Zašto je NK Rijeka doživjela težak poraz u Vinkovcima?

    1. Mentalitet momčadi   
  Momčad »Rijeke« je u posljednjim utakmicama pokazala da je krasi provincijski mentalitet. Dobiješ doma »velikoga«, a onda padneš na prvoj livadi izvan Primorsko-goranske županije. Da je suprotno ne bi »bijeli« izgubili u Vinkovcima nakon što im se dogodilo »Nedelišće«.  

 2. Individualne greške 
  Leon Benko darivao je domaćina u Dunjkovcu najstrožom kaznom, a Dario Knežević (također jedanaestercem) i Mato Neretljak autogolom i asistencijom Vinkovčane. Previše individualnih pogrešaka (i to ponajboljih igrača) u kratko vrijeme da se to ne bi osjetilo na rezultatima. 
 
  3. Emotivno pražnjenje    Momčad se očito emotivno ispraznila nakon triju pobjeda u derbiju. To nije ništa neočekivano i nenormalno, međutim sve zajedno traje ipak malo predugo. Posebno ako se nakon pet dana odmora to osjeti u subotu protiv »Istre 1961«  

Josip Brezovec: Za poraz je kriva cijela momčad, a ne pojedinci

Kada objektivno kvalitetnija momčad izgubi s tri gola razlike od kudikamo slabijeg suparnika, onda je u pravilu teško pronaći neke svjetle točke u toj ekipi. Međutim, nepravedno bi nakon vinkovačkog debakla Riječana bilo zaobići dvojicu veznjaka, u prvom redu Damira Kreilacha, a onda i Josipa Brezovca. Ovog potonjeg, ako ništa onda zbog prekrasnog pogotka u nastavku koji je barem malo ublažio gorčinu koju neće biti lako isprati. Porazi su sastavni dio nogometa, ali se razlikuju po načinu na koji su doživljeni. A »bijeli« su nakon nepunih pola sata vinkovačkog ogleda bili triput matirani, točnije zabili su sami sebi tri pogotka što jasno ukazuje da neki igrači glavom nisu bili u utakmici. To dovodi u pitanje neke elementarne stvari koje ne bi smjele biti upitne u profesionalnom svijetu – pristup. I to je ono što najviše može zabrinuti sve na Kantridi nakon vinkovačke pljuske. Pobjede nad »Hajdukom«, »Slaven Belupom« i »Dinamom« su izgleda izazvale kontraefekt kod dijela igrača.
– Svih nas je potresao ovaj poraz – govorio je dan poslije veznjak »bijelih« Josip Brezovec. – Dosta smo pričali nakon utakmice jer jedino razgovorom možemo neke stvari riješiti, da čim prije saznamo koje su pogreške. Vidjeli ste i sami da smo bili dosta iscrpljeni, valjda su ove posljednje utakmice djelovale psihički jako na nas. Ne mislim samo na poraz od »Nedelišća« već i na pobjede u derbijima prije toga. To nije opravdanje jer mi smo profesionalci i ne smije nam se to događati, previše smo sve to zajedno uzeli srcu. Pred nama je cijeli tjedan da se pripremimo za derbi s »Istrom 1961« i da dobijemo utakmicu. 

   Psihičko pražnjenje

Primili ste tri gola u 25 minuta nakon tri grube individualne pogreške ponajboljih igrača. Kako to objasniti?

    – Ne treba to tako gledati. To su ipak naši najbolji igrači koji imaju pravo na greške. I bolje da su im se pogreške dogodile u jednoj utakmici nego da su se rasporedile u dvije, tri utakmice. Kažem, ako se to moralo dogoditi bolje je da se dogodilo u jednoj utakmici pa da se od iduće opet vratimo pobjedama. Krivnja za ovaj poraz je na cijeloj momčadi, a ne samo na pojedinim igračima. Kao što je za pobjede zaslužna cijela ekipa, tako i je i za poraze kriva kompletna momčad. Najlakše bi bilo kada bi se svaki od nas opravdao za svoje poteze, međutim s takvim razmišljanjem ne možemo napredovati. Treba razmišljati pozitivno, svi smo mi isti, svi smo jednako zaslužni i krivi. 

    Poraz od »Nedelišća« se mogao svesti pod konstataciju »dogodilo se...«, ali teško je poraz u Vinkovcima opravdati iscrpljenošću utakmicama?

– Krivo smo se razumjeli. Nismo bili fizički iscrpljeni, možda smo se više psihički ispraznili, a na to se nadovezao rani gol. U drugoj minuti smo gubili 1:0. Jednostavno, sve je išlo protiv nas. U 24. minuti gubili smo 3:0. Mislio sam da sanjam. Sve im je ušlo. Nakon toga se bilo teško dignuti. Zabili smo gol za 3:1, da smo možda nakon toga iskoristili jednu od one dvije šanse, zabili za 3:2, siguran sam da ne bismo izgubili. Nažalost, i to je nogomet. Uostalom, sve se vidjelo u srijedu. Protivnik je u 120 minuta prvi put prošao centar u 105. minuti i postigao pobjednički pogodak. 

    Protiv »Hajduka«, »Slaven Belupa« i »Dinama« djelovali ste kao prava momčad što se ne ne može reći za utakmicu u Vinkovcima. Očito se nešto poremetilo unutar ekipe? 

   – Mi smo pokazali kakav smo kolektiv protiv »Hajduka«, »Slavena« i »Dinama«. Mi smo vrhunska klapa i gdje god sam bio nigdje nije bilo takve klape. Svi smo željni rezultata, svi želimo ovdje ostaviti traga. Ali, ništa ne ide preko noći. Kao što nas je kao momčad išlo u one tri utakmice, tako nas sada u prethodne dvije nije išlo. Najbitnije je da nas sada to ne poljulja. Vjerujem da ćemo se izdignuti iznad problema i reagirati na pravi način. Sjećate se kako je bilo teško prije »Hajduka« pa smo pokazali pravo lice, vjerujem da će i sada biti tako. Pred nama je cijeli tjedan da kroz priču i rad riješimo što je bilo negativno i pokažemo kako se bori za ovaj klub, koliko nam je stalo do kluba i da u konačnici opet razveselimo naše navijače. 

   Pogodak malo znači

Postigli ste prvijenac protiv »Cibalije« koji vjerojatno malo znači?

    – Ništa mi ne znači što sam zabio gol, a mi smo izgubili 4:1. Bolje da su oni zabili dva autogola, pa da smo mi dobili utakmicu. Nisu bitni golovi, već učinak cijele momčadi. Kada momčad funkcionira onda jedanput izbaci jednog, a drugi put nekog drugog pojedinca. Nema ništa ljepše nego kada momčad pobijedi. To je za mene veće veselje od postizanja pogotka. 

    Propustili ste pobjedom skočiti na treće mjesto, u subotu vas čeka »Istra 1961« i prilika da stanku dočekate u »zoni UEFA«?

22. 10. 2012. Rijeka - Dinamo 3 : 0
29. 10. 2012. Cibalia - Rijeka 4 : 1 (u međuvremenu ispadanje iz kupa od trećeligaša)
Prošlo 7 (sedam) dana.

Stvarno u najmanju ruku smješno, da ne kažem neku grublju riječ, jer kako prije 7 dana nismo bili prvaci svemira, tako ni sada nismo zadnji bidoni.
Toliko je gluposti napisano da se ne bi trebalo ni osvrtat i zato je uvijek bolje pokušat nešto suvislo poručit hladne glave. 

Igra Rijeke u Nedelišću i Vinkovcima dno - dna. Činjenica, realno, objektivno.
Međutim, sipat ovoliko negative spram svih igrača koji su velikoj večini prije 7 dana bili bogovi i mjenjat trenera kojem je prije 7 dana skandiralo 10 000 ljudi, je za mene bolest.

Ova ekipa može dobro igrat samo u situaciji kad je 150% u utakmici i onda može dobiti svakog.
Ova ekipa nikog, naglašavam nikog još ne može dobiti na nekakvu rutinu, uigranost ili čistu kvalitetu. Ne može!!!

Ali to ne znači da su zadnje smeće.
Vjerojatno su (realno) trenutno poslije Dinama najbolje plačeni i imaju možda poslije njih najstabilnije financijske uvjete, ali ih je godinama imao i npr Inter, godinama ih je imao i primjerice M. City,a rezultata nije bilo nigdje i stigli su tek nakon ohoho godina.

Naravno da je to paralela s Rijekom u hrvatskim okvirima, a i igrači Rijeke bar po onome što se prikazuje u financijskim izvješćima još uvijek imaju manja primanja od primjerice igrača Hajduka.

E sad, koliko je to realno?

Da budemo na čistom, ja ovim putem ne branim ni igrače ni Scoriu, jer sam X puta već izrazio svoje mišljenje o svima njima i o njemu i ne trebam se ponavljat, međutim notorna je činjenica da nisu svi oni u ovih 7 dana ni bolji ni gori nego prije toga.
I dalje tvrdim da su primjerice Neretljak i Knežević možda i najbolji stoperski par u Hrvatskoj, ali eto i njima se dogodilo to što im se dogodilo, ljudi su preuzeli odgovornost na sebe i nisu pobjegli u mišju rupu. Pošteno.

A samo prije 7 dana su npr. odigrali utakmicu kakva se jako rijetko viđala na Kantridi.

Očito je, nažalost da imamo sindrom "seoske ekipe" jer drugog objašnjenja za ovakav pristup i ponašanje na posljednjim dvjema utakmicama nema i kad i ako uspiju taj mentalitet promjenit i izbacit iz poimanja i shvačanja posla kojim se bave princip „lako ćemo“, vinut će se u vrh hrvatskog nogometa.

Nije nikakva tragedija izgubit od Cibalie jer nam to nije ni prvi ni zadnji put, ali je tragedija izgubit na ovakav način bez muda, volje, želje, žara...
Takvim pristupom i takvim načinom ponašanja ne mogu dobit ni malonogometnu akademiju Stevie Wondera.

Imaju u subotu ponovo priliku da pokažu jesu ili nisu i igrači i Scoria (a kad se vratimo samo mjesec dana unazad, ovakvo prosipanje žući je bilo i nakon poraza od Intera i 6 bodova na kontu).
Scoria ima opet jako težak zadatak vračanja povjerenja publike i kluba u ekipu i sebe, ali i priliku da pokaže je li ili nije.

Loš rezultat u subotu mislim da bi značio i njegov oproštaj s Kantridom (mada imam osječaj da se to neće tako brzo dogodit.)

Uglavnom, malo trezvenijeg promišljanja nam svima skupa ne bi škodilo.

A da je ovo zadnji tjedan bilo dno – dna ne treba nikom posebno crtat i valjda su to shvatili primarno oni koji bi prvi to i trebali shvatit.

Netko je jako dobro komentirao da su za naše prilike predobro plaćeni da bi glumatali po svlačionicama i terenu i ako misliš da si zavrijedio bolje i da si prekvalitetan za Rijeku, a široko ti polje Baja, a i bolje im je da si povrate pozitivnu atmosferu na Kantridu, jer ako im se riječka publika okrene protiv njih neće biti ugodno nikome, a njima pogotovo.

Bože, da mi je netko prije 7 dana rekao da će danas biti ovako, rekao bi mu da je sbmarsa.