minuti nakratko je zadimila travnjak i prekinula utakmicu na nekoliko minuta, nakon čega su dvije navijačke skupine nastavile s pjesmama podrške svojoj momčadi. Sa zapada je dio kraja utakmice odjekivao ljetni hit »Samo Rijeka« i odveo do bijele do prve ovosezonske pobjede na domaćem travnjaku. Kada je u 80. minuti Damir Kreilach sigurno realizirao najstrožu kaznu stadion je proključao a fešta na kiši mogla je započeti uz provjerenu uspješnicu »Ajme meni nije mi dobro«.

Suci, gusari u odori admirala

Osim kiše s neba je stigao i blagoslov. Više se radujem pobjedi Riječana nego što žalim za porazom Hajduka. Prvi sam puta na Kantridi, oduševio me ambijent, posebice što je na tribinama bio veliki broj djece – govorio je poslije morskog i mokrog derbija karizmatični Don Anđelko Kaćunko, osvjedočeni simpatizer Splićana. Don Kaćunko se nije htio uhvatiti na udicu da su »suci vražje sluge«. Eruptirao je, međutim, s razlogom splitski vulkan, više ognjene lave nego iz Vezuva kada je »prekrio« Pompeje.
Podivljali su zbog izgubljene utakmice, činjenice da im je sudac Igor Križarić iz Čakovca, u suradnji s pomoćnikom Draženom Pejićem iz Vukovara, uzeo bod (remi) na pravdi Boga, izmislivši kazneni udarac. Jadranski derbi imat će tako svoj nastavak u otrovnom repu žestokih reakcija. Nakon jučerašnje šutnje, naime, za očekivati je splitski udar na Rusanovu. Marković i Srebrić, bivši predsjednik i tajnik HNS-a (jamačno bi tražili njihove ostavke) su 5. srpnja pretvoreni u »vrtne patuljke«. Sada vladaju Davor Šuker i Damir Vrbanović, dva tijela i jedna glava – Zdravka Mamića. Uzalud sva Šukerova dodvoravanja (odgoda suspenzije zbog dugova pa igranje sa Splitom s gledateljima), Križarić je njegov smrtni grijeh. Naručeno je to ubojstvo u koprodukciji Rusanove i Maksimira.
Do sada su kukali i plakali Riječani, sada je došao red na Splićane… Jedni i drugi su prije međusobna ogleda imali štošta zamjeriti krojiteljima pravde. Od subote su Splićani žrtve gusara u odori admirala. Jedna je kardinalna pogreška u koprodukciji glavnog i pomoćnog suca navukla bijes cijele Dalmacije, svih navijača Hajduka. Ujedno je skrila sve slabosti mlade ekipe koja sada »vozi na rezervi«, nakon uraganskog početka sezone. Isto je do Jadranskog derbija bilo s Riječanima, u sucima su pronašli razloge rezultatskog podbačaja. Odsad će, barem jedno vrijeme, morati šutjeti. Križarić ih je počastio pobjedom!
Nakon sedam kola Križarić je treći sudac koji će zbog slabe ocjene u »drugoligaško čistilište« (stručno se to zove popravljanje forme), nakon što su istu sudbinu doživjeli Ljubičić i Strahonja. Spotaknuli su se na »bijelom kreču« (ne)dosuđenih jedanaesteraca. Na crnoj listi grješnika su i dva pomoćna suca, trebao bi im se pridružiti Pejić. Slaba utjeha za klubove, ali bodove im nitko neće vratiti. Teško će oženiti Platinijevu teoriju da su i sudačke pogreške dio nogometne predstave. Ljepota i čar nogometa. Pokušajte to objasniti Krstičeviću. Ili Scoriji u Osijeku...
Previše je pogrešaka sudačkih u prvih sedam prvenstvenih kola. Situacija je alarmantna, traži hitno sazivanje (sada u pauzi prvenstva zbog nastupa reprezentacije) svih sudaca na analizu i - bičevanje. I liječnički pregled! Posebice oči, jer nemoguće da toliko toga nisu vidjeli. A riječ je o trenucima gdje koncentracija mora biti maksimalna – jedanaestercima. Poslije sedme prvenstvene runde suci su najveći problem hrvatskog nogometa. Umreženi? S kim, po čijem nalogu, objasnit će nam, budite sigurni, predstavnici oštećenih klubova. Jer, krvave su oči u takvim situacijama, ne biraju se riječi. Najčešće se i pretjeruje, prelazi granica dobrog ukusa. Primjer Rijeke prije Križarićevih darova. Hrvatski suci su u krizi indentiteta (kvalitete). I na međunarodnoj sceni. U susjedstvu, Sloveniji, imamo suca, 36-godišnjeg Damira Skominu, koji je vodio u petak u Monacu utakmicu Superkupa nakon što je sudio na Europskom prvenstvu. Prošle sezone vodio je šest utakmica Lige prvaka. Iz male zemlje u europskih je top pet zviždaljki.
Pogreške sudaca, ali i ponašanje trenera, Udruga prvoligaša odnosno Hrvatski nogometni savez mora pod hitno staviti pod povećalo. Mišo Krstičević je posljednji na popisu – jeftinih krčmara. Odbio je komunicirati s javnošću, a pao je tako nisko da je poželio malo boksačkog treninga s jednim riječkim novinarom. Prethodno su isključeni Pamić (Istra) i Bašić (Split), obračunali se putem tiska, pod istragom su, nakon što je Žminjac ušao u zamku rasizma, navodno je vrijeđao Bellea, svog bivšeg igrača. Sada zločestog cirkusanta koji je bio »med i mlijeko« dok je igrao u pulskom dresu. Bašić i Krstičević nisu htjeli biti s kolegama za istim stolom (?), dok se gospodski ponio Tomislav Ivković na Kantridi poslije utakmice Rijeka – Lokomotiva (2-2), Scoriji je u lice sasuo svoje mišljenje pred javnošću. Isprikom Rijekina trenera slučaj je stavljen ad acta.
Treneri svojim ponašanjem stvaraju još crniju sliku našeg nogometnog sivila. Pljuju u tanjur iz kojega jedu. Samo Kodeksom ponašanja, njegovom dosljednom primjenom, može doći do pomaka, prekida sramotne borbe podivljalih bikova. Zar su to treneri, pedagozi i učitelji? Takvim ponašanjem mogu zapovijedati u – štalama.

MUK NA POLJUDU SPLIĆANI PIŠU PRIOPĆENJE
Tko se boji Hajduka još...


Trener »Hajduka« Mišo Krstičević poslije poraza na Kantridi, a domaćini su do tri boda došli velikim darom suca Križarića, na presici nije želio ništa reći. Samo je kratko dometnuo:
– Hvala lijepo!
I umjesto da »bijeli« po povratku kućama održe presicu na kojoj bi Krstičević javno iznio sve što ga muči, sve što se događalo tijekom 90 minuta Jadranskog derbija, na Poljudu je zavladala tišina. Nitko ne može ništa reći, od trenera do igrača. Samo je stigla najava da će se tijekom današnjeg dana klub oglasiti službenim priopćenjem. Svašta!
Prošla su vremena kada je trebalo otići po mišljenje u Savez komunista. Umjesto da se već poslije utakmice najoštrije reagirali na suđenje Križarića, na Poljudu pišu priopćenje. Da je aktualni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Igor Štimac na nekoj funkciji u Hajduku, promptno bi reagirao, ne bi štedio nikoga. Upravo zbog toga što klub nema jaku osobu, Hajduk je došao na niske grane, nitko ga se više ne boji...